Naslovnica Adresar dnevnika, tjednika, mjesečnika, radija i televizije Arhiva priopćenja Arhiva "Iz medija" Zaključci Novinarskog vijeća časti Linkovi - veze s ostalim novinskim ili medijskim kućama na internetu Novinar stručno glasilo PressData Medijska agencija hrvatskog novinarskog društva DZNAP Sindikat novinara Hrvatske Hrvatski zbor sportskih novinara Zbor fotoreportera Hrvatske Hrvatsko vijeće za medije

Arhiva "Iz medija" JEDNA LAMPA IPAK SVIJETLI 29.06.2003. Poligon Da bi demantirali viziju uklete i na primitivizam osuðene Hrvatske, oni kao krunski argument zazivaju sluèaj Kranj. Što se ondje dogodilo, to znaju i oni koji se prave da ništa ne znaju. U finalnoj utakmici prvenstva Europe vaterpolisti Srbije i Crne Gore porazili su reprezentaciju Hrvatske. Sve bi to bilo podnošljivo, Hrvati bi se zadovoljili i sa srebrnom kolajnom da nisu izgubili od onih od kojih su izgubili i èije se etnièko ime ne izgovara ni u snu. Mogli su ih poraziti Indijanci, Marsijanci, Liliputanci, ali poraz od Srba, makar u kloriranom bazenu, trebalo je kako-tako naplatiti. Hrvatski navijaèi (toènije: huškaèi) stuštili su se kao oluja na sve živo. Letjele su šake, èupale su se stolice i drugi predmeti koji su mogli poslužiti da bi se demonstrirala visoka nacionalna i navijaèka svijest, a osim srpskih drukera, pravdoljubivom gnjevu gomile bili su izloženi hrvatski novinari, diplomati i lokalni èuvari reda i mira.     Skandal je slaba rijeè za ono što se dogodilo u Kranju. To je rendgenski negativ Hrvatske, koja je godinama poligon za sustavnu proizvodnju mržnje i širenje netrpeljivosti, za što su najzaslužniji državni prvaci, ne samo živi nego i mrtvi, oni koji poèivaju u Elizejskim poljanama i èija nas je filozofija pomirenja izjednaèila sa šovinistièkom moèvarom bez premca. Takve i sliène prigovore optimisti æe obesnažiti svojim protuargumentima. Kakvim? Pa izgrednici koji su opustošili idilièni grad Kranj, nisu ondje primijenili taktiku iz balkanske krème, nisu gasili lampe ni zakljuèavali vrata, nego su svoje emocije štedro podastrijeli pred svjetla reflektora, pred televizijske i druge kamere, pokazujuæin urbi et orbi kako se brani dostojanstvo svog naroda i svoje vaterpolske reprezentacije. Lampe se više ne gase, zvuènici ne stišavaju, kriminalci ne pripitomljuju, a svaka svinjarija i svaki ispad bit æe odsad honorirani i ozakonjeni saborskom aklamacijom. Po uzoru na nagrade koje veæ kuljaju iz saborskih klupa i kojima se promoviraju tipovi koji su bili perjanice svih moguæih na Balkanu udomaæenih režima.     Bumerang U toj gunguli bez kraja i konca, jedna lampa ipak svijetli nepromjenjivim sjajem. Nije to lampa nego Feral, splitski tjednik koji je 10. obljetnicu samostalnog izlaženja obilježio izložbom naslovnih stranica u zagrebaèkoj Galeriji Gradec. Split je opet pohodio metropolu, jug se spojio sa sjeverom, iako je tih lipanjskih dana u Zagrebu ionako bilo paklenski vruæe. Nije bilo teško pogoditi tko æe se zateæi na vernisažu, a jednako tako bilo je jasno koga æe u regularnim danima privuæi one bogohulne ilustracije i montaže. Osim studenata, srednjoškolaca i ponekog rezigniranog anarhista, Feralove naslovnice oblijetali su golubovi, zvrndajuæi iznad gornjogradskih krovova i ispuštajuæi propisne kolièine fekalija po glavama šetaèa. Ne vjerujem da je neki ministar ili saborski ministrant potratio svoje vrijeme na takvo što. Jer u zemlji èija se politika u najboljem sluèaju može izjednaèiti s toljagom i bumerangom, Feral isijava energijom koju nije lako podnijeti. A rasni Balkanac, osim svoje malenkosti i svoje klape, ni za što drugo ne mari.     Sofisti tvrde da su u mraku sve krave podjednako crne, Raèan objašnjava svojim biraèima da Hrvatska nezaustavljivo hrli u naruèje Europske Unije, a Feral otkriva umorno lice zemlje u kojoj se osim trijumfalizma dežurnih trbuhozboraca i banditizma povampirenih šovena jedva išta razaznaje. Iako je Feral društvena i higijenska èinjenica par excellence, o njemu se uglavnom sudi iz osobne perspektive. Ili ga se voli ili mrzi, jedni mu aplaudiraju, drugi mu pokazuju roge i prijete sudskim tužbama, ne bi li ga tako natjerali na steèaj. Sredine nema, a Hrvati ni inaèe nisu narod koji bi se mogao podièiti osjeæajem za balans. U svoje doba Feral je bio jedan od rijetkih listova od kojih sam sastavljao vlastitu hemeroteku. Od te nakane morao sam odustati jer nemam mjesta za knjige, diskove, ni bilo koju vrstu sakupljaèkih strasti. Ali ako sam ja odustao od arhiviranja, navijaèi iz Kranja nisu odustali od spaljivanja.     Alkemièari Svako malo naðe se neki novokomponirani domoljub i naoèigled policije pali Feral, glumeæi Torquemadu i upozoravajuæi da se srednji vijek u Hrvata odužio do treæeg milenija. U vremenu u kojem nam kapu kroji otromboljena hrpa vlastodržaca (dum Marin ih je zvao nakaze), u èijoj sjeni bruse kandže stari i provjereni vampiri, Feral je možda posljednja istinska opozicija i jedna od rijetkih uporišnih toèaka. Paradoks tog tjednika ogleda se u moguænosti ili èak opasnosti da se etablira i iskoèi iz svog satirom i anarhizmom zadatog kolosijeka. Feral æe odgovarati svom imenu samo ako je na margini, ako iz svoje rubne i gotovo rovovske (o)pozicije puca bespoštedno po svemu što stoji na putu civilizirane i treæemilenijske Hrvatske. Ali ne vjerujem da æe mu vrijeme isteæi tako brzo ni da æe se njegovi šefovi naæi u situaciji u kojoj bi morali otupjeti pera ili kompjutore baciti u smeæe.     Gledajuæi Raèana kako se obraæa srbijanskim izbjeglicama i kako ih zove da se vrate, a gdje drugdje nego u milu domovinu, neutralni promatraè ne može a da se ne naceri ili smrtno uozbilji. Nakon što nam se Ivan Pavao II. po tko zna koji put obratio bez trunke nacionalistièke retorike, nakon što je kao uvjet za èlanstvo u Europskoj uniji u prvi plan istaknut zahtjev za povratkom izbjeglica, oglasio se i Raèan, zaobilazeæi ime naroda o kojem je rijeè. Jer i deèki iz Kranja vratili su se u svoju Hrvatsku! To se zove politika zakašnjelih koraka, to se zove kunktatorstvo na petu potenciju, to znaèi kaskati za svijetom i svagda iznova grickati vlastiti rep. Što se mene tièe, èitat æu i dalje Feral. Ionako je jeftiniji od svega što nude državni alkemièari koji, umjesto za buduænost, licitiraju za bolju prošlost. Naprijed naši!

Povratak