Hrvatska je zemlja u kojoj metoda pokušaja i pogreške ima dugu i plodnu tradiciju. U Hrvatskoj se zakoni donose na brzu ruku a onda se, kad se javnost, oporba ili struèni krugovi pobune, ispravljaju amandmanima ili Vladinim odlukama. U Hrvatskoj se radi ono što se ponekad radi i u drugim zemljama: kad neka nova stranka ili koalicija na izborima preuzme vlast, onda u parlamentu gura promjene zakona koje joj odgovaraju. Ali Hrvatska je, meðu ostalim, tu otišla korak dalje. U njoj jedna te ista vlast mijenja zakone koje je sama predložila i prije nego što su stupili na snagu.
Najnoviji je sluèaj famoznog èlanka 203 Kaznenog zakona kojim je vladajuæa koalicija namjeravala pooštriti odgovornost za objavljivanje neistina i kleveta u novinama. U prijedlogu koji je Vlada poslala u Sabor predlagalo se da novinari, dokaže li im se da su objavili tvrdnju ili informaciju koja se pokazala neistinitom, mogu dobiti od šest do 12 mjeseci zatvora. Sabor je tu novelu zakona usvojio glasovima 58 od ukupno 151 zastupnika.
Oporba je bojkotirala glasovanje, Mato Arloviæ je konstatirao da je Vladin prijedlog izmjene Kaznenog zakona usvojen, a Vladimir Šeks je protestirao, navodeæi da je za usvajanje takvog zakona nužna barem natpolovièna veæina, znaèi 76 glasova. S njime se složio profesor ustavnog prava Branko Smerdel. Možda se upravo u saborskoj proceduri krije izlaz za Vladu koja se pred naletom medija, javnosti i oporbe pokolebala.
Vlada je veæ reterirala nakon sastanka užeg kabineta. Zatvorske kazne za klevetu mogle bi se u novom zakonu o medijima, koji je u pripremi, zamijeniti novèanim, kao što je to dao do znanja premijer Ivica Raèan. U toj izmjeni bi samo novinari bili izuzeti iz kaznenog progona za klevetu. U novi zakon o medijima, koji je takoðer izazvao burne rasprave u fazi stvaranja, Vlada bi intervenirala tako da se konkretna odgovornost za objavljeno prebaci s glavnog urednika na izdavaèa. Prema sadašnjem nacrtu, glavni su urednici bili u opasnosti da spadnu, ovisno o vlastitom materijalnom statusu, na prosjaèki štap. Sada to prijeti izdavaèima.
Cijeli taj galimatijas u kaznenom i zakonu o medijima zakuhala je, tko zna iz kojih razloga, Vlada. I to prije izbora. I to s novinarima. Sada ga mora, baš zbog tih izbora, brzo mijenjati.
Sadašnjim izmjenama Kaznenog zakona koji je u proceduralno nejasnim okolnostima prošao u Saboru otvorene su fantastiène moguænosti za nepravdu. Recimo, zastupnik N. N. izjavi za zastupnika P. P. da je idiot i niškoristi. To objave hrvatske novine. Zastupnik tuži novine, jer je u njima oklevetan. Sud odluèi, držeæi se sadašnjeg izmijenjenog Kaznenog zakona, da su novinar i njegov urednik – koji su samo prenijeli spornu izjavu zastupnika N. N.-a o zastupniku P. P.-u – krivi i osudi ih na kaznu zatvora do godinu dana. Zastupnik N. N. koji je uvrijedio zastupnika P. P.-a ostaje nevin i nekažnjen, jer ga štiti zastupnièki imunitet.
U meðuvremenu, sporne izmjene Kaznenog zakona stupile su na snagu 15. srpnja, a primjenjivat æe se od 1. prosinca. Kaša je zakuhana do kraja. Vlada je nešto gurnula u proceduru pa se pokajala, ali žrvanj se zavrtio. Predsjednik Republike je odluku o proglašenju Zakona donio 11. srpnja, dva dana nakon što je izglasan u Saboru. HDZ je najavio da æe od Mesiæa tražiti pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti spornog zakona pred Ustavnim sudom, ali Predsjednik to može uèiniti tek kad zakon stupi na snagu. Tako je Zakon u koji se više ne kune ni predlagaè stupio na snagu i sad æe Mesiæ, a ako on to ne želi onda HDZ ili netko treæi, pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom da ga se vrati u proceduru na popravak.
Cijela ta pravna zavrzlama sada znaèi da je Kazneni zakon, koji se ipak neæe primjenjivati do 1. prosinca, tako izmijenjen da novinari, urednici, glavni urednici i izdavaèi trebaju biti na krajnjem oprezu. Autocenzura je postupak koji takav zakon preporuèa novinarima. Glavnim urednicima možda ne bi bilo zgorega da, slijedeæi primjer donedavno moænog direktora »Lenca« – za kojeg nisam siguran što još predstavlja u škveru, ali radnici su sigurno jednom nogom veæ na ulici – prepiše svoju imovinu na bliže èlanove obitelji. Tako bi, vjerojatno, izbjegli plaæanje novèanih kazni vlastitom imovinom. Pitanje zatvora ostaje otvoreno.
Na braniku izmjena Kaznenog zakona ostala je usamljena ministrica pravosuða Ingrid Antièeviæ Marinoviæ, koja dopušta moguænost da Vlada promijeni sporni èlanak 203 »s obzirom na snažan pritisak iz novinarskih redova« ali, dodaje, »nisam sigurna da su novinari svjesni posljedica koje bi usvajanjem njihova prijedloga nastale«. Jesu li baš svi novinari mala djeca koja ne shvaæaju dalekosežne misli ministrice Antièeviæ?
Na potezu su predsjednik Mesiæ, oporba, ili netko treæi u obliku skupine zastupnika koja pokreæe postupak ocjene ustavnosti donošenja izmjena Kaznenog zakona. Sav taj loše napisani scenarij, koji ponajprije šteti vladajuæoj koaliciji, dogaða se prije izbora koji æe se najvjerojatnije održati u studenome. Rok za pravno raspetljavanje sluèaja èlanka 203 i nastavljajuæeg nacrta zakona o medijima, koji se kuha u Ministarstvu kulture, je 1. prosinca.