Aleksandar Tijaniæ savjetnik je za medije bivšeg jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunice. Ovaj bivši kolumnist Slobodne Dalmacije je krajem 80-ih i poèetkom 90-ih godina napustio medije, nakon što ga je Slobodan Miloševiæ otjerao sa TV Politika. Upustio se u politièke vode i dobar prijateljski i partnerski odnos sa Zoranom Ðinðiæem. Upravo ga je on nagovorio da preuzme Demokratsku stranku i smijeni Dragoljuba Miæunoviæa. On mu je smislio slogan "Pošteno", ali prijateljstvo je na kraju puklo. Sada Tijaniæ govori da je Ðinðiæ baš poput Miloševiæa Srbijom upravljao karakterom, a ne intelektom. Prije nekoliko dana Tijaniæ je najavio da bi se Ðinðiæu moglo dogoditi ono najgore.
— Nisam baš tako rekao. Najavio sam da Ðinðiæ ima veliki problem i da je taj problem osobno njegovao dvije godine. Svi su govorili o zemunskome klanu kao potencijalno velikom žarištu u Srbiji. Ðinðiæ je u nekoliko intervjua hvalio voðu toga klana Milorada Lukoviæa Legiju, praktièki ga èuvao na sve moguæe naèine. Obraèun sa Šešeljom bio je polufinale play-offa. Ali finale je ipak bio odnos Legije i Ðinðiæa. Kad je Ðinðiæ shvatio da nema normalne Srbije bez obraèuna s mafijom, prekršio je neformalan dogovor od 5. listopada 2000. godine, kad mu je Legija poštedio život i omoguæio mu osvajanje vlasti. Za uzvrat, Ðinðiæ mu je obeæao da ga neæe izruèiti Haagu i da neæe dirati njegovo kriminalno carstvo.

Èekanje na udarac

To je bila kobna pogreška?
— Imati za protivnika èovjeka koji je 10 godina proveo u ratu i još, pritom, èekati njegov prvi udarac, nije znak snage države niti znak velike inteligencije. Sve se poklopilo: potpuno amatersko osiguranje predsjednika vlade, kao i njihova amaterska reakcija. Na slikama Reutersa vidi se da Ðinðiæevi tjelesni èuvari èuèe, a on stoji. Zašto ga nisu oborili? Zašto su èekali drugi metak? Nisu pokrili okolne zgrade. U vrijeme Miloševiæa svakih 100 metara nalazio se jedan snajperist na zgradi. Ovdje na zgradi vlade nije bilo nikoga tko bi barem dalekozorom promatrao okolinu.
Ipak, Srbija je Ðinðiæevom smræu doživjela težak udarac.
— Srpski centar i lijevi centar ostaju bez znaèajne osobe. Osobno sam vjerovao da æe nakon promjene vlasti doæi do neke srpske Jalte izmeðu Koštunice i Ðinðiæa i da æe se na temelju ravnoteže tih dvaju centara, mirnog i staloženog Koštunice te energiènog i europskog Ðinðiæa, napraviti ravnoteža snaga. Je li Ðinðiæ preskakao stepenice, je li bio neobazriv u reformama, je li davao obeæanja koja nije mogao ispuniti, to sada nitko ne zna. Za povijest je važno što se dogodilo, a nama je ovdje bitno što æe se sa Srbijom dogoditi.
Tko najviše profitira tim ubojstvom?
— Nitko. Ubojstvo ima politièke posljedice, ali mislim da u ovom trenutku ne postoji nijedan politièki centar u Srbiji koji bi mogao na ovakav naèin eliminirati premijera. To je mogao uèiniti samo jedan zanatski, cehovski centar moæi. I on je to uèinio.
Legija je, navodno, bio umrežen unutar sustava, pa se atentat na Ðinðiæa tumaèi nekom vrstom državnog udara.
— Nitko pametan ne može oèekivati da bi eliminacijom jednog èovjeka moglo doæi do znaèajnih politièkih promjena. Ðinðiæ je previše oklijevao kako bi dokazao da je država vratila monopol fizièke prinude. Svi su znali da se po Beogradu ubija, da netko izrièe smrtne presude, da postoje posebne organizacije za izvršavanje ubojstava, ovo je veæ treæi ili èetvrti sluèaj od pada Miloševiæa. Pa ipak ništa se nije poduzelo.
Je li ubojstvom Ðinðiæa reformska politika Srbije doživjela poraz?
— Reformsko krilo srpske politike doista je doživjelo težak udarac. Ðinðiæ je bio najneomiljeniji srpski politièar. I nikada nije mogao pasti ispod polovice ljudi koji ga ne vole. Istodobno, imao je tvrdu jezgru štovatelja, ali njegova vrijednost nije bila samo u tome za što se politièki zauzimao, nego što je èitavu grupaciju DOS-a èinio veæom. Oni su danas svi ostali udovice. Svakog od voða tih stranaka Ðinðiæ je množio sa dva ili pet.

Neèisti poslovi

Gdje je bila njegova strateška pogreška?
— Prvo, ušao je u rat s Vojislavom Koštunicom, koji mu je jedini mogao pružiti nacionalnu legitimaciju za reforme. Da one idu malo sporije, ali da se ipak kreæu. Drugo, u ratu s Koštunicom Ðinðiæ je koristio sredstva kojima je favorizirao kriminalne grupe, kontrolirao medije i financije, te usmjeravao i diktirao privatizaciju. Poslovi u Srbiji nisu bili èisti. I treæe, politika socijalne neosjetljivosti s jedne strane širila je krug apatije, a s druge sužavala i radikalizirala vrh ekstremizma. I sve ovo što nam se dogaða temeljeno je na toj formi. Kad ratne zloèine, unutarnje zloèine, gangsterske organizacije, crne poslove s drogom, oružjem, cigaretama, naftom spojite u jedno, onda dobijete trenutnu situaciju u Srbiji. Ne postoji policijska jedinica koja se može suprotstaviti zemunskom klanu. Jer, radi se o stotinjak ljudi s ratnim iskustvom, odlièno motiviranih i obuèenih, sa sjajnom obavještajnom mrežom.
Dokle se ta apatija može širiti, a vrh ekstremizma uzdizati? Svi se boje najgoreg, ali nitko ne može toèno reæi što bi to najgore bilo.
— Ili æe srpska država suzbiti srpsku mafiju ili æe srpska mafija dobiti svoju državu. Vrlo jednostavno.
Ima li srpska država snage za to?
— Nisam siguran. Iz sebiènih pobuda oni su odvojili od sebe najjaèu stranku, Demokratsku stranku Srbije, i najjaèeg politièara, Vojislava Koštunicu. On bi sad bio dragocjen, pogotovo oko izvanrednog stanja koje je prebrzo uvedeno jer jasno svjedoèi da policija u normalnim prilikama ne funkcionira. Ðinðiæevim životom plaæeno je školovanje vrha srpske politike.
Može li neka politièka snaga izvuæi iz svega ovoga konkretnu korist poput srpskih radikala?
— Ne, to je nemoguæe pod uvjetom da Koštunica odigra svoju ulogu. Ako on odigra mirno i zadrži se na blagom desnom centru, tada nije moguæe da radikali profitiraju. Kao što nije moguæ ni povratak na stanje u doba Miloševiæa. Ali, ipak, moguæe je da mi lijeèimo srpski tumor aspirinima.
Hoæe li se Koštunica više angažirati?
— On je svojim prvim komentarima i ponudom da se napravi vlada nacionalnog spasa pokazao spremnost da sudjeluje u smirivanju srpske situacije. Mislim da se ostatak DOS-a boji njegova angažmana i mislim da æe ga svjesno ostaviti po strani. Što æe dovesti do teške politièke krize i prijevremenih izbora, po mojem sudu, veæ u ljeto.

Uloga Zapada

Može li Ðinðiæevo ubojstvo imati posljedice na širu regiju?
— Ne, Srbija nema snage da izvede ni revoluciju ni kontrarevoluciju. Ovo je stvar koja æe se rješavati unutar Srbije na izoliranom teritoriju. Sada se vidi da je Zapad u cijeloj prièi odigrao vrlo lošu ulogu, tjerajuæi Ðinðiæa na radikalizam u vezi sa suradnjom s Haagom, doslovno ga ucjenjujuæi, primoravajuæi ga da preskaèe stepenice, u progonu ratnih zloèinaca i borbi protiv mafije. Na žalost, pokazalo se da krhka srpska država nije dovoljno jaka da to uèini. Zapad ne poznaje balkanske prilike i u tome se krije najveæa sliènost izmeðu Hrvatske i Srbije.
Dakle, Haag kao da tjera reformske snage s vlasti pritišæuæi ih da izruèe optužnike.
— Upravo tako. Èini mi se da bi Haag jako volio da u Hrvatskoj, kao i u Srbiji, na vlast doðu ekstremisti da bi opravdali stereotip o Hrvatima i Srbima. Hoæu reæi, i pored svih Ðinðiæevih pogrešaka na unutarnjem planu, najveæu je uèinio upravo na vanjskom, pristajuæi na zahtjeve Zapada da prebrzo uðe u velike reforme. I to mu mašina za uništenja stvarana 10 godina nije mogla oprostiti. Žao mi je, stvarno mi je žao zbog ovoga, jer bio sam mu iskreniji prijatelj nego on meni te svakako pošteniji neprijatelj.