Novinarska profesija: Kaotièna slika prepuna paradoksa

23.06.2003.

Obrazovanje novinara opet je u središtu pozornosti: zbrka o tome trebaju li nam obrazovani novinari, kako ih obrazovati, gdje i na kojim studijima, te tko je to sposoban raditi prisutna je u javnosti, a djelomice i na Vjesnikovim stranicama, pa sam stoga želio upozoriti na neke tipiène nelogiènosti, nedovoljno poznate podatke, svjetska iskustva i moguæa rješenja.
Prvi primjer: Godišnja Skupština Hrvatskog novinarskog društva odluèila je da novi èlanovi moraju, kao uvjet za primanje, imati visoku struènu spremu. Ta, višestruko važna odluka naišla je na mlak odziv u javnosti, osim jednoga žuèljiva komentara u Zarezu, gdje se autorica obrušila na odluku, smatrajuæi da se time ogranièavaju slobode novinara.
Nitko nije reagirao da je odluka utemeljena na katastrofalno slaboj obrazovnoj strukturi društva, u komu svaki drugi novinar nema fakultetske diplome!
Struka je shvatila kako je voda došla do grla i da treba povuæi drastiène mjere, ma kako god one bile nepopularne. Novinarska profesija time je jasno i nedvosmisleno upozorila na znaèenje visokoškolskog obrazovanja novinara.
Drugi primjer: Nedugo nakon te odluke HND-a ponovno se zakuhalo zbog upisnih kvota na Studiju novinarstva Hrvatskih studija. Senat Sveuèilišta u Zagrebu najprije je donio odluku da nema upisnih kvota za novu školsku godinu. Reakcija je bila burna, rektorica Helena Jasna Mencer proživjela je jedan buran studentski zbor, a studenti su odluèili prosvjedovati i uoèi sljedeæe sjednice Senata na kojoj se donosila definitivna odluka o upisnim kvotama.
Senat je, gle èuda, ovaj put izglasao drugu odluku, upisne kvote su odobrene, a u komentarima sjednice reèeno je da to nije nikako bilo zbog moguæih pritisaka i straha od studentskih nemira. Meðu prosvjednicima mediji su najviše istaknuli dvije poznate javne osobe, Miroslava Æiru Blaževiæa, nogometnog trenera i Davora Šukera, osnivaèa Nogometne akademije, koji su podržali studente. Æiro je podsjetio kako su svojedobno osnovani Hrvatski studiji i zamjerio bivšem rektoru što nije nastavio podržavati tu ideju.
Zaista, zanimljivo tko se u hrvatskoj javnosti našao pozvanim da kaže svoje mišljenje! A što je reklo èetrdesetak dekana fakulteta Zagrebaèkog sveuèilišta koji su donijeli odluku ne znamo, jer su sjednice Senata zatvorene za javnost!
Studenti imaju pravo na prosvjed i borbu za svoj studij, ali takvo rješavanje problema neæe poboljšati studij, ni obrazovanje novinara, nego samo još jednom žalosno upozorava na to kako se u nas sve s novinarstvom u vezi nepotrebno politizira, te novinarstvu, kao profesiji, na svim razinama daje negativan politièki imidž. Primjer treæi: Ovo je posve osobni primjer, ali se uklapa za ilustriranje opæe kakofonije. Istog dana kada je Senat donio pozitivnu odluku o upisnim kvotama, Vijeæe Filozofskog fakulteta prihvatilo je ocjenu Nacionalnog povjerenstva za izbor moje malenkosti za izvanrednog profesora, na èemu im zahvaljujem.
Ali upitat æe se laik, zašto Filozofski fakultet? Studij novinarstva postoji na Fakultetu politièkih znanosti, gdje sam zaposlen, primam plaæu, izvodim nastavu...
Istina, Filozofski fakultet sam upisao davno, apsolvirao jugoslavistiku i diplomirao komparatistiku, ali to nema veze s mojom novinarskom i znanstvenom karijerom.
Odgovor leži u shvaæanju znanosti u nas. Jednom davno odluèeno je da oni koji žele znanstveno prouèavati medije i novinarstvo to mogu èiniti u sklopu društvenih djelatnosti, polja informacijskih znanosti, znanstvene grane komunikologije. A matièni fakultet informacijskih znanosti bio je nekoæ Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, gdje sam magistrirao i doktorirao. Bila su to divna vremena, Varaždin je krasan, ljudi na fakultetu divni, ali nitko nije imao veze s novinarstvom i medijima, a samo neki s komunikologijom.
Sada je matièni fakultet informacijskih znanosti Filozofski fakultet, za koji me vežu uspomene iz mladih studentskih dana, ali s novinarstvom i medijima nema nikakve veze.
Najstariji studij novinarstva ne samo u Hrvatskoj nego i šire, pokrenut je na Fakultetu politièkih znanosti, gdje sam i diplomirao novinarstvo, ali u podjeli znanosti na polja i grane odluèeno je da to nema veze.
Mi smo komunikolozi i u strogoj podjeli na polja i grane spadamo samo tamo. Meðu èlanovima Hrvatskoga novinarskog društva je trideset devet doktora znanosti, od kojih je samo nekoliko komunikologa. Na oba studija novinarstva samo je nekoliko profesora koji su komunikolozi. Ali podjela znanosti ne slijedi ono što se u samoj znanosti dogaða.
Paradoks na Sveuèilištu
Èetvrti primjer: To što su na istom sveuèilištu, u istom gradu dva studija, oba financira Ministarstvo znanosti, koji svojim studentima dodjeljuju istovrsnu diplomu paradoks je sam po sebi. Možda je to rezultat želje društva da se poboljšaju studiji i bolje obrazuju novinari.
Ali zašto se onda pokreæe poslijediplomski studij koji nudi studentima magisterije i doktorate iz novinarstva na Zadarskom sveuèilištu, gdje ne postoji nikakav dodiplomski studij novinarstva? Istodobno, ne prolazi prijedlog za poslijediplomski studij jednog od postojeæih studija novinarstva. Sve to u okrilju iste znanstvene zajednice.
Peti primjer: Odjednom, usred svih tih zbivanja, na svjetlo dana izašlo je nekoliko prijedloga novih studija novinarstva, èije sudbine su još neizvjesne, ali je znakovito da se predlažu što na fakultetu Zagrebaèkog sveuèilišta, Splitskom veleuèilištu, privatnim institucijama, nakladnièkim kuæama...
Laik æe se zapitati èemu uopæe gužve zbog upisnih kvota, kada bujaju takve inicijative.
Istodobno je Sveuèilište suoèeno s primjenom Bolognske deklaracije, ali to se prihvaæa s figom u džepu, a pokušava zadržati postojeæe pozicije.
Primjera ima još, ali kaotièna slika prepuna paradoksa dovoljno je skicirana.
Je li zaista obrazovanje novinara tako smušeno i u svijetu? Imaju li svjetska iskustva ikakvog utjecaja na Hrvatsku? I zbiva li se što dobroga u obrazovanju novinara u Hrvatskoj?
Paradoksalno, odgovori na ta pitanja su mnogo bolji negoli situacija koju sam ocrtao na poèetku. Svjetska iskustva se primjenjuju i u nas, a novinarska profesija vodi raèuna o svom struènom usavršavanju.
(Svršetak u sutrašnjem broju)
Autor je sveuèilišni profesor i novinar.

Povratak