Vlada treba hitno privatizirati Slobodnu

08.03.2003.

Na tom skupu, u akciji »Pet do dvanaest«, okupili sun se èlanovi Sindikata novinara i Sindikata grafièara, uz prisjeæanje na 10. godišnjicu poznatog štrajka kojim su se novinari i grafièari pokušali oduprijeti »kutlizaciji« Slobodne, na aktualne, životno važne probleme splitske novinsko-izdavaèke kuæe. S obzirom da je država gotovo 100-postotni vlasnik Slobodne Dalmacije, uz zahvalu na dosadašnjem trudu u sanaciji poduzeæa, Raèanu je upuæen poziv da se taj proces obavi do kraja »kako bi dolaskom strateškog partnera Slobodna Dalamacija mogla nastaviti utrku s konkurencijom, u kojoj sada, tehnološki devastirana, gubi korak«. Skupu nisu prisustvovali novinari koji su 1993. odigrali ulogu štrajkbrehera, a koji su danas mahom okupljeni u Nezavisnom sindikatu.
    – Mnogi od nas u proteklih 10 godina proživjeli su životne prièe o kakvima novinari èesto pišu kada su drugi u pitanju. Prije 10 godina poèela je i financijska nizbrdica Slobodne, koja je tada bila profitabilna i s maksimalnim ugledom na novinskom tržištu. Ovih pet minuta »obustave rada« nije štrajk, ovo je samo apel Vladi RH, vlasniku Slobodne Dalmacije, da dovrši posao koji je zapoèela, rekla je Ljubica Vuko, povjerenica Sindikata novinara, podsjeæajuæi da je poèetkom veljaèe 2003. trebao, prema najavama iz HFP-a, biti objavljen natjeèaj za prodaju 52,09 posto dionica Slobodne Dalmacije iz državnog portfelja.
    Ilija Maršiæ, predstavnik zaposlenika u Nadzornom odboru, èovjek koji je prije deset godina vodio štrajk od 8. do 13. ožujka, pozvao je kolege da budu ponosni na dan kada su otpoèeli štrajk.
    – Bili smo i ostali jedina novina u Europi èiju su novinari i grafièari digli štrajk protiv nepravde, protiv uništavanja svoje novine. Svi znate da su tada pod naletom HDZ-ove uprave i 17 novinara koji nisu sudjelovali u štrajku, mnogi potjerani iz Slobodne, mnogi prebaèeni na radna mjesta ispod njihove novinarske razine, a mnogi su nas napustili, tako da danas u drugim novinama rade èak 84 naša vrhunska novinara. Ali, što je bilo, bilo je, u protekle dvije godine od dolaska nove uprave, nitko se nikomu nije osveæivao. Svojedobno sam izjavio novinaru Novog lista – Kutlinim ljudima nije pala ni vlas s glave, niti æe pasti, ali, želimo nešto – želimo da ova kuæa bude jedna od najmodernijih u ovom dijelu Europe, kakva je bila i prije 10-15 godina, kada smo imali najsuvremeniju rotaciju. Danas smo osiromašeni, ali smo izašli iz onih pustih dugova koje su Kutle i njegova ekipa ostavili za sobom. Nadam se da æemo se uskoro privatizirati, a sve u cilju tehnološke obnove, jer bez nove rotacije, mi smo mrtvo poduzeæe. Ima danas onih koji lažu o nakladi za vrijeme pokojnoga urednika Kulušiæa, koji je bio »Kukoè hrvatskog novinarstva«, koji lažu o aktualnom tiražu sjekuæi granu na kojoj sjedimo. Protekle je godine svim novinama u Hrvatskoj pala naklada, ali taj pad u Slobodnoj ipak, iako nas to ne smije tješiti, znatno je manji nego u drugim novinama. Naš je tiraž lani bio 57.778 primjeraka i poslovali smo pozitivno. Zato, budimo ponosni na onaj dan prije 10 godina, kao i na ovo što smo uèinili sanirajuæi posljedice koje je to vrijeme ostavilo u našoj novini, rekao je Ilija Maršiæ. Podršku akciji »Pet minuta do dvanaest« sindikatima novinara i grafièara pismima su uputili kolege iz Virovitici, Sindikat novinara HINA-e i Glasa Slavonije.

Z. K

Povratak