Miomir ŠTRBAC

Lakoæa politiziranja svega i svaèega u Lijepoj našoj, iako je politikanstvo puno primjereniji izraz, doista postaje nepodnošljiva. Osobito kada se zna da hrvatski politièki establišment pravilo "mi politiziramo, vi snosite posljedice" smatra posve legitimnim i samorazumljivim. Novinska kuæa Slobodna Dalmacija upravo je postala novom-starom "mušterijom" te omiljene metode za dokazivanje vlastite politièke važnosti. Nakon što je na jedvite jade sanirana od razornih posljedica politièkog zagrljaja HDZ-a s poèetka devedesetih, koji joj je iz pluæa istisnuo zadnju kunu dobiti i napunio ih desecima milijuna eura gubitaka, prièa se ponavlja. Doduše, u nešto dinamiènijoj verziji.

Deja vu

Umjesto jednoznaènoga politièkog stiska, koji joj koalicijska Vlada nije u stanju ponuditi, Slobodnoj je ovaj put dodijeljena uloga teniske loptice na relaciji SDP - HSS. Prvo smo imali prigodu vidjeti jak servis premijera Raèana, u vidu stava da Slobodnu Dalmaciju treba svakako privatizirati prije izbora, ali nikako prodajom stranom vlasniku. Potom i Tomèiæev efektni return: "S privatizacijom Slobodne uopæe ne treba žuriti, ona se može obaviti i poslije izbora".
Unatoè naizgled razlièitim mišljenjima, premijer Raèan i predsjednik Sabora Tomèiæ - u slobodno vrijeme predsjednici dviju trenutno glavnih politièkih stranaka - iskazali su zapravo isti stav. Privatizacija novinske kuæe Slobodna Dalmacija, koja se na medijskom tržištu kvalitetom pisanja, grafièkim izgledom i dosljednim zastupanjem interesa javnosti (ne politièkih stranaka i vlasti!) mora boriti za svoj dio èitateljskog kolaèa i tako hraniti svojih 700 zaposlenih, nije uopæe ekonomsko, veæ politièko pitanje. I to na naèin da se nas politièare i stranaèke lidere uopæe ne tièe vaša medijska, poslovna i ljudska sudbina, nego nas se jedino tièe hoæemo li na vašoj privatizaciji (ili instrumentalizaciji?) uknjižiti neki politièki poen u korist svoje stranke. Gotova prièa!
Zapravo i nije. Prije æe biti prolog za deja vu. Jer, koliko god bili uvjereni u svoju politièku moæ i nedodirljivost, i Raèan i Tomèiæ mogli bi upravo na Slobodnoj polomiti zube i zajedno izgutati, umjesto željenih politièkih poena, duboku èašu politièke žuèi. Problem je s medijima, a pogotovo onim koje je politièka zmija veæ ugrizla, pa se i gušterice plaše, što se opiru i dižu buku, a to nikako nije zgodna kulisa za pozadinske politièke igre bez granica.

Izgubljeni meè

U sluèaju Slobodne, granici podnošljivosti politièkog tenisa za njezine zaposlenike ime je tehnološka obnova tvrtke. Stoga valja podsjetiti predsjednike dviju stranaka, koji su ujedno i predstavnici države Hrvatske u èijem je vlasništvu trenutno 94 posto dionica Slobodne Dalmacije, na jednu malu, ali važnu èinjenicu. U pozivnom natjeèaju, èiji je cilj bio iskazivanje interesa za preuzimanje "Slobodne", kao kljuèni preduvjet navedeno je trenutno ulaganje u kupnju nove rotacije i redakcijskog informacijskog sustava. Bez te investicije, èija realizacija traje najmanje godinu i pol dana, grafièki daleko zaostala za konkurencijom "Slobodna" je osuðena na polagano umiranje, a njezini radnici na burzu rada.
Stoga država kao vlasnik Slobodne, odnosno njezini predstavnici u liku i djelu premijera Vlade i predsjednika Sabora, odluku o "selidbi" privatizacije Slobodne Dalmacije s ekonomskog na politièki teren - pardon, politikantski - mogu legitimno donijeti samo ako istodobno osiguraju novac za hitnu kupnju nove rotacije. To su tražili i od svih drugih potencijalnih vlasnika, pa to važi i za njih ako nastave ostvarivati vlasnièku funkciju u poduzeæu.
Ne bude li tako, a bude politièkog tenisa, naši æe vrli politièki igraèi možda jedan drugome i dobiti poneki gem, ali æe javni debakl u završnom setu biti obostran: izravna odgovornost za zadnji i kobni udarac politièkim nožem u gospodarski veæ izmrcvareno tijelo jednog novinskog poduzeæa. Politièka ljaga zbog takvog moguæeg konaènog skora ne da se lako oprati, što bi današnji "tenisaèi" trebali znati iz iskustva svojih prethodnika.
U svakom sluèaju, jedno je sigurno: zamraèi li po drugi put politièka magla svjetlo ekonomske i profesionalne logike, smrad raspadajuæeg trupla Slobodne pratit æe "režisere" dugi niz godina. Zapravo, nikad mu neæe uspjeti umaæi. Novinari æe im uvijek biti za petama. I postavljati nezgodna pitanja.