Rat televizija

28.03.2003.

Da smo mala, nemoæna i sasvim nevažna zemlja na medijskom planu, pokazuje se na primjeru hrvatskih informativnih emisija vezanih uz rat u Iraku. Oslanjanje i samostalan komentar snimaka sa stranih televizija ili tek njihovo simultano prevoðenje uz više-manje ukrasno javljanje domaæih reportera s mjesta dogaðaja ili iz bliže okolice kudikamo su iza standarda koje postavljaju strani mediji koji su prikazom rata, u gladi za što svježijim vijestima, u realnu vremenu, dosegnuli vrhunac. Na primjeru BBC-a, koji ima velike sliènosti s najjaèim postajama kao što su MSNBC, Sky News, ABC, CNN, možemo lako vidjeti tajnu njihova uspjeha. Imaju nepresušan budžet kojim se financira 200 novinara na terenu, u Iraku i oko njega, što je njihov najveæi novinarski pothvat izvan Velike Britanije do danas. Rasporeðeni su u dvoèlane ekipe novinara i snimatelja koji se po frontama Iraka kreæu zajedno s koalicijskim snagama. Buduæi da, kako tvrde glasnogovornici na BBC-u, izvještavanje pod kontrolom vojske može biti neobjektivno, formirane su i samostalne ekipe novinara, koje s veæim rizikom od pogibije pokušavaju otkriti pozadinu ratnih zbivanja. U meðusobnu nadmetanju zapadnjaèkih TV postaja u što bržem i toènijem izvještavanju zanimljivo je pratiti i medijski rat, odnosno konferencije za novinare zaraæenih strana, u kojem u vrijeme pisanja ovog teksta uvjerljivo vodi Irak. Iraèki ministar informiranja Mohamed Saeed al-Sahhaf gotovo svakodnevno šarmira novinare opuštenim nastupima u kojima iznosi èinjenice poput rušenja amerièkih helikoptera, broja zarobljenih vojnika i civilnih žrtava, dok druga strana odugovlaèi potvrditi izreèene podatke, odnosno najprije ih proglašava neistinitima, a oni se na kraju pokažu toènim. Zbog nepovoljna poèetka rata, koji neæe biti kratak kako se isprva najavljivalo, Amerikanci su stegnuli obruè informiranja novinara, dok je al-Sahhaf sve opušteniji. Èak se i zafrkava na raèun imena akcije "Šok i strahopoštovanje", glumeæi da ne može izgovoriti tu rijeè (awe - strahopoštovanje).
     Kao nezavisna televizijska kuæa arapskog svijeta, Al-Jazzera prva je prikazala potresne slike zarobljenika, poginulih i prva je objavila navodne vijesti kao što je ona o padu pilota u Tigris. Prigovori na raèun njihova kršenja Ženevske konferencije te da odašilju vijesti iskljuèivo u korist arapskog svijeta, na Al-Jazeeri opovrgavaju argumentom da ih mnoge zemlje oko Iraka ne puštaju k sebi zbog njihove nepotkupljivosti.
    Fascinantan je pogled na TV Iraq, koja se može pratiti na satelitu: uvelike podsjeæa na vijesti u kojima se, bez obzira na krizu, govorilo o uspjesima naše industrije.
    Snimke iraèke televizije, ako ne prikazuju presice i svježe vijesti koje pažljivo doziraju, prikazuju propagandne spotove u kojima Sadam Husein šeæe iraèkim krajobrazom, posjeæuje tvornice, naftne bušotine, zamišljeno gleda zalaz sunca uz podlogu neke, pretpostavljamo, rodoljubne pjesme, sve radi ostavljanja dojma da je on najbolji èovjek u najboljoj zemlji na svijetu. Televizijski prikaz rata u stvarnom vremenu, za koji su TV postaje, posebice BBC, napravile atraktivne jinglove koji nagovještavaju velika uzbuðenja gledateljima, a koji su više nalikovali na najavu hit filma nego na okrutnu stvarnost, ubrzo je pokazao pravo lice strahota. To je, nakon poèetne fascinacije snagom TV-a, rezultiralo padom gledanosti. Sad su sažeci vijesti ostali najgledanijima i tu hrvatski naèin pokrivanja rata u Iraku dolazi na svoje.
Jurica Heidl

Povratak