Zakon koji (ne)æe odrediti sudbinu Treæeg programa HTV-a

29.06.2003.

Prijedlog zakona o elektronièkim medijima, koji su dosad bili regulirani odredbama Zakona o telekomunikacijama i Zakona o javnom priopæavanju, izmeðu ostalog i kad se radi o davanju koncesija za radio i televiziju, što je sada u nadležnosti Vijeæa za radio i televiziju, Vlada je uputila u saborsku proceduru.
Naime, stupanjem na snagu spomenutog zakona dodjela koncesija prešla bi u nadležnost Vijeæa za elektronièke medije, dok bi Vijeæe za radio i televiziju prestalo postojati. Uz Hrvatsku radioteleviziju na podruèju Hrvatske danas djeluje 14 televizijskih i 133 radijska koncesionara, dok broj osoba koje objavljuju elektronièke publikacije nije utvrðen.
Pristupanje i ratifikacija Konvencije o prekograniènoj televiziji Hrvatske kao i potreba usklaðivanja s direktivama Europske unije, potaknula je potrebu donošenja posebnog zakona kojim æe se na cjelovit naèin urediti djelovanje elektronièkih medija. Isto tako, uvažavajuæi primjedbe inozemnih struènjaka s ovog podruèja, tehnièka pitanja i preduvjeti za djelovanje elektronièkih medija ureðivat æe se i nadalje Zakonom o telekomunikacijama, dok æe se sva ostala pitanja urediti predloženim zakonom o elektronièkim medijima.
Zakon o telekomunikacijama posebno tretira ogranièena društvena dobra kao što je radiofrekventni spektar. Planu frekvencija i koordinacija izmeðu drugih država potrebno je posvetiti posebnu pažnju, pogotovo danas kad je u svijetu utvrðeno da neiskorištene frekvencije jedne zemlje može koristiti neka druga država.
Hrvatska ima definiran plan korištenja frekvencija za èetiri nacionalne televizijske mreže, a upravo je u tijeku postupak odabiranja najboljeg ponuðaèa za nacionalnu televizijsku koncesiju, odnosno mrežu koju sad koristi treæi program HTV-a.
U ocjeni stanja u zakonu o elektronièkim medijima se navodi da dosadašnji propisi ne osiguravaju transparentnost vlasništva elektronièkih medija, niti uèinkovito spreèavaju nedopuštene koncentracije poduzetnika temeljem kojih se može ostvariti monopolistièki položaj, kako u podruèju elektronièkih medija, tako i u odnosu na druge medije. Dosadašnjim propisima nije na odgovarajuæi naèin ureðen položaj i djelokrug regulatornog tijela, Vijeæa za radio i televiziju, niti je osiguran naèin provedbe nadzora nad djelovanjem elektronièkih medija u pogledu primjene zakonom propisanih obveza i naèela.
Postojeæi propisi ne ureðuju obveze osoba koje prenose programske sadržaje putem informacijsko-komunikacijskih veza. Isto tako, postojeæi propisi ne utvrðuju naèin na koji se ostvaruju državni interesi na podruèju elektronièkih medija niti su utvrðeni naèini na koji æe se poticati proizvodnja i objavljivanje programskih sadržaja koji su od interesa za Hrvatsku.
Gotovo svi se slažu da privatizaciju Treæeg programa HTV-a treba obaviti, samo je pitanja kako je provesti. Primjerice, Vijeæe za medije HHO-a veæ je zatražilo od Vlade da se 3. program HTV-a privatizira prema Zakonu o elektronièkim medijima držeæi da æe pritom biti osiguran javni interes što sad nije sluèaj. Uz to, postojeæi zakon prema kojem æe se privatizirati 3. program, u suprotnosti je s važeæim europskim propisima koje bismo trebali poštivati.
Pri izradi Zakona o elektronièkim medijima, pak, uvažavan je cijeli niz europskih propisa, direktiva i preporuka: o pristupu službenim dokumentima, o ureðenju cyber sadržaja, o nezavisnosti i funkcijama regularnih tijela u sektoru emitiranja, o pravu novinara na zaštitu tajnosti izvora podataka, o »govoru mržnje«, o jamstvu nezavisnosti javnog emitiranja i dr. Po uzoru na ostala europska zakonodavstva ustanovljuje se regularno tijelo, Vijeæe za elektronièke medije koje æe preuzeti ulogu sadašnjeg saborskog Vijeæa za radio i televiziju. Ovo Vijeæe u odnosu na postojeæe imat æe širi djelokrug, jer se neæe baviti samo pitanjima vezanim za radio i televiziju, veæ i za pravne i fizièke osobe koje se bave objavljivanjem elektronièkih publikacija.
Vijeæe ima posebnu zadaæu osigurati provedbu nadzora nad programskim sadržajima elektronièkih medija kako bi se nadzirala primjena programskih naèela i obveza iz ovog zakona. Vijeæe je ovlašteno u sluèaju nepoštivanja programskih naèela i obveza u obavljanju radija i televizije ogranièiti slobodu objavljivanja programskih sadržaja iz drugih država, što je u skladu s europskim propisima.
Vijeæe za elektronièke medije imat æe devet èlanova. Èlanove Vijeæa bira i razrješava Hrvatski sabor. Mandat èlanova Vijeæa je pet godina. Izbor èlanova Vijeæa obavlja se na temelju javnog poziva. Èlanovi Vijeæa ne mogu biti državni dužnosnici, zaposlenici nakladnika, èlanovi njihovih uprava i nadzornih tijela, kao ni osobe koje obavljaju poslove zbog kojih bi moglo doæi do sukoba interesa.
Propisani su i kriteriji za izbor èlanova Vijeæa, tako da u Vijeæe mogu biti izabrani samo osobe koje imaju struèno znanje, sposobnost i iskustvo u djelatnostima radija ili televizije, ili izdavaèkoj djelatnosti ili kulturnoj, te da su se kao javni djelatnici istaknuli u poštivanju temeljnih vrijednosti našeg društva. Naknade za rad èlanova Vijeæa, što nije nebitno, utvrðuje Sabor.
U zakonu je odreðeno da trajanje oglašavanja ne smije prijeæi 12 minuta u jednom satu i 15 posto ukupnog dnevnog trajanja programa koji se objavljuje na državnoj i regionalnoj razini, odnosno 18 minuta u jednom satu programa i 25 posto ukupnog dnevnog trajanja programa koji se objavljuje na lokalnoj razini.
Trajanje oglašavanja može se poveæati najviše 20 posto radi ukljuèivanja promidžbenih poruka kojima se izravno nudi prodaja, kupnja ili najam proizvoda ili davanje usluga (teletrgovina). Nadalje, prijenos filmova i filmova snimljenih za televiziju, iskljuèujuæi serije, zabavni program i dokumentarni program, može se prekidati propagandnim porukama pod uvjetom da je njihovo predviðeno trajanje dulje od 45 minuta.
Dakle, može se prekidati jednom u svakom cjelokupnom bloku od 45 minuta. Daljnje prekidanje je dozvoljeno ako je predviðeno trajanje filmova barem 20 minuta dulje od dva ili više cjelokupnih blokova od 45 minuta. Oglašavanje i teletrgovina neæe se umetati u vijesti i u prijenos vjerskih službi. Druge informativne emisije, dokumentarni, vjerski program i programi za djecu, ako su kraæi od 30 minuta, neæe se prekidati promidžbenim spotovima.
Nedopustivom koncentracijom u podruèju medija smatra se kada nakladnik elekronièkog medija koji ima koncentraciju na državnoj razini i ima udio u osnivaèkom kapitalu drugog nakladnika koji ima istu takvu koncesiju, s više od 20 posto. Nakladnik elektronièkog medija koji ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u osnivaèkom kapitalu nakladnika koji izdaje dnevne novine koje se tiskaju u više od 3000 primjeraka, s udjelom veæim od 10 posto, i obrnuto.
Smatra se da postoji nedopuštena koncentracija u podruèju medija kad se radi o nakladniku elektronièkog medija koji ima koncesiju na državnoj razini i istovremeno izdaje dnevne novine koje se tiskaju u nakladi veæoj od 3000 primjeraka. Nakladnik koji ima koncesiju lokalne ili regionalne razine pokrivanja i ima udio u osnivaèkom kapitalu drugog takvog nakladnika regionalne ili lokalne razine pokrivanja na istom podruèju s više od 30 posto.

Marinko Petkoviæ

Povratak