I da Željko Žmak proda bilo kome svoj udio u Glasu Istre, ne bi bilo veæinskog vlasnika

30.07.2003.

Najgore je za jedan informativni medij kad se mora baviti samim sobom. Naravno, ne kad se bavi svojom ureðivaèkom politikom, èitanošæu, marketingom, dizajnom… i sliènim èimbenicima njegove pozicije kod èitatelja i na tržištu, nego kad je »na tapetu« njegov nakladnik. Potonji, doduše, sa svim gore spomenutim faktorima ne mora imati blage veze jer njegovo je da firma dobro posluje, razvija se i donosi dobit, ali nema sumnje da poslovni, sudski pa i politièki problemi izdavaèa i/ili vlasnika takve tvrtke utjeèu i na »sredstvo javnog priopæavanja« iza kojega stoji. Utoliko aktualna politièko-medijska gungula oko tvrtke Glas Istre, a poimenièno posebno njenog direktora i suvlasnika Željka Žmaka, ne može proæi ni mimo samoga dnevnika koji izdaje.
    Na prvi pogled niz aktualnih optužbi koje uzvikuju pojedini nacionalni mediji i lokalni politièari izgleda vrlo ozbiljan, težak i hitro zanimljiv istražno-sudskim i sliènim tijelima. Žmak, je kao odgovorna osoba i vlasnik Glasa Istre d. o. o., prozvan i umalo optužen za kriminalne radnje kojima je na razne, u pravilu malverzacijske naèine – još od vremena privatizacije 1992. pa do nagle promjene tvrtke 1999. godine - za višemilijunske kunske iznose oštetio državu i vjerovnike. Tu su i optužbe za davanje lažnih izjava u službene svrhe i sumnjivu registraciju društva, sumnjive kupoprodaje imovine Glasa Istre »samome sebi«, nezakonito izdavanje novina… dakako i prikrivanje svega toga, a dovoljno da si javnost, pa i èitatelj/kupac postavi logièno pitanje: ako je vlasnik tvrtke kriminalac, kako mogu vjerovati novinama koje izdaje?
   
   

    Iako je odmah bio obaviješten o »konaènoj i potpunoj uplati kupoprodajne cijene na ime otkupljenih dionica NIP-a Glas Istre d. d. Pula« (dokumenti postoje!), Fond se »pravio blesav« i uplatu tretirao kao akontaciju, pa se javio nakon dvije, tri godine kad ju je, revalorizirajuæi cijenu dionica po kasnijem zakonu, potrošio. Dionièari su na njegove opomene o neplaæanju navodnoga duga slali pismene prigovore i izražavali èuðenje jer su uplatu držali »konaènom i potpunom«. Fond nikada nije svoje navodno pravo potraživao raskidom ugovora ili sudskim putem, a na što bi dionièari sigurno bili reagirali. Tek je poèetkom 2002. godine izdao potvrde da pojedinaèni dionièari nisu vlasnici svih ugovorenih dionica i zatražio svoj upis u knjigu dionica onih 41 posto po njemu neotplaæenih. Iako je ovo bio vjerodostojan razlog da dionièari reagiraju – primjerice tužbom, to nisu uèinili iz posve praktiènog razloga: njihova tvrtka veæ je bila u steèaju i dionice su »pofumali«, pa im je njihovo svojatanje postalo bespredmetnim.
    Uz ovu »dionièarsku povijest« Glasa Istre, bitne su barem još dvije napomene. Prvo, mali su dionièari, svi koji su na to pristali (a bila su dva, tri izuzetka), dionice dobili gotovo besplatno. Platila ih je tvrtka IM Press, a za to je svaki od njih ustupio devet posto svoga »paketa«. Takoðer su mali dionièari svoje udjele u starom Glasu Istre na neki naèin »preslikali« u poslovnim udjelima u novoj tvrtki. Istina, nominalna vrijednost kapitala prijašnje firme bila je 1,6 milijuna DEM, a nove je samo 133 tisuæe kuna, ali je èinjenica da Željko Žmak ni u bivšem niti u sadašnjem Glasu Istre nije bio niti jest jedini, pa ni najveæi vlasnik. Njegov je udio toliki da kad bi ga i prodao, kako mu »sugerira« župan i šef IDS-a Jakovèiæ, ne bi samim time nijedan novi imatelj tog paketa postao veæinskim vlasnikom Glasa Istre. Èak i kad bi svoj udio prodao najveæem pojedinaènom vlasniku Borisu Kristanèièu. Utoliko je spomenuti Jakovèiæev poziv na prodaju politikantski štos s obzirom da on ipak zna vlasnièku strukturu firme.
   
   

    Druga teška optužba na Žmakov raèun je navodna muæka s promjenom naziva Glasa Istre d. o. o. u Istarska naklada uz istovremeno prebacivanje poslovanja Glasa Istre na novu tvrtku Ten d. o. o., kojoj odmah mijenja ime u Glas Istre. To je Žmak, smatra »optužba«, namjerno napravio da bi sakrio kriminalne radnje. Rijeè je o »sluèaju« koji je doista vrlo neugodan i nezgodan po nakladnika ovoga lista. O tome smo najiscrpnije pisali u broju od 26. listopada 1999., ali poèetak prièe seže u 1993. kada je Glas Istre krenuo u biznis sa slièicama (u povodu Svjetskog nogometnog prvenstva) iz kojeg je izvukao deblji kraj, pa i steèaj. Direktor Žmak je s tadašnjim suradnikom, šefom Plasmana Dariom Bolonoviæem, pronašao partnere za posao koji je trebao donijeti lijepu zaradu. U igri su bili talijanska tvrtka Service Line Italy i onajput dobar suradnik Glasa Istre – tvrtka Selecta International iz Zagreba, vlasnika i direktora Mladena Mitka, na spomen èijega imena Žmaku veæ godinama krv »trupa u glavu«.
    Posao je lijepo krenuo, ali je nakon problema s plaæanjem meðusobnih obveza loše završio. Toliko loše da je pravorijek o tome tko je kome koliko dužan trebao dati nadležni sud. Selecta je Glas Istre tužila za dva milijuna i 47 tisuæa kuna. Glas Istre je, na temelju dugovanja Selecte prema Talijanima te prebijanja potraživanja preko tvrtke Distri press iz Zagreba i troškova jedne nagradne igre, ukupno od Selecte potraživao dva milijuna i 36 tisuæa kuna. Razlika je bila 11.310 kuna i 45 lipa za Selectu, ali joj je Trgovaèki sud u Rijeci listopada 1998. presudio svih 2.047.341,38, plus zatezne kamate (zajedno oko 3,5 milijuna kuna), te 200-tinjak tisuæa kuna parniènih troškova. Žmak je ovaj èudni gubitak dijelom objašnjavao aljkavošæu prijašnjeg pravnog zastupnika Glasa Istre, ali i odbijanjem suda da prihvati prigovore i dokaze iz formalnih razloga jer ih nije dao opunomoæenik s pravosudnim ispitom. No, Glasu Istre pala je i žalba na drugostupanjskom sudu, pa je ljeta 1999. (prije bankrota) angažiran odvjetnik koji je od Vrhovnog suda RH zatražio reviziju cijelog postupka.
   
   

    U tom svjetlu zatražena je i odgoda najavljene ovrhe u korist Selecte (u iznosu koji je u meðuvremenu narastao do 5,5 milijuna kuna), ali to nije prošlo i Glas Istre našao se pred realnom prijetnjom da mu se u potpunosti blokira poslovanje, a time i izlaženje istoimenog dnevnika. Pokušaj nagodbe »u zadnji èas« s Mitkom (u iznosu od èetiri milijuna kuna za koji je bio dogovoren zajam od Hypo banke uz garanciju Novoga lista) nakratko je izgledao kao teška, ali najmanje loša solucija. No, i to je propalo, krenula je ovrha, pa je Žmak u praktièki bezizlaznoj situaciji odluèio aktivirati »varijantu B«: na brzinu je kupio jednu tvrtku (ime: Ten) te zatražio njenu doregistraciju za izdavaèku djelatnost i upis sebe kao direktora i jedinog vlasnika. Dotadašnji Glas Istre preimenovao je u Istarsku nakladu i odjavio tiskanje istoimenog dnevnika. S druge strane, Ten je preimenovao u Glas Istre i prijavio tiskanje istoimenog dnevnika. Dnevnik je, èinjenica je, cijelo to vrijeme redovito izlazio, zaposlenici su primali plaæe, kupci i dobavljaèi su podmirivani… Èinjenica je i da je stari Glas Istre (Istarska naklada) ostao u blokadi – Mitkova Selecta »digla« je s njegovog žiroraèuna ukupno 1,2 milijuna kuna, a ostao je i dužan poreze državi i doprinose mirovinskom i zdravstvenom fondu, što »neprijatelji« procjenjuju na ukupno 5,2 milijuna kuna. Je li te obveze mogla preuzeti nova tvrtka, kao što je preuzela one prema dobavljaèima? – pitanje je na koje Žmak odgovara da je, unatoè nepostojanju pravnih veza izmeðu dvije tvrtke, bio spreman i na podmirivanje tih dugova stare, ali u rokovima koji ne bi ugrozili poslovanje nove, što je i predlagao. Stoji i napomena da su spomenuti fondovi u tzv. prvom naplatnom redu u steèaju, pa æe se iz steèajne mase i namiriti.
   
   

    Žmaku se zamjeraju i kasnije transakcije, kupoprodaje pokretnina izmeðu starog i novog Glasa Istre u kojima njegov potpis zgodno stoji s obje strane ugovora. Na listi grijeha je i neplaæanje ili premalo plaæanje »sredstava za rad« stare firme kojima se nova koristila, uz istodobno, s druge strane, »nabijanje troškova« nove prema staroj. Toènost tih navoda upravo se utvrðuje u sklopu steèajnog postupka. Na sudu se takoðer dokazuje jesu li i u kojoj mjeri kupoprodajni ugovori bili štetni i/ili fiktivni.
    Bez obzira na konaèni ishod, èinjenica je da je Žmak napravio »tramak« za koji je realno opravdanje krajnja nužda. Da nije htio planirano muækati i varati državu, pa ni vjerovnike, pomažu mu i èinjenice da je unatoè promjeni tvrtke, u staroj ovrhom »izgubio« 1,2 milijuna (kojih je najveæi dio sigurno mogao »spasiti«), te da je u njoj ostavio i svu imovinu, a tek 2000. godine naplatno, za dva milijuna kuna, prenio pokretnu. Moralna opravdanost »samoobrane« utemeljena je i na kasnije posredno potvrðenom uvjerenju da spomenuta presuda u korist Selecte, iako pravomoæna, nije bila pravno èista. Naime, Vrhovni je sud prihvatio zahtjev za revizijom i ukinuo presude i rješenja trgovaèkih sudova vrativši predmet na poèetak te taj postupak još nije okonèan. Zapravo, podsjetit æe odvjetnik Glasa Istre i Istarske naklade Rudolf Franèula, nijedan od raznih i brojnih sudskih postupaka nije okonèan, osim jednog. Pravomoæno je rješenje Trgovaèkog suda o protuovrsi po kojem Mitkova Selecta mora vratiti Istarskoj nakladi u steèaju 1.211.775,25 kuna (s kamatama) koje je skinula 1999. s njenog raèuna! Iako ta obaveza »teèe« od 24. lipnja prošle godine, još nije izvršena što je, napominje Franèula, kazneno djelo zloupotrebe jer Mitak drži tuði novac suprotno pravomoænoj sudskoj odluci.
   
   

    Medijski je insinuirajuæe atraktivno, ali pravno neupitno da jedna te ista osoba, pa i Željko Žmak, može biti odgovorna u dvjema firmama, pa tako u njihovo ime poduzimati odreðene radnje i potpisivati ugovore. Ta atrakcija nije problem kao dozlaboga dugaèka sudovanja oko dokazivanja nekih jednostavnih èinjenica, a što ima (i) medijskih reperkusija. Tako je Žmaku njegov bivši prijatelj Mitak još veljaèe 2000. traženjem pokretanja istrage imputirao zloupotrebu položaja i davanje lažnoga iskaza. Tuži ga da je u zahtjevu za upis novog trgovaèkog društva Glas Istre lažno izjavio da ni on ni trgovaèko društvo u kojem ima udjele nemaju nepodmirenih obveza, a znao je da je u tijeku Selectina ovrha u starom Glasu Istre. Èinjenica je da Žmak nikada nije bio veæinskim vlasnikom staroga Glasa Istre, a veæ duže vrijeme nije ni novoga. No, njegova »lažna« izjava još nema konaèni sudski epilog. Nakon što je prvostupanjski sud dvaput odbio pokretanje istrage i to potvrdio drugostupanjski, Selecta se u lipnju ove godine žalila Vrhovnom.
    Meðusobnih tužbi Žmaka i Mitka i tvrtki koje predstavljaju ili su predstavljali mogli bismo još naredati. Što æe od tih »kobasica« i »kiselih krastavaca« konaèno biti, neæemo prognozirati. Neæemo ni o ishodu »rata« koji je oèito vrh IDS-a, dijelom i preko prozivanja i pozivanja Žmaka, zametnuo s dnevnikom Glasom Istre.

Povratak