Novak: Danas u Hrvatskoj imamo dobro novinarstvo

24.06.2003.

ZAGREB, 23. lipnja - U povodu Vjesnikove 63. obljetnice razgovaramo s njegovim nekadašnjim glavnim i odgovornim urednikom, istaknutim novinarem i povjesnièarem novinarstva Božidarom Novakom, koji veæ na samom poèetku istièe da je Vjesnikova obljetnica prigoda da se još jednom kaže kako je on velika steèevina ne samo hrvatskog novinstva nego i hrvatske kulture.
- Vjesnik je jedan od naših najstarijih listova, svjedok je vremena. On danas, u svojoj uzlaznoj fazi, nastoji biti list svih graðana Hrvatske, što je nastavak njegove poèetne tradicije. Rastao je na hrvatskom antifašizmu, imao sjajno prijeratno i ratno razdoblje, da bi kasnije s vremenom doživljavao svoje uspone, ali padove. Unatoè svemu, uvijek je održavao duh vremena i nastojao ispuniti svoju glavnu funkciju - da maksimalno informira graðane i da, na svoj naèin, bude odgovoran za zajednicu.
l Koje bi trenutke iz te duge i burne prošlosti posebno izdvojili?
- Vjesnik je bio hrvatski prvijenac poslijeratnog informativnog novinarstva, nastojao je iæi ukorak s vremenom i moguænostima koje su mu politièke prilike i okolnosti dopuštale. No, nije bio samo poslušno glasilo politike, nastojao je uvijek iæi ispred moguænosti i iskoristiti sve povoljne prilike koje mu je to vrijeme davalo. Nakon dramatiène 1948. godine i oslobaðanja od razdoblja boljševizacije Jugoslavije, Vjesnik se zapoèeo otvarati prema zapadnim vrijednostima. S ponosom mogu reæi da smo 1955., kada sam postao glavni urednik Vjesnika, nakon studija novinarstva u Engleskoj, napravili redizajn lista koji je uzeo lay out talijanskih novina.
Veæa pozornost se pridavala naslovima i fotografijama, a težište je stavljeno na vijest. Ona je postala dominantna novinarska vrsta. Rukovodili smo se time da graðani moraju biti upoznati sa svim onim što se dogaða u društvu. To je ujedno bio prvi put u Hrvatskoj i Jugoslaviji da smo rekli »nije bitan komentar i to što govore politièari, nego su bitne vijesti«.
l Meðutim, poèetak sedamdesetih obilježila je faza represije nad novinarstvom.
- Da, to je sljedeæa etapa Vjesnika, razdoblje hrvatskog proljeæa i artikuliranje hrvatskih nacionalnih interesa. Meðutim, ono što me kao novinara i povjesnièara novinarstva zanima jest èinjenica da je Vjesnik tada branio slobodu izražavanja. Sedamdesetih godina branio je i razvijao slobodu misli, razvijao je ono što je najbolje u zapadnom novinarstvu, naèelo da graðanin mora imati što više informacija o onome što se dogaða u društvu kako bi mogao odluèivati.
To vrijeme za mene je znaèajno i što je tada reformski vrh Saveza komunista (SK) smatrao da sloboda izražavanja ne postoji izravno samo za politièko-partijsku oligarhiju nego pripada graðanima. Vjesnik, Vjesnik u srijedu i cijela kuæa, zajedno s tadašnjom Televizijom Zagreb to je snažno artikulirala. Uvijek stavljam težište, i danas kada govorim o novinarstvu, na slobodu izražavanja. A ta sloboda nikad nije bila na velikoj cijeni. Oni koji su se borili za nju obièno su plaæali veliku cijenu.
l Ipak, nakon toga je uslijedila velika èistka u novinarskim redovima.
- Toèno, imali smo razdoblje kad je novinarstvo ponovo platilo veliku cijenu da bi se opet iz toga iznjedrila klima i okolnosti u novinarstvu, koje su od 1986. do 1990. odigrale veliku ulogu u pripremanju Hrvatske za posthladnoratovsko razdoblje. Iz tog je izrasla i hrvatska nezavisnost, država, i opet nove odgovornosti. Tako dolazimo do današnjih dana kad Vjesnik igra dominantnu ulogu u Hrvatskoj na planu razvijanja slobode izražavanja i informiranja graðana.
l Kako ocjenjujete Vjesnik danas? Što je on po Vama i što bi trebao biti?
- Vjesnik su danas zasigurno naše najbolje novine. Mislim to, jer ima poštenu informaciju o svemu što se dogaða u društvu. On ne pripada nijednoj stranci, nijednoj politièkoj strukturi, nijednom naèinu razmišljanja. To je informativni list, i kada proèitate Vjesnik, ne morate èitati druge novine.
Podsjetit æu Vas, ako ste željeli znati što se dogaða u društvu morali ste èitati tri ili èetiri novine. Vjesnik je postigao to da kada ga èitatelj otvori, on uistinu i zna što se dogaða. On svima daje jednaku prigodu na izražaj i iznošenje stajališta, bez ikakve diskriminacije. Danas imamo takvu slobodu izražavanja kakvu Hrvatska nije imala nikad, a stvaraju se i zakonski okviri za jedno dobro, solidno, novinarstvo.
l Znaèi li to da je »Vjesniku« osigurano mjesto na našem novinskom tržištu?
- Apsolutno. Ne samo da ima potrebe za takvim listom, nego bi naša javna pozornica bila duboko, duboko ošteæena kad ga ne bi imala. Kad istièem Vjesnikovu kvalitetu, ne govorim protiv nijednog drugog lista.
Vjesnik bi trebao biti temeljni, kvalitetni list graðana Hrvatske. To bi trebao biti i dio našega graðanskog identiteta. S druge strane, Vjesnikova je obveza da tom graðaninu objektivno i pošteno prenese sve što se dogaða u društvu. Vjesnik danas radi najbolje što se može raditi u ovim uvjetima. Drži se osnovnog teoretskog stajališta dobrog i velikog novinarstva - da stupci vijesti pripadaju èitateljima, a kolumne i komentari redakciji. Redakcija koja se drži toga, pravit æe dobar list.
l Kako ocjenjujete novinarsku scenu u Hrvatskoj?
- Tvrdim da danas u Hrvatskoj imamo dobro novinarstvo. Prije svega zato što imamo pluralistièko novinarstvo. Prvi put imamo razvijene tiskovne medije, a usporedno s njima razvijaju se i elektronièki, poglavito televizija, koja æe dati moguænost graðanima da imaju uvid u sve informacije.
Druga velika steèevina je sloboda izražavanja. Novinstvo nikad nije bez opasnosti, uvijek ga netko želi ukrotiti i staviti pod kontrolu. Prije su to bili politièari, a sad su to poslovni ljudi, vlasnici, oglašivaèi. Uvijek napominjem da dobro novinarstvo nije samo pisanje o onom što graðani žele znati nego ono što treba znati. Naš osnovni cilj je da imamo informiranu, aktivnu i budnu javnost. Time i graðanina koji mora znati što se dogaða u društvu kako bi mogao promišljati, odluèivati, birati i odluèivati o svojoj sudbini. Vjesnik u tome ima veliku i dominantnu ulogu i može služiti kao primjer.
l OESS je pripremio izvješæe o Hrvatskoj u kojem se tvrdi da u nekim novinama i dalje postoji jezik mržnje i netolerancije. Kako to ocjenjujete kao predsjednik Vijeæa za medije Hrvatskog helsinškog odbora?
- Time se bavimo i na to upozoravamo. Tolerancija i dijalog naša su velika potreba, ali još više i naša velika mana. Nažalost, to još nismo dovoljno izgradili. Tvrdim, naime, da moramo izgraditi kulturu neslaganja. Ako se društvo intenzivno ne bori protiv svih oblika netolerancije i govora mržnje, imat æete ih i u novinama. Uz to, novine moraju poštovati i ustavno pravo na odgovor kako bi se zaštitilo pravo graðana od nepovoljnog publiciteta. Ako redakcije, uredništva i vlasnici žele da im graðani vjeruju, onda moraju poštivati pravo na ispravak.

Milan Jelovac

Povratak