»Znanstveno« manipuliranje medijima

28.05.2003.

Unatoè odreðenim pomacima nabolje i politièari su, tvrdi se, pridonosili stvaranju stereotipa i predrasuda o manjinama.
Je li doista tako?
U navedenom priopæenju ima i istine, meðutim, nije istina da su svi mediji, svi politièari, dakle i sveukupna javnost, shvaæali manjine kao negativnost ili imali negativni odnos prema njima. To je lako i dokazati. Dovoljno je prelistati novine da bi se zakljuèilo kako se o toj problematici pisalo i te kako ozbiljno, barem u ovim novinama. A kad se radi o politici i opæem dojmu, zar bi bilo moguæe donošenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina da manjine nisu shvaæene na naèin kako zaslužuju.
Istina je, dakle, negdje izmeðu, tamo gdje su i manjine imale svoj udjel.
Naime, veæina se manjina, ne tièe se to naravno mnogobrojnih politièara i politikanata, ne žali na svoj tretman i odnos prema njima. Drugo, neke su manjine unutar sebe posvaðane i to se reflektira na javnost, što koriste kojekakvi politikanti i unutarmanjinski lobisti. Pa i »znanstvenici«! Jer, primjerice, šute o tome da neke manjine taje podatke o svojem stradanju u Domovinskom ratu. Ili, da su unutar sebe podijeljene, da su se dijelovi nekih manjina borili za Jugoslaviju, a drugi za Hrvatsku, pa su zato i razlièiti pristupi rješavanju manjinskih problema. Kao i to da se u raznim regijama ili sredinama tom problemu razlièito pristupa.
Sve su to èinjenice, koje nitko, pa ni znanstvenici na svojem skupu, ma kakav bio i ma tko ga organizirao, ne bi smjeli zaboraviti ili zanemariti.
Slažemo se da je potrebno afirmirati pozitivno prikazivanje i razumijevanje manjina u društvu. Možemo se složiti i s èinjenicom da bi novinari trebali kontinuirano izvještavati i educirati javnost o manjinama i potrebi njihova prihvaæanja i integracije. No, postavlja se i pitanje o tome, što manjine èine da se o njima ne piše na naèin koji se u zakljuècima skupa spominje? Žele li one da se o njima piše ono što govore njihovi politièari, njihovi zastupnici ili pak neki meðunarodni predstavnici?
Stoga, s obzirom na ozbiljnost skupa, na imena prisutnih i organizatore, nameæe se i zakljuèak-pitanje: nije li medijskom praæenju manjina olako dana loša paušalna ocjena? Nije li možda preuzetno to uzeti kao primjer lošeg novinarstva!? Ili je poruka adresirana nekome drugom, a novinari bi izmanipulirani trebali samo posredovati, što vjerojatno sudionici skupa ne žele.

Andrija Tunjiæ

Povratak