Potpuno promašena meta

06.03.2003.

K’ vragu davalo je to na ozbiljan projekt, sve da vam se frizure Petra Vlahova nikada nisu sviðale, baš kao ni sjedinama išarana bradica Branka Vukšiæa i politièki stavovi Ivane Ivanèiæ ili pak drèan nastup sveznajuæe Mirjane Hrge. K’ vragu, davalo je to na ozbiljan projekt kojem je valjalo vjerovati ako ništa ono zbog lijepog lica Jelene Buljan baš kao i èinjenice da æe "mrski" Dnevnik HTV-a, uljuljkan u svojoj nedodirljivosti, dobiti konkurenciju od koje æe mu se tresti gaæe. Istinabog, gaæe su se na HTV-u trebale poèeti tresti i ranije od britkih i pitkih vijesti CCN-a, ma ako i jesu, nije velika televizija dala da se to pretjerano vidi, makar je sada jasno da su te vijesti, bile jedina istinska konkurencija velikome Dnevniku.
Dakle, davalo je to na veliko. Uostalom ne bi uz ceste nicali jumbo plakati kao gljive poslije kiše, niti bi zvijezde mijenjale svoje davno steèene navike od èešljanja da nije ozbiljno. Studio se najavljivao kao ultra moderan, novinarska pojaèanja kao zvijezde, koncepcija kao nešto dosad neviðeno. Dovoljno da se svaki "normalan", a informacije žedan gledatelj uzdræe brojeæi dana, sate i minute do poèetka - do subote, do 19.30, do središnje informativne emisije Nove TV zvane 24 sata!
I bi 24 sata! I bi razoèarenje! I bi potreba da se ostane vjeran starom, uhodanom i ništa manje informativnom Dnevniku. Jer, na prvome se još uvijek dade nešto i doznati, dok se na Novoj ne da doznati ama baš ništa veæ se èovjek može tek eventualno podsjetiti na nešto što je odavna negdje proèitao, èuo ili vidio.
Teško je, zapravo, u malo rijeèi opisati svu tu bujicu nekih loših asocijacija i osjeæaja koje je jamaèno u veæine probudio Novin "dnevnik". Sve je nekako, ponajprije vizuelno, scenografijom i zelenim licem Saše Kopljara previše davalo na informativne emisije televizije Unsko-sanskog kantona, poèevši veæ od pretpotopne, kièaste, pompozne i "senzacionalne" špice. Pametnome je veæ to trebalo biti dovoljno da shvati kako se po jutru dan poznaje, jer sve što je nakon toga uslijedilo bila je kombinacija "senzacionalnog" i "povijesnog", uz nezamislivo loše odglumljenu ležernost. Sve, naravno, bez pokriæa, jer sve što se u Novoj informativnoj emisiji dalo vidjeti bilo je èereèenje odavno prežvakanih stvari uz poveæu dozu snebivanja.
Prièa o Izbornom zakonu trajala je tako za "dnevnik" nedopustivo dugo, reklame usred "dnevnika" - koje su istinabog u sljedeæim nastavcima skinute - navodno su i utužive, a poziv gledateljima da usred 24 sata glasaju o kojeèemu (kao da su kod Bolkoviæa) naprosto je neshvatljiv.
No, šlag na tortu ima ime Specijal. Za one koji ne znaju to vam je nešto nalik Dnevniku plus HTV-a, a za prvi put alfa i omega od 24 sata, Branko Vukšiæ, imao je zadaæu razgovarati s predsjednikom HSS-a i Sabora Zlatkom Tomèiæem. Elem, imao je Vukšiæ pred sobom idealna gosta kojeg je uspio dovuæi pred kamere netom nakon što su HSS i SDP odradili još jednu turu iscrpljujuæih razgovora, imao, a nije napravio ništa! Zapravo, jedino što mu je uspjelo jest uvjeriti nas da mu je tematika posve nepoznata, jer da nije tako ne bi mu najpametnije što je moga smisliti bio upit: "Tko æe prije do 25 posto, vi li mi?". Pri tom nedokuèivo ostaje zbog èega Vukšiæ nije Tomèiæa dao nekome tko je tu ipak malo više doma, makar da se o Hrgi radi. Ego? Ma, nije valjda!?
Ne treba prièu dužiti, jer bilo je i prvi i drugi i treæi dan jadno, jednako mlako i loše kao i druga informativna nevolja Nove TV zvana Meta. Meta je bolja od 24 sata jedino utoliko što ne dvoji bi li informirala ili magazinski satirala puèanstvo. Meta nije èak ni uskrsnula Motrišta, makar bi to njezini stvoritelji, na èelu s Hrgom i njenom novom frizurom koja je èini još strožom, željela. Meta je zapravo na ekran pretoèena inaèica tjednika Arena, emisija koja sugerira da smo svi u glibu i da smak svijeta samo što nije. A, za zazivanje smaka svijeta dokazi vam ionako ne trebaju. U to se, naime, slijepo vjeruje baš kao i, primjerice, Dominiku Strizi koji je i na Novoj zadržao stare HTV navike pa nam u telefonskom javljanju iz "kriznog" Imotskog nije rekao ništa.
Dalo bi se ronjati još, recimo o problemima sa zvukom zbog èega vam se stalno èini da èujete neku jeku u daljini, dvojiti o smislu èitanja internetskih viceva ili pak razbijati glavu zbog èega je, majku mu, Vukšiæ u Specijalu razgovarao s Æirom Blaževiæem. Moglo bi se biti i sumnjièav pa vjerovati da su 24 sata na Novoj na brzinu sklepana samo zbog potrebe neke Motrišta vrijedne politièke opcije, èudeæi se pri tom Tomèiæu i Gareljiæu i njihovu žurnom hitanju u studio Nove. A, moglo bi se biti i kršæanski tolerantan, pa dati ekipi još koji dan da se sabere i da pusti još kome od sve sile novinara da ih od grandiozne Hrge i Vukšiæa vidi.
Možete, dakle, mozgati, a i ne morate kad su vam odgovor na eventualnu dilemu koji vam je program okrenuti u 19. 30 ili 22.30 veæ dali sami gledatelji od kojih je, kažu istraživanja, njih 40-ak posto gledalo Dnevnik HTV-a, a njih jedva èetiri posto 24 sata. Toliko o konkurenciji, o 25 posto gledanosti i genijalnosti informativnih emisija na Novoj za koje se èak govorilo da im je uzor CNN. Toliko o potrebi da se dræe dok se èeka nešto novo, baš kao da uu ovih desetak godina mlade nam države ništa nauèili nismo, poglavito ne onu da k’o visoko leti redovito "potribu" uèini u gnjizdo, a sve na radost svekolikog puka!

Povratak