Rodijaèke veze na HTV-u

20.02.2003.

Na Hrvatskoj radio-televiziji ljudi se ne zapošljavaju ni po babu, ni po strièevima. Nego po oèevima, majkama, tetkama, strinama, sestrama, supruzima i drugim rodbinskim vezama. Svi znamo za razvrgnutu braènu vezu Silvije Luks i Obrada Kosovca, ali da je Prisavlje pravo leglo nepotizma, to su znali samo odabrani. I oni odgovorni koji ne mogu ili ne žele po tom pitanju uèiniti apsolutno ništa. Znamo i to da se na tom ukletom Prisavlju mnogi svaðaju i mrze, ali nismo znali da u mastodontu pokraj Save cvjetaju sve vrste ljubavi. A najviše ona prema novcu.
Samo letimièan pregled knjige zaposlenih na HRT-u otkriva nam pravo bogatstvo rodbinskih veza, uzduž i poprijeko. Pa i s vrha piramide. Tako je Jerko Vukov, èlan Uprave HRT-a, na Prisavlju zaposlio kæer, dok je mudrom poslovnom odlukom privatnom poduzeæu svog sina omoguæio da HRT-u iznajmljuje tehniku.
Nesuðena glavna urednica Marija Nemèiæ, inaèe miljenica ravnatelja Mirka Galiæa, uspjela je kadrovsku postavu HTV-a pojaèati sestrom Romanom, koja radi kao urednica popularnog Huga. Spuštajuæi se dalje hijerarhijskom piramidom dolazimo do èuvenog braènog para Mikuljan.
Bivša glavna urednica Marija Peakiæ-Mikuljan zaposlila je sina u Dokumentarnom programu, kojeg je donedavno ureðivao suprug Marijan, a nije trebalo dugo da na Prisavlje dovede i njegovu suprugu, dakle svoju snahu, i zaposli je u Djeèjem programu. Za mir u kuæi.
Rodijaèke veze na Hrvatskoj radio-televiziji dodatno je uèvrstila i Ksenija Urlièiæ, dugogodišnja šefica Zabavnog programa, èije se financijske zavrzlame još i danas odmotavaju. Ali, to nije toliko važno. Svjetlija strana prièe govori nam da je gospoða Ksenija usred cijele strke na HRT-u uspjela zaposliti zeta Željana i neæaka Nevena Domljana, inaèe sina Žarka Domljana, Ksenijina brata i bivšeg predsjednika Sabora.
Željka Ogresta na HTV-u je zaposlila svog brata i proslavljenog redatelja Zrinka, dok se Mladen Stubljar dokazao kao veoma brižan otac. U vrijeme dok se nalazio u nemilosti i vrzmao negdje po marginama Dokumentarnog programa, uspio je na Prisavlje uvaliti oba svoja sina: Maka i Svena. Postali su vrsni realizatori. Što god to bilo.
Ima i onih samozatajnijih. Recimo, Veljko Ivekoviæ, èovjek iz prisavske sjene i urednik web stranice HRT-a, u tišini je svoje dvoje djece, sina i kæer, zaposlio kao realizatore (kakva èarobna rijeè!) u Dnevniku.
Ima i obrnutih primjera. Èuveni doajen hrvatskog sportskog novinarstva, razvikani Mladen Deliæ prije umirovljenja uspio je u tišini na Prisavlju ostaviti trag vlastita genija. Zaposlio je kæer Dunju kao tajnicu. Neæemo ovom prilikom uzviknuti ono što se oèekuje svaki put kad se spomene Mladen Deliæ.
Milan Rakovac iz Dokumentarnog programa ubacio je na Prisavlje kæer, autor nekih od najcitiranijih dokumentaraca Jerko Tomiæ zaposlio je sina kao redatelja, a Višnja Masnec iz Znanstvenog programa pobrinula se da joj kæer prima plaæu kao realizator (opet!). Spuštajuæi se piramidom dolazimo do poslovne tajnice u Religijskom programu Jadranke Šovagoviæ èija kæer u tom istom programu vodi emisije.
To je otprilike treæina rodijaèkih veza koje vladaju Prisavljem. No, valja spomenuti i braène veze, kako bismo cijelu mraènu prièu oslikali vedrijim, ljubavnim tonovima.
Primjerice, Goran Miliæ, nesuðena urednièka uzdanica Jasne Ulage-Valiæ, u prezentaciji programa uspio je zaposliti suprugu Anu. Katja Kušec dolazi na posao sa suprugom Krunom, Vesna Spinèiæ-Prelog sa suprugom Zlatanom Prelogom, dok su ljubitelji traèeva s Prisavlja veæ odavno zapamtili da na HRT-u rade Silvije Hum i Ana Brbora-Hum. No, za neupuæene valja spomenuti i braèni par Sirišèeviæ, Darka i Anu Horvatiæ, Jasnu i Branka Uvodiæa, Vlastu Bartolec i Branka Debeljaka, kao i Patriciju Levak i njezina supruga Mitka Kulakovskog.
Na žalost, meðu tim krasnim zgodama potkrade se i neka nedopuštena anegdota. Recimo, Renato Kuniæ nedavno je na Prisavlju zaposlio suprugu Sunèanu i to – pogaðate veæ – kao realizatoricu u Dokumentarnom programu. A to nije ljubav. To je nepotizam. Što se na Hrvatskoj radio-televiziji, kao javnoj ustanovi financiranoj od pretplate i drugih javnih izdvajanja, ne smije dogaðati. Postoje natjeèaji, ponude i odabiri najboljeg kadra, a ne tapšanje po leðima i prijateljske usluge.
Vjerojatno ste veæ uoèili da za najveæi dio ovih ljudi nikad u životu niste èuli. Što nam to govori? Prije svega, da se najveæi problemi kriju duboko u prisavskom mraku, u nedokuèivim katakombama kojima urednièka, a kamoli direktorska noga nikada nije kroèila. U mraku vrag je još crnji, rekli bi mudraci.
Nije ovo prozivka ljudi koji vjerojatno dobro i predano rade svoj (pretežno realizatorski) posao. Oni su na Prisavlju zapošljavani kako su god mogli, misleæi da jedan, dvoje, petero, tridesetero, stotinjak zaposlenika u mastodontu od tri i pol tisuæe zaposlenih neæe ništa znaèiti. Ali, opet ih se skupio lijepi broj. I ako se zbroje njihove pristojne plaæice, eto dodatnog utega na krivoj strani Galiæeve apotekarske vagice.
Nema veze. Neka se svi vole, neka svi dobro zaraðuju, bolje nego da se muèe po privatnim tvrtkama koje u usporedbi s HRT-om izgledaju kao kazamati. Kamo sreæe da svi oèevi i majke tako brinu o svojoj djeci, da se bliža i daljnja rodbina tako drži na okupu i njeguje obiteljski biznis. Kamo sreæe da se svaèiji otac može postaviti tako da ne želi otiæi u mirovinu prije nego što mu zaposle dijete. Netko, pobogu, mora nastaviti obiteljski posao.
Prièa o nepotizmu na HRT-u nije otkrivanje tople vode. To je još i najmanji djeliæ nakaradnog mozaika koji se na Prisavlju slagao godinama. Ma što godinama, desetljeæima. I doveo do toga da je sustav truo od temelja do krova, od obale do autoputa. No, to je veæ stara jadikovka, izlizana do kostiju. Saèuvajmo je za iduæu priliku.

Piše Tomislav KLAUŠKI
    

Povratak