Èetvrtak, 17. travnja 2003. -------------------------------------------------------------------------------- Politièki utjecaj na televiziju i intervencije bitno smanjeni

17.04.2003.

ZAGREB, 16. travnja - Je li ureðivaèka politika HTV-a doista nedmokratska kako je na konferenciji za novinare u utorak rekao predsjednik HDZ-a Ivo Sanader? Neovisno o tome je li odgovor na to pitanje potvrdan ili nije, za svaki je od njih potrebno mnogo èvrstih argumenata. Ima li ih? Mogu li se stvari glede »lijevog« ili »desnog« programskog usmjerenja nacionalne televizijske kuæe postaviti po principu crno-bijelo? Èini se - ne.
Hrvatska bi televizija, teži li atributu javnog servisa, morala biti neovisna. No, svakom je jasno da je vrlo teško, odnosno nemoguæe preko noæi izbrisati ostavštinu nekih prošlih vremena u kojima je ona doista bila »izravni bilten vlasti«, kako je današnju nazvao Sanader. O vremenima prije devedesetih godina prošlog stoljeæa ne treba ni govoriti. Bilo je to doba kad su informativne emisije tadašnjega JRT-a, što zbog predvidivosti, što zbog ideološke pristranosti i naboja bile meðu slabije gledanima.
Meðutim, dogaðaji u vezi s osamostaljenjem Hrvatske, a napose Domovinski rat, bitno su promijenili svijest gledatelja. Zainteresiranost za moguænost sudjelovanja u politièkome odluèivanju, razinu gledanosti informativnih i politièkih emisija podigle su do praga nedostižnosti. Više od desetljeæa, primjerice, Dnevnik je bio i desetke postotaka pred zabavnim, dokumentarnim ili drugim programima. Tek zadnjih mjeseci primat na ljestvici gledanosti pripao je jednom zabavnom projektu. Je li možda i to jedan od znakova za uzbunu domaæim politièarima? Gube li definitivno hrvatski graðani zanimanje za ono što im oni imaju za reæi? I to baš u predizbornim mjesecima.
Poslijeratno razdoblje u televizijskom je smislu trebalo donijeti promjene. Naivno se oèekivalo da nacionalna televizijska kuæa neæe ponovno postati produženom rukom stranke na vlasti. Pogrešno. Svima je vrlo brzo postalo jasno da se tako važnog i zaista rasprostranjenog medija u zemlji u kojoj se postotak novinskih konzumenata ni ne približava broju s dvije znamenke nijedna vlast neæe lako odreæi. Da manipuliranje medijima može biti dvosjekli maè, pokazalo se na sijeèanjskim izborima 2000. godine.
A onda su nastupile promjene. Tisak je vrvio èlancima i spekulacijama, a pritisak javnosti u drugim medijima bio je velik. Gledateljstvo kojem je obeæanja, postavljanja temeljnog kamenja, govora, zasjedanja i novinskih konferencija stranaèkih èelnika i dužnosnika u prvim minutama informativnih emisija bilo preko glave, tražilo je velike smjene. No, ravnatelj HTV-a Mirko Galiæ je obeæao da revanšizma u tom smislu neæe biti. I doista, nije ga bilo. Barem ne u smislu otkaza. Nitko tko je radio na televiziji, koju su mnogi doživljavali kao servis HDZ-a, tad nije otišao. Štoviše, neki su zadržali i urednièka mjesta, a njihova je politièka pristranost i danas predmet gledateljskih primjedbi.
Istina, došli su i neki novi ljudi, a neki od dotadašnjih »gurnuti« su u pozadinu. Mnogi su od njih tvrdili da primaju plaæe za posao koji im se ne dopušta obavljati. Stoga su neki uskoèili u prvi vlak koji ih je odvezao ravno na nova urednièka mjesta, na prvoj konkurentskoj televiziji. Koja se, evidentno, unatoè izjavama i deklariranju programskog usmjerenja kao neovisnog, gradi baš na njihovim uvjerenjima. Izborom donedavne glavne urednice, odnosno direktorice programa Jasne Ulage Valiæ, izravan utjecaj politièkih dužnosnika i intervencije u ureðivaèku politiku nacionalne televizijske kuæe bitno je smanjen. Mnogi tvrde - i posve eliminiran. To potvrðuju i rezultati istraživanja, koje je lani u studenom, pod nazivom »Politika u programu Hrvatske televizije«, provelo Vijeæe za medije Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava. Oni pokazuju da je nacionalna televizija u prošlom razdoblju, nakon treæesijeèanjskih parlamentarnih izbora, doista napredovala u transformaciji u javni servis u dijelu politièke neovisnosti. U izvješæu se navodi da veæina ljudi u HRT-u, promatraèa u medijima i u javnom životu opæenito, smatra da je program HTV-a danas u solidnoj mjeri osloboðen izravne i otvorene kontrole vlasti i politike te da je i udio »visoke politike« u njemu bitno smanjen, a naèin prezentacije više primjeren demokratskom tipu novinarstva. Televizija je, neupitno, medij na kojem æe svoju moæ nastojati ostvariti svi koji je imaju.
Na struci je da pokaže da je, u tom smislu i novinarstvo ipak zasebna, »sedma« sila. No, unatoè tlapnjama o objektivnosti i nepristranosti novinara, teško je ne primijetiti da se i danas veæ unaprijed, samim pogledom na urednièki potpis, može pretpostaviti intonacija pojedine emisije. I doista, nemoguæe je povuæi crtu. Najjaèe politièke opcije u današnjoj Hrvatskoj i dalje imaju svoje ispostave u eteru. Gledajuæi u cjelini, teško je reæi èiji je jezièak na vagi teži.
Upravo zato, Sanaderova ideja o ponovnom uvoðenju monitoringa èini se nepotrebnom. Gledateljska je svijest danas, dostigla razinu kad joj je kvaliteta važnija od kvantitete. Profesionalan, kreativan i osmišljen jednominutni prilog može postiæi dublji dojam od dvosatne emisije. Uèestalost pojavljivanja nije uvijek poželjna.

Dženeta Èokiæ

Povratak