Nepoštivanje privatnosti pojedinca najveæi je grijeh hrvatskih medija

06.07.2003.

Prošlog vikenda u Opatiji je održan meðunarodni skup »Mediji i kultura dijaloga« u organizaciji Zaklade Konrada Adenauera, Meðunarodnog centra za obrazovanje novinara i Društva za kulturu demokracije. Na kraju skupa jednoglasno je usvojena izjava za javnost kojom se zakljuèuje »da bi kultura dijaloga trebala biti na osjetno višoj razini, te da se u nas više može govoriti o nepoštivanju osoba i èinjenica, a ne o dijalogu, kojem je preduvjet povjerenje i razumijevanje«.
Upozorava se da je »niska razina kulture dijaloga posebno uoèljiva u medijima, koji ne promièu komunikaciju, razlièitost ideja i stavova, nego vrlo èesto manipuliraju ili pak ogranièavaju objavljivanje suprotnih stavova«. Novinska struka, vlasnici medija i manageri pozvani su da ne zloupotrebljavaju slobodu izražavanja i medija u širenju nesnošljivosti, posebno govora mržnje. Pozvani su, takoðer, da šire kulturu dijaloga i neslaganje i èuvaju jeziènu kulturu. Ne bi li se navedeni ciljevi ostvarili, Hrvatskom novinarskom društvu predloženo je da Vijeæe èasti preustroji »ukljuèivanjem predstavnika vlasnika i managera medija, kako bi zajednièki promicali etiènost u medijima«. Posebno je naglašena iznimna važnost obrazovanja i struènog osposobljavanja novog naraštaja novinara.
Upravo pitanje o ulozi i utjecaju Vijeæa èasti jedno je od najvažnijih. Naime, poèesto dosad odluke Vijeæa èasti nisu ostvarivale željeni uèinak. Jedan od organizatora meðunarodnog skupa i profesor na Fakultetu politièkih znanosti dr. Stjepan Maloviæ naveo je da je u svijetu prevladalo mišljenje kako je samoregulacija profesija najbolje rješenje. Meðutim, u tijelima koja brinu poštovanju etièkih naèela sjede predstavnici vlasnika, managementa i urednika. »Najpoznatija tijela ove vrste su njemaèki Presserat i britanska Press Complain Comission. U nekim zemljama postoje ombudsmani za medije, a vrlo èesto i pojedine medijske kuæe imaju svog vlastitog ombudsmana. Onog trenutka kada se obznani javna osuda, u kojoj sudjeluju i vlasnici te uprave, odgovorni æe osjetiti razliku. Ugled medija teško se stjeèe, vlasnicima postaje sve važniji, pa bi to moglo biti rješenje koje može efikasnije uvesti reda u profesiji. Konsekvence moraju snositi svi u lancu - od novinara do medijskih tajkuna«, kazao je za Vjesnik Maloviæ.
Moguæi problem u Hrvatskoj su i vlasnici medija. Maloviæ napominje da je njihova uloga definirana poslovnom logikom i osnovnom težnjom ka poveæanju dobiti, èime bi vlasnik trebao biti lišen ideoloških predznaka. Meðutim, »u nas su vlasnici još uvijek više zainteresirani za svoju politièku ulogu, pa u prvi plan izbijaju njihova politièka opredjeljenja. Vlasnici bi svoje politièke afinitete trebali usmjeravati prema zauzimanju stavova u komentarima«. Jedan od razloga za slab ugled novinarske profesije u javnosti rezultat je i toga što »neki mediji služe kao glasnogovornici pojedinih politièara ili centara moæi, što umanjuje njihov kredibilitet«, napomenuo je Maloviæ. Cijeli sustav komplicira, smatra Maloviæ, i èinjenica da su država i Katolièka crkva meðu znaèajnim vlasnicima medija.
Meðutim, za stvaranje sustava odgovorna je i vlast jer upravo ona propisuje zakonska rješenja. U raspravi i proceduri je cijeli niz novih zakona koje predlaže Vlada, a »vlast ne bi smjela imati "figu u džepu" pa predlagati novi Zakon o elektronskim medijima, a treæu mrežu ustupati po starom zakonu«, rekao je Maloviæ.
Posebno velik problem u hrvatskim medijima je nepoštivanje pojedinca i »upravo su prava na privatnost obiènih ljudi najviše ugrožena«. U tom se kontekstu veoma èesto spominju "crne kronike", a Maloviæ je uvjeren da se »dobar "crnjak" može napraviti a da se ne ugrozi privatnost obiènog èovjeka«.
Osim s etiènošæu mediji imaju poteškoæa i s toènošæu èinjenica. Ono što æe možda neke iznenaditi jest podatak da su najbolji primjer za poštivanje èinjenica britanski tabloidi. »Oni najviše pažnje polažu na toènost informacije, jer ako tu "fulaju", svaki sudac æe im "odrezati" drakonske kazne. Njihov pristup izvještavanju je drukèiji, ali se ne temelji na lažima. Mi smo shvatili "žuto" novinarstvo kao neistinito novinarstvo, pa se dopisuju reèenice, jer nedostaje "soèan" naslov, izmišljaju podaci, plasiraju laži, manipulacije«, upozorio je Maloviæ. Dogodi li se pogreška cijene su veoma visoke, gubi se kredibilitet i redakcija se teško oporavlja. Najnoviji primjer »The New York Timesa«, desetljeæima pojma ozbiljnog i odgovornog novinarstva, kojeg posljednjih mjeseci potresaju skandali, to potvrðuje.
Završna izjava iz Opatije dobro dijagnosticira stanje, ali i nudi rješenja. Na novinarskoj je profesiji i vlasnicima medija najveæa odgovornost, ali i najveæa moguænost za pozitivnu promjenu, pa æe i povjerenje javnosti u medije i ugled novinara biti na boljoj razini.

Povratak