Dosad u Iraku stradalo više novinara nego u cijelom Zaljevskom ratu

06.04.2003.

Pogibija jednog novinara pridruženog amerièkim snagama koji je u petak izgubio život pod nerazjašnjenim okolnostima i smrt snimatelja BBC-a, Iranca Kaveha Golestana, koji je ovog tjedna poginuo nagazivši na minu, poveæali su broj novinara poginulih u akciji na èetiri, dok se dvoje novinara vode kao nestali.
Prva novinarska žrtva u iraèkom ratu bio je australski snimatelj Paul Moran, koji je stradao na sjeveru Iraka u gradu Kifri, u eksploziji automobila bombe koja se pripisuje islamskim ekstremistima. Novinar britanske tv postaje ITN-a Terry Lloyd ubijen je nakon što se njegova tv ekipa, kako se pretpostavlja, našla izložena unakrsnoj razmjeni vatre kod Basre, na jugu zemlje. Dvoje èlanova ekipe vodi se nestalima, a njihove obitelji veæ tjedan dana bezuspješno od svih strana, ukljuèujuæi i amerièkog predsjednika Georgea Busha, nastoje dobiti informacije o incidentu. Osim poginulih na terenu, sljedeæa novinarska žrtva bio je novinar britanske tv Channel 4, Gaby Rado, koji je pronaðen mrtav u svom iraèkom hotelu, no èini se da njegova smrt nije povezana s borbama.
U usporedbi s ovim žrtvama, tragièna bilanca novinara stradalih u Zaljevskom ratu 1991. iznosi èetiri poginula tijekom njegova šestotjednog trajanja.
Kako prenose svjetske agencije, trenutaèno se u Iraku nalazi više od tisuæu novinara. Od toga je oko 600 novinara »pridruženih« postrojbama koalicijskih snaga dobivši, prvi put u povijesti ratnog izvještavanja, priliku da zajedno s vojnim postrojbama sudjeluju u ratnim operacijama prenoseæi uživo gledateljima diljem svijeta slike neposrednih ratnih dogaðanja. Prema procjeni novinara stacioniranih u Bagdadu, u iraèkome glavnom gradu, koji je veæ danima na udaru snažnog bombardiranja, nalazi se oko 200 novinara, a približno još toliko neovisno izvještava iz drugih podruèja Iraka.
Za razliku od Zaljevskog rata 1991., kada novinari nisu mogli svjedoèiti o borbenim djelovanjima izravno s mjesta dogaðaja pa tako ni provjeriti podatke koje im je dostavljala vojska, u ovome su ratu dobili priliku javljati se s prvih borbenih linija. Ta se moguænost, meðutim, pokazala prilièno kontroverznom, naišavši na brojne prigovore. Osim što je rizik njihova fizièkog stradanja sada puno veæi, neposredna ratna opasnost kojoj su izloženi potaknula je i sumnje u novinarsku neovisnost. Neki od prigovora nalaze uporište u tezi da vojna zaštita o kojoj ovise može istupiti njihovu kritièku oštricu te da njihova izvješæa možda podliježu prevelikoj vojnoj kontroli, nametnutoj iz vojnih razloga.
Zagovornici nove uloge ratnih izvjestitelja argumentiraju to potrebom istinitog informiranja javnosti i potrebom za izvješæima koja bi predstavila obje sukobljene strane. Prema tvrdnjama BBC-jeva urednika Adriana Van Klaverena, njegovim novinarima ne nameæe se vojna cenzura i ne traži se provjera izvještaja prije njihova slanja.
Bez obzira na to što æe daljnja praksa ratnog izvještavanja u ovome ratu pokazati i koji æe argumenti pobijediti, ostaje strahovanje da æe novinsko svjedoèenje s neposrednog ratnog poprišta odnijeti nove žrtve u novinarskim redovima. (Hina)

Povratak