Prestar sam za novi poèetak

25.07.2003.

Dvadesetak je dana sa snimateljem Mariom Kanaetom obilazio europske mediteranske zemlje i usporeðivao domaæu turistièku ponudu s onom (iz hrvatske perspektive) uvijek primamljivom inozemnom. Zlobnicima koji æe reæi kako je takvo putovanje možda naporno, ali ipak puno ugodnije od užarenoga zagrebaèkog asfalta i televizijske klime, te kako Miliæ oduvijek zna spojiti ugodno s korisnim, i ne trudi se proturjeèiti.
    - Veæ 32 godine spajam ugodno s korisnim jer volim raditi svoj posao. Strašno mi je vidjeti mlade ljude koji nakon pet godina mrze ono što rade i misle da su uvijek nepravedno zapostavljeni. Uostalom, unaprijed sam rekao da su široko otvorena vrata onome tko želi samo s jednim snimateljem u tri tjedna prijeæi 6000 kilometara kopnom i 400 morem i pritom napraviti osam emisija. Ali, nitko se ne javlja! Mnogi misle da s dolaskom lipnja televizija završava i poèinje opet u listopadu!
    Troškovi koje proizvodi stvaranje ovakve emisije sasvim sigurno nisu mali...
- Ova emisija košta triput manje nego bilo koja druga ljetna. Inaèe, televizijske kuæe koje nisu mnogo bogatije od Hrvatske televizije na takvo putovanje novinara šalju s kompletnom televizijskom logistikom. Nas smo dvojica bili sami. Ali, ne žalim se. Zadovoljan sam uèinjenim.
    I, prve usporedbe inozemne i domaæe turistièke ponude?
    - Ima boljih i lošijih stvari. Ima mjesta koja su razvikana, poput San Sebastiana, a po mom mišljenju ne nude bogzna što i preskupa su. Zanimljivo mi je bilo u Baskiji kad sam shvatio da ljudi srednjih godina koji su se borili za baskijsku samostalnost uopæe ne znaju svoj euskara jezik. Štoviše, službenik na autocesti nije znao reæi hvala. Za razliku od njih, školska ga djeca znaju odlièno. Simpatièan se dogaðaj dogodio našim ljudima iz Microsofta, koji su bili na usavršavanju i za kraj organizirali feštu u jednome klubu. Tek kad je u neko doba cvijeæe poèelo pristizati samo muškom dijelu društva, shvatili su da su u gay klubu. U Francuskoj smo naletjeli na najveæe probleme Chirakove vlade: problem s Korzikom, štrajk scenskih radnika, uhiæenje sindikalista Josea Bovea i smanjivanje mirovina, pri èemu sam shvatio da tamošnji visokoobrazovani umirovljenici imaju mirovinu od 2 do 3 tisuæe eura. Pristojno, èak i za skupu Francusku. 
    Unatoè tome što ste ponovo proizveli dobar proizvod, "Idemo na Zapad" emitira se dvaput mjeseèno - utorkom poslije Dnevnika. Jeste li zadovoljni terminom, pogotovo zato što tijekom vikenda u istim prime-timeovima gledamo puno lošije uratke?
    - Jesam. Pogotovo kad sam shvatio da je to idealno vrijeme i za one koji moju emisiju gledaju u dijaspori. Ne bi mi to ni palo na pamet da mi sluèajno, dok sam radio prièu ispred hotela Carlton u Monte Carlu, u kojem noæenje stoji 4600 eura, nije prišao braèni par Hrvata koji žive u Kaliforniji i koji su me prepoznali kao novinara Hrvatske televizije èiju emisiju gledaju. - Ova emisija košta triput manje nego bilo koja druga ljetna. Inaèe, televizijske kuæe koje nisu mnogo bogatije od Hrvatske televizije na takvo putovanje novinara šalju s kompletnom televizijskom logistikom. Nas smo dvojica bili sami. Ali, ne žalim se. Zadovoljan sam uèinjenim. 
    

Prije godinu dana radili ste oproštajni "Brisani prostor" jer niste bili sigurni hoæe li vam se emisija nastaviti i tijekom sezone. Pola godine nakon te oproštajke prihvatili ste mjesto urednika "Kontakt-programa". Kuloari su govorili da su tako sreðene dvije muhe jednim udarcem: s jedne strane urednik Miliæ neæe stvarati probleme, a s druge æe strane HTV zadržati dobar proizvod. Zašto ste pristali na taj posao?
    - Moguæe je da mi je to ponuðeno iz tih razloga o kojima govorite. Plaæa je veæa nego novinarska. Meðutim, siguran sam da je postojao i drugi razlog zbog kojega mi je ponuðen taj posao. Volio bih vidjeti èovjeka koji je godinu dana bez vidljivih konflikata nadreðeni urednik Denisu Latinu, Branimiru Biliæu, Aci Stankoviæu, Hloverki Novak-Srziæ i Tihomiru Ladišiæu, a usto èesto koristi priloge Branke Šeparoviæ i Silvije Luks. Svi su oni autori èija je osobina autentièan izraz. Nisu ljudi koje možete ukalupiti u kuæice i sheme, i nisam siguran da bi se netko drugi prihvatio suradnje s njima. A koliko mi se èini, mi radimo na obostrano zadovoljstvo.
    Èesto ste za suradnike uzimali ljude koji su na neki naèin bili degradirani na HTV-u. Zar ste sestra milosrdnica?
    - Ne, ali svakome sam od njih ponudio posao. I pokazalo se da nisam pogriješio. Srebrenka Harold Mijatoviæ tridesetak godina nije smjela pred kameru. A kod mene radi odliène reportaže. Možda nije svaka za pet plus, ali ona o izumiteljima, ili kad malu stvar digne na nacionalnu razinu, onda je to doista izvrsno.
    Posljednjih nekoliko emisija s guštom su se gledali Brisani prostori u kojima je priloge imao Tonæi Bonaæi. Odakle ste izvukli veæ pomalo zaboravljenog novinara?
    - Tonæi Bonaæi je genijalan novinar, jedan od deset najboljih u Hrvatskoj, po mom mišljenju i zaslužuje, vjerujte, samostalan intervju. Spomenut æu tek da je i Slobodnoj dalmaciji i Novom listu u Zagrebu bitno podigao nakladu. Kad se drugi put vratio u Slobodnu, poslali su ga da se odmori, a potom mu dali otkaz. Znajuæi da ima odliène ideje, pozvao sam ga da radi u mojoj emisiji.
    Jednom ste kazali da hateveovce s visokim koeficijentima konkurencija ne traži, a èini sve da dobije one niže rangirane ljude. Je li se što promijenilo?
    - Promijenit æe se. Uprava je navijestila novi pravilnik i novo rangiranje ljudi koji prave program. Postoji popis najgledanijih emisija koje marketingu donose oko 500 milijuna kuna. Logièno je da onda i dobiju barem 1 posto od toga.
    Kad bi vam neka nova televizijska kuæa ponudila da prijeðete s HTV-a, biste li to uèinili?
    - Sedam sam puta bio na televizijama koje su tek poèinjale. Sad sam veæ u godnama kad mi ti poèeci, koje karakterizira opæa zbunjenost, velika nervoza, prostorno nesnalaženje itd., postaju naporni. Prestar sam za to. Osim toga, mislim da Hrvatska televizija ima najjaèe rezerve i konkurencija je, ma koliko god bila dobrodošla, još ne može ugroziti. Osim, ako se ne ugrozimo sami ili se ne dogodi orkestrirani politièko-medijski napad na HTV. Za takvu bitku mi nismo spremni.

Povratak