»Teroristi ne razmišljaju ni o sporosti hrvatskog pravosuða ni o zakonskim rupama«

05.03.2003.

ZAGREB, 4. ožujka - Je li eksploziv stavljen pod automobil izdavaèa Ninoslava Paviæa dokaz da je u sustavu zakona, policije, državnih odvjetnika i suda previše rupa kroz koje se provlaèe kriminalci, ostajuæi nekažnjeni i nakon teških nedjela? S tim se pitanjem Vjesnik obratio nekolicini ljudi koji iznutra prate funkcioniranje sistema.
»Ovakve stvari kao što je posljednja eksplozija, kao što je ubojstvo Sliška ili neko drugo kriminalno djelo, ne dogaðaju se zbog rupa u zakonima. Mi u Državnom odvjetništvu vjerujemo da policija radi svoj posao, a kad ga završi, mi æemo znati hoæe li se otkrivenim poèiniteljem baviti tužiteljstvo ili mi u Uskoku. I ne bih od cijele te situacije, ma koliko ona bila neugodna, pravila dodatno pitanje. Zna se kako u našem poretku teku stvari i toga tijeka valja se držati«, rekla je zamjenica ravnatelja Uskoka Marinka Orliæ.
Meðutim, zagrebaèki odvjetnik Branko Šeriæ, iako i on vjeruje da æe mjerodavni odraditi svoj posao, postavlja sumnju: »Jesu li naša tijela otkrivanja dovoljno opremljena i dovoljno educirana da u najkraæem moguæem roku uhvate i najlukavijeg kriminalca? To ja ne znam«.
Šeriæ nabraja niz podmetnutih bombi, od one na Mirogoju do one pred zagrebaèkim Gradskim poglavarstvom. Nažalost, nijedan od tih sluèajeva nije rasvijetljen i poèinitelj nije predan pravosuðu.
Tijela otkrivanja ne mogu ništa uèiniti bez suradnje graðana, a poznato je kako se dosad komentirao svaki pokušaj policije da u velikim istragama animira sluèajne svjedoke poèinjenja nekog kaznenog djela. Javljaju se razlièite udruge, podsmjehuje se policiji s tvrdnjom da od graðana želi napraviti svoje špijune. »Svaka od tih eksplozivnih naprava zapravo ostavlja rukopis poèinitelja. Nisam siguran imamo li mi struènjake koji æe taj rukopis znati proèitati. Imamo li bazu podataka u kojoj su pohranjeni podaci o ranijim nedjelima? Ako ništa od toga nemamo, onda sam zabrinut, jer terorizam u Hrvatskoj nije pred vratima, on je veæ u kuæi«, zakljuèuje odvjetnik Branko Šeriæ.
Marin Mrèela, sudac Županijskog suda u Zagrebu, u Odjelu za kazneno pravo, tvrdi da teroristi, kad postavljaju bombe ili ubijaju, ne razmišljaju ni o sporosti hrvatskog pravosuða, ni o zakonskim rupama. »Oni su uvjereni da neæe biti uhvaæeni i s tim optimizmom kreæu u akcije. Kad bi se bojali, možda bi ih bilo manje. Kriminalci ne procjenjuju kvalitetu policije, Državnog odvjetništva ni nas sudaca«, ocijenio je Mrèela.
Iz njegovih je rijeèi vidljivo kako u Hrvatskoj postoji osjeæaj da se ništa neæe dogoditi èak ni kad je kazneno djelo poèinjeno. O tomu bi valjalo razmišljati i hitro donositi odluke da se »sluèaj Paviæ« ne bi ponovio.
U tom je razmišljanju moguæe održati tezu da su kazne i za najteža krivièna djela preblage. Profesor kaznenog prava na istoimenoj katedri Pravnog fakulteta u Zagrebu dr. Petar Novoselec kaže: »U kaznenom pravu nema odgovora na pitanje koje mi postavljate. Terorizam je opisan u dva kaznena djela za koja je moguæe izreæi kaznu i do 15 godina zatvora. Ugrožavanje sigurnosti graðana na razne naèine, pa i podmetanjem eksplozivnih sredstava, može poèinitelju "donijeti" i deset godina robije«, tumaèi dr. Novoselec.
Terorizam u kaznenom zakonu ima dvije kvalifikacije, meðunarodni i unutarnji, i opisan je u èl. 141. KZ-a. Ugrožavanje sigurnosti je kazneno djelo iz èl. 263. Odgovornost poèinitelja je stupnjevana, pa se za to djelo može dobiti pet, ali u sluèaju veæeg opsega ugroženosti i 10 godina zatvora.

Budak: Mafija se u Hrvatskoj osjeæa dobro i sigurno
Vrlo oštar u ocjeni sigurnosne situacije i prostora ostavljenog podzemlju je odvjetnik Slobodan Budak. Za njega je posljednjih nekoliko dramatiènih dogaðaja manifestacija slabosti vlasti. »Mafija se u Hrvatskoj osjeæa dobro i sigurno i svaki njezin slièan èin je demonstracija snage. Bombu pod Paviæev automobil doživljavam kao rukavicu baèenu u lice cijelome sustavu i poruku "Mi smo tu". A kad ta poruka dolazi iz podzemlja, onda èovjek mora biti zabrinut«, kaže Budak.
Prema njegovu mišljenju, podzemlje je i u ovom sluèaju poslalo javnosti svoju posjetnicu, da ne bi bilo dvojbi tko je i zbog èega poèinio to nedjelo. Budak navodi i primjere ubojstava, od Levara do Sliška, nabraja nekoliko sluèajeva leteæih automobila, pa zakljuèuje: »Uvjeren sam da su zakoni dobri, ali da vlast nije kvalitetna i da te zakone ne primjenjuje dobro. Moram reæi i da se trenutno u Hrvatskoj radi o spletu okolnosti u kojima su mnogi ljudi iz kriminalnog miljea iskoristili Domovinski rat da bi se presvukli u graðansku odoru. Iz te pozicije èine ono što obièan svijet zove kriminalom«.
Vlado Rajiæ

Povratak