Novinarima umjesto slobode - autocenzura ili zatvor

17.07.2003.

S druge strane, imamo i prijedlog novog zakona o medijima koji bitno ogranièava slobode i restriktivan je u odnosu prema dosadašnjem Zakonu o javnom priopæavanju, a, izmeðu ostaloga, uvodi i osobnu materijalnu odgovornost glavnih urednika za napisane èlanke.
"Na taj æe naèin zasigurno potaknuti autocenzuru, jer teško da bi ikoji glavni urednik mogao izdržati i jednu ozbiljnu tužbu u karijeri", kaže zagrebaèki odvjetnik Anto Nobilo i dodaje: "Mene više iznenaðuje nešto drugo: zašto svi oni koji bi se u vrijeme vladavine HDZ-a u sliènim situacijama digli na noge - mediji, udruge za ljudska prava, politèka opozicija - sada šute? Osim sporadiènih napisa u pojedinim medijima, pravog otpora nema. Èini mi se da je odgovor na to pitanje relativno slojevit: mediji su na neki naèin ipak podijeljeni na 'naše' i 'vaše', pa odreðeni mediji podržavaju vladajuæu koaliciju, ili su u vlasti države (Vijesnik, Slobodna Dalmacija, HTV...), dok neki drugi podržavaju tu koaliciju jer su s njome u svojevrsnom politièkom paktu, pa ne ulaze u preoštru bitku sa 'svojim' ljudima na vlasti. S druge strane, borci za ljudska prava i nevladine udruge takoðer nisu dali pravi otpor, pokazujuæi da su im politièke simpatije na strani ove vlasti. A s treæe strane, ni opozicija ne daje otpor, zato što držim da se i ona duboko u sebi u tome slaže s vladajuæom koalicijom. Vladajuæi i opozicija žele ogranièiti slobodu medija jer su zahvaljuæi toj slobodi i jedni i drugi èesto bili na udaru novinara, pa tu postoji kolegijalna suglasnost, solidarnost ili istovrsnost interesa."
Vlada laže i obmanjuje javnost
Sudeæi prema iznesenom, posve je dovoljno razloga zašto nema pravog otpora Vladinom nastojanju da pod èvršæu kontrolu stavi pisanje medija. S druge strane, misli Nobilo, tome su pridonijeli i sami mediji jer su neki slabo informirani i iskusni novinari èesto puta ulazili u teme nedovoljno pripremljeni, a utjecaj medija je toliko porastao da su postali prvorazredni politièki faktor koji nije pod kontrolom gotovo nikoga. Politièari su pod kontrolom graðana jer prolaze ili padaju na izborima, ali mediji koji su kljuèni politièki faktor, i koji odluèujuæe utjeèu na donošenje mnogih važnih odluka u Hrvatskoj, na neki naèin nisu ni pod èijom demokratskom kontrolom.
"Meðutim, usprkos tomu smatram da je naèin na koji se pokušava kontrolirati i ogranièiti sloboda medija pogrešan, kažnjavanje za uvredu i klevetu zatvorom je pogrešno. Prema mome mišljenju, jedino je pravilno da oni nakladnici koji na lažnoj informaciji i lažnom senzacionalizmu zaraðuju novac, u sluèajevima kada se utvrdi da je ta informacija lažna, plate dio profita koji su ostvarili tom lažnom informacijom. Ne vidim da je zatvorska represija prema novinarima dobar model kontroliranja pisanja u medijima", dvoji Anto Nobilo.
Njegova kolegica Vesna Alaburiæ smatra da je nedavno usvojena promjena Èlanka 203. KZ-a veliko ogranièenje slobode govora i regresija na dosad osvojene prostore medijske slobode, jednostavno zato što se tim promjenama olakšava kažnjavanje novinara za kazneno djelo klevete:
"Opravdanje vlasti kako je tim promjenama željela sprijeèiti svjesno iznošenje laži, svojevrsna je obmana javnosti, zato što ni do sada ni jedan propis nije dopuštao svjesno iznošenje laži i klevete bez ikakvih šetnih posljedica i kazni. Jednostavno se radi o tome da æe ubuduæe moguænost obrane novinara za kazneno djelo klevete biti iznimno malena i da æe se pooštriti odgovornost novinara za informacije koje pronose u svojim novinskim prilozima. Što se predloženog nacrta medijskog zakona tièe, smatram da je rijeè o izuzetno lošem nacrtu, koji nije ni pojmovno usklaðen, niti se zna što se tu želi promijeniti u odnosu prema postojeæem zakonu", upozorava Alaburiæ.
Postojeæi zakon je dobar
Apsolutno je nedopustivo, tvrdi dalje Vesna Alaburiæ, da se pod opravdanjem "usklaðivanje s europskim standardima" mijenja postojeæi Zakon o javnom informiranju, koji je neusporedivo bolji, konzistentniji i sukladniji europskim standardima. Osim toga, postojeæi zakon je donesen 1996. godine, u vrijeme kada je Hrvatska željela postati èlanicom Vijeæa Europe i tadašnja je vlast bila izuzetno kooperativna i prihvaæala sve sugestije europskih eksperata o slobodi medija, pa smo veæ tada imali zakon koji je bio sukladan europskim standardima.
"Mogu reæi da mi je izuzetno èudan naèin komuniciranja naših politièara s novinarima i novinama. Oni smatraju da je posve normalno nazvati novinara èijim prilogom nisu zadovoljni, i onda ga žestoko kritizirati, pa èak i prekinuti komunikaciju s njim, uvjetovati daljnje intervjue... Èujem da èak ima politièara na vlasti koji zahtijevaju da se mijenjaju naslovne stranice pojedinih dnevnih novina zato što oni njima nisu zadovoljni! To je nedopustivo, a, s druge strane, i mediji i novinari koji pristaju na takav naèin komunikacije odgovorni su što nam javni prostor izgleda tako kako izgleda. Iskreno se nadam da æe Vlada shvatiti kakvu je lošu promjenu napravila ovom izmjenom KZ-a, ispraviti sve što je pogrešno uèinjeno i vratiti novinarima osvojeni prostor slobode. A što se tièe Zakona o medijima, javnost je ovaj put pravodobno reagirala, tako da postoji moguænost da Vlada ne usvoji nacrt u predloženome tekstu i iskreno oèekujem da æemo najprije razmisliti treba li nam uopæe novi zakon jer je postojeæi dobar", zakljuèuje Vesna Alaburiæ.

(Autor: Vesna KLJAJIÆ)

Povratak