Satira im ne da mira

18.03.2003.

I, sad kad stariji i æelaviji pogledam na rad prethodnika s ove distancije, siguran sam da su baš oni na dotrajalom brodu izbušili rupice, pa je on potonuo, a posada se ukrcala u HDZ. Dakle, više su takvim tekstovima pridonijeli uvoðenju višestranaèja i barem formalne demokracije negoli se postiglo kojekakvim peticijama i hermetiènim okruglim stolovima na kojima si dedeki titraju taštinu. Naravno, i žrtve su bile prevelike jer ih se sudski i još kojekako progonilo kao zvijeri, sve dok u vlasti nisu napokon shvatili da ako Britanci mogu fotomontažom prikazati Taèericu ili Kraljicu majku gole stražnjice, zašto se isto ne bi moglo napraviti i njima koji su u politièkom smislu druga liga – istok. Znaèi, danas se možeš šaliti s Raèanom i Mesiæem kako te volja, ali sad je problem uvjeriti lokalne moænike, kojekakve gradske šerife i tajkunèiæe, da se novinari i njima mogu rugati, jer se ono što izaðe na humoristièkim stranicama ne raèuna. Najsmješnije je kad vam zbog izmišljenih viceva ili fikcijskih humoreski šalju upozorenja iz odvjetnièkih kancelarija, a suci takve nebulozne tužbe uopæe uzimaju na razmatranje. Selendra jesmo, ali nauèimo veæ jednom za svagda da satira nema granica i da je, kako je Smoje kazao, dopušteno otprdjeti i Marseljezu.

Povratak