Kristiæ još ratuje

07.05.2003.

Možda bi me potreslo reagiranje Nikole Kristiæa, glavnog urednika informativnog programa HTV-a, da sam uspio do kraja razumjeti što je njime želio reæi. Teško je referirati se na reèenice poput "To je valjda važnije od svega... prije", zato æu diskretno prijeæi preko njih. Uhvatit æu se onih mrvicu jasnijih. Prvo, kolega Kristiæ uporno sebe naziva glavnim urednikom, iako svi znaju da je on samo privremeni glavni urednik Informativnog programa. To nije traè, to je èinjenica.
Drugo, kritike na Kristiæevu odluku da ignorira ulazak amerièkih trupa u Saddamovu palaèu u Bagdadu stigle su s kolegija HTV-a. To isto nije traè, nego èinjenica. Treæe, kritika odluke Nikole Kristiæa da ignorira kraj rata u Iraku nikako se ne odnosi na kolegu Branimira Biliæa. Samo sam konstatirao da se (privremeni) glavni urednik Informativnog programa HTV-a nije usudio treæu srijedu zaredom izbaciti Znakove vremena Branimira Biliæa iz redovitog termina srijedom naveèer. Taj traè sluèajno se poklopio sa èinjenicom da Biliæ sjedi u Ravnateljstvu HTV-a.
A sad ono èetvrto, i najtragiènije. Nikola Kristiæ u svom reagiranju samo je potvrdio navode iz mog teksta. Da nije želio organizirati specijalnu emisiju o padu Bagdada i kraju rata u Iraku. Nije to smatrao kljuènim dogaðajem. Ili konkretno: "Pad Bagdada, suprotno nekim razmišljanjima, uopæe nije bio presudan. Sam èin ulaska trupa u središte grada tek je posljedica onoga što se tri tjedna prije dogaðalo. Jedno je imati izvanrednu emisiju ili emisije na poèetku rata, a drugo je imati ili nemati na kraju... ostatka ostataka Saddamova režima". I ono najbolje: "Konac rata nije bio pad Bagdada". To misli Nikola Kristiæ. I iraèki ministar informiranja. I Saddam Hussein koji je netragom nestao. Svatko tko misli drugaèije za Kristiæa je "infantilan".
Volio bih da je Kristiæ svoje razmišljanje mogao podijeliti s urednicima stotinjak inozemnih televizijskih postaja. Ako veæ nije želio slušati svojih par nadreðenih. Kristiæ se sprda s onima koji misle da osvajanje središta Bagdada, štoviše, ulazak u palaèu svrgnutog diktatora, predstavljaju kraj rata. Volio bih da se tako sprdao s povjesnièarima koji su baš nekako ulazak saveznika u Berlin i Hitlerov bunker proglasili krajem Drugog svjetskog rata. No, možda bi sportski novinar Kristiæ svoje poimanje završetka rata bolje mogao objasniti sportskim terminima. Dakle, nije bitno osvojiti prvenstvo države u ženskoj košarci. Bitno ga je zapoèeti. Oni koji misle drugaèije obièni su pametnjakoviæi. Za njih Kristiæ piše da bi ih trebalo "u nekim sljedeæim sluèajevima preporuèiti amerièkim trupama". "Èovjek sve zna. Da se ne muèe tri tjedna i osvajaju sve. Neka odmah osvoje središte glavnog grada...", ironièan je Kristiæ. Urednik èija se logika praæenja rata svodi na sljedeæe: "Kraj je tek logièna posljedica poèetka". I stoga nije vrijedan pažnje. A kamoli specijalne emisije.

Povratak