»Urangate« sve više pritišæe Bijelu kuæu

21.07.2003.

Neugodna saznanja o manipulacijama u pripremanju amerièke i svjetske javnosti za rat u Iraku poèinju se gomilati i ozraèje u Washingtonu poèinje sve više nalikovati na dane Watergate skandala prije tri desetljeæa. Podsjetimo, u lipnju 1972. provaljeno je u sjedište izbornog stožera Demokratske stranke u hotelu »Watergate«.
Banalan i za Ameriku ne baš senzacionalan dogaðaj pokrenuo je lavinu koja je na kraju iz Bijele kuæe izbacila republikanskog predsjednika Richarda Nixona. Suðenje provalnicima i istraga u Senatu doveli su do nalogodavaca iz predsjednikove najbliže okoline, upleteni su i pojedinci iz obavještajnih službi, a pokušaji zataškavanja poèetnog grijeha, samo su poveæavali krivnju i otkrivali nedolièna ponašanja na sve višim razinama.
Buru u javnosti nisu stišavali ni žrtveni jarci. Ostavke su podnosili ili su otpuštani sve važniji predsjednikovi suradnici, pa i potpredsjednik Spiro Agnew. Obruè se sve više stezao i oko Nixona. A kad je - prema odluci Vrhovnog suda - morao predati vrpce na kojima su rutinski snimani svi telefonski razgovori i sastanci u njegovu uredu, nepobitno se ustanovilo da je i Nixon sudjelovao u neèasnim poslovima i njihovom prikrivanju.
Primjerice, šest dana poslije provale naredio je da FBI prekine istragu. Nixonovi postupci ocijenjeni su kao suprotstavljanje pravdi i u kolovozu 1974. pristao je na nagodbu: podnosi ostavku kako bi izbjegao zatvor.
Sada veæ sve oèitije laži u pripremi rata protiv Iraka, po posljedicama su neusporedivo veæi grijesi od provale u sjedište suparnièke stranke. Preuzimanjem krivnje za nedovoljnu provjeru kljuènih argumenata u Bushovu govoru iz sijeènja 2003., ravnatelj CIA-e George Tenet zapravo je pristao na ulogu žrtvenog jarca. No, skupina umirovljenih obavještajaca, u otvorenom pismu Bushu od 14. srpnja, navodi da je za manipuliranje obavještajnim podacima zapravo najviše kriv potpredsjednik Dick Cheney. On je sugerirao kakve bi podatke trebalo slati Bijeloj kuæi i stoga obavještajni veterani traže Cheneyevu ostavku.
Mediji sve hrabrije èeprkaju po prljavštinama, upuæene liènosti iznose neprijatne pojedinosti i atmosfera je sve zagaðenija oko »urangatea«. Zapovjednik NATO-a u vrijeme rata za Kosovo, Weslej Clark, izjavio je kako su »ljudi bliski Bijeloj kuæi« tražili od njega da teroristièke napade od 11. rujna 2001. poveže sa Saddamom Husseinom. Tada se, naime, uporno nastojalo povezati Saddama i Al Qaidu, što je jastrebovima omoguæavalo da rat protiv Iraka opravdaju borbom protiv terorizma. No, dosad se nije uspjelo dokazati tu vezu. Nije se pronašlo ni oružje masovnog uništenja u Iraku, koje je bilo jedan od najvažnijih razloga za rat. (To oružje sada traži i posebna jedinica od 1500 posebno izvježbanih struènjaka).
The Boston Globe, jedan od vodeæih amerièkih dnevnika, traži da ostavke podnesu ministar obrane Donald Rumsfeld, koji je prisvojio mnoge od funkcija State Departmenta, CIA-e, èak i ministarstva pravde, te njegov zamjenik Paul Wolfowitz, glavni ideolog rata u Iraku, èesto proglašavan najbriljantnijim umom u sadašnjoj administraciji. Obojica su vodili »kolosalni promašaj« - kako taj list naziva rat u Iraku.
Los Angeles Times ide još dalje. Podsjeæa da je amerièki veleposlanik u Iraku, Joseph Wilson, u veljaèi prošle godine - tada kao amerièki izaslanik u Nigeriji - utvrdio da su izvješæa o prodaji nigerskog urana Iraku bila lažna. I o tome su bili informirani CIA, State Department, Vijeæe za nacionalnu sigurnost i ured potpredsjednika Cheneya. Usprkos tome, Bush je prièu o afrièkom uranu ipak upotrijebio kao opravdanje za rat. List to proglašava možda najgorim sluèajem zavaravanja u povijesti amerièkih administracija i zakljuèuje da »gotovo nema boljeg razloga za pokretanje postupka opoziva« predsjednika.
Bushovi republikanci imaju tijesnu veæinu u oba doma Kongresa i zasad uspješno koèe istrage. Demokrati su zatražili da se osnuje nadstranaèki odbor od 12 èlanova koji bi razmotrio je li Irak posjedovao oružje masovnog uništavanja, je li bio povezan s Al Qaidom i pokušao nabaviti uran u Nigeru, te kako su obavještajne službe korištene za pripremanje rata protiv Iraka.
Republikanci u Senatu prošle su srijede (s 51 prema 45 glasova) odbacili zahtjev. Kažu da je politièki motiviran i smišljen za poèetak kampanje za predsjednièke izbore koji æe se održati u studenome 2004. Donekle nervozno, senator Ted Stevens ipak upozorava kakvo se ozraèje stvara: »Ovo nije Watergate« i odbacuje spor oko obavještajnih podataka. Zgraža se zbog »pokušaja da se blati predsjednika Sjedinjenih Država«. Lavina Watergate skandala - podsjetimo još jednom - pokrenula se u izbornoj kampanji.

Tomislav Butorac

Povratak