Jean-Pierre Faucher Novine bez stava nisu moguæe

30.08.2003.

Gospodin Jean-Pierre Faucher sa suprugom i dvoje unuka proveo je godišnji odmor na Hvaru, gdje je u Zavali unajmio staru kuæu ovdašnje plemenitaške obitelji Dubokoviæ. Pri upoznavanju na jelšanskome Puntinu predstavlja se brzo i obavijesno, onako kako se i treba predstaviti svaki pravi urednik: kratkim i jezgrovitim portretom — svoga lista. Dakle: Le Figaro je najstariji, najtiražniji francuski dnevnik. Ima najjaèu dopisnièku mrežu u domovini i u svijetu, veliki broj izdanja i posebnih priloga. Rijeè je o novinama desne orijentacije, ne ekstremno desne, ali jasno desne, toènije: Le Figaro je umjereno konzervativno glasilo prosvijeæenoga liberalnoga graðanstva. C’est claire, d’accord?! (Jasno, slažete se?!) Naravno da se slažem, no ipak molim pojašnjenje.
— U francuskoj lepezi dnevnih novina mi smo uistinu smješteni desno, smatramo da smo glasilo prosvijeæenoga graðanstva. Le Monde u toj lepezi predstavlja lijevi centar, a Liberation ljevicu, smješten je više lijevo od Le Mondea.
Znaèi li to u vas postoji razgovjetna podjela na desno i lijevo, postojanje koje u suvremenom svijetu i društvu osporavaju i mnogi francuski mislioci?!
— Vjerujem da postoji. Postoje desni i lijevi stavovi i mišljenja. Novine bez stavova i mišljenja nisu moguæe — èim pišete, iznosite neko mišljenje. Kad god se mijenja vlast, politika klizi ulijevo ili udesno, na nama je ta klizanja komentirati.

Potreba èitanja

Što zapravo znaèi formulacija “rédacteur en chef technique”, koja stoji uz Vaše ime u impresumu?
- Le Figaro je u opæem smislu informativni dnevnik, ali postoje posebna izdanja i dodaci, Le Figaro littéraire za književnost, Le Figaro za poduzetništvo, za žene, za gospodarstvo, za spektakle, za televiziju... Moj ured je zapravo jedan veliki servis za koordiniranje svega toga, objedinjavanje svih èlanaka, dopisa i priloga. Pa i politièkih stavova i komentara, naravno. Premda Le Figaro zastupa i podržava odreðena politièka mišljenja i praksu, osobno nikada nisam imao iskaznicu neke politièke stranke. Jedina je iskaznica pravoga novinara ona novinarska. Samo tako može biti slobodan. Duboko vjerujem da novinar mora biti intelektualno slobodan, c’est claire, d’accord?!
Ima ih koji tvrde da je u svijetu globalnoga spektakla i slike tradicionalno novinstvo na umoru. D’accord?!
- Ne, ne slažem se. U tom je smislu najvažniji ekonomski položaj. A što se njega tièe, postoje vrlo razlièite situacije. U anglosaksonskim zemljama, kao što su Velika Britanija i Njemaèka, ljudi mnogo èitaju, možda i zbog jakih zima. U mediteranskim zemljama, poput Francuske, Italije ili Španjolske, èita se mnogo manje. Zato je prodaja novina bila manja nego u anglosaksonskima. Pedesetih godina dolazi do televizijske revolucije i udara. Meðutim, u Francuskoj usporedno s televizijskom revolucijom dolazi i do novinske. Popularni, masovni tisak, tisak za široku publiku, doista je mnogo izgubio, ali je onaj drugi, intelektualniji tisak, pogoðen mnogo manje. Le Figaro ima èitatelje koji su kultiviraniji, imaju veæu potrebu za èitanjem, njima televizija nije dovoljna. Izgubili smo mnogo manje èitatelja nego popularni tisak, tisak za mase. Prije dvadesetak godina tri su pariška popularna dnevnika imala tri milijuna èitatelja, danas ih je preostalo sedamsto tisuæa. Le Monde i Le Figaro zadržali su gotovo jednaki broj èitatelja. Novine koje iznose mišljenja, komentiraju i preporuèuju prolaze bolje, jer se obraæaju publici koja treba èitanje i tekst. Zato je Le Figaro i dalje bogat list.
Vole li Hrvati Europu?
Postoje li neke bitne razlike u pogledima desnih i lijevih francuskih dnevnika na Europu, Balkan, takozvani zapadni Balkan, Hrvatsku u Europi i/ili na Balkanu?!
— Mislim da bitne razlike ne postoje. Moje osobno viðenje, mišljenje i poruka bili bi sljedeæi: pogledajte primjer Francuske i Njemaèke. Imale su u ratu koncem devetnaestoga stoljeæa po petsto tisuæa mrtvih, u Prvom svjetskom ratu po milijun, milijune mrtvih u Drugom. Tu su povijest ove zemlje uspjele preživjeti i nadživjeti, nadrasti. Mislim da je situacija na Balkanu povijesno uvjetovana, poviješæu obilježena. Kada se kaže balkanizacija, misli se na eksploziju povijesne baève baruta. Mislim da æe ovdašnji narodi takoðer nadvladati ovu povijesnu situaciju. Zato ne smiju ostati balkanizirani. Moraju težiti suživotu u boljem životu u Europi. Uzmite primjer Španjolske, Portugala, Italije. Poznajem Španjolsku od djetinjstva. Ona se silno promijenila, posebno nakon ulaska u EU. Ne poznajem hrvatsku politiku, ali znam da Hrvatska ima najljepšu obalu u Europi, ljepšu èak i od grèke. Turizam može i te kako biti naèin ekonomska napretka i golemi korak prema ujedinjenoj Europi. Naravno, mislim na dobar turizam, a ne ovako loš i kaotièan kakav imate danas. Dolaze vam loši Slovenci, loši Èesi, loši Nijemci. Trebaju vam dobri, pravi turisti, turisti s novcem. Evo, ja sam unajmio prekrasan brod, prekrasnu kuæu Dubokoviæa u Zavali, putujem, plovim, obilazim, idem na izlete, trošim. S dobrim æete turizmom lakše i brže u Europu. A Hrvatska jest dio Europe, i povijesno i kulturno, meðu ostalim i po svojim katolièkim temeljima. Mnogo se više nalazite u središtu Europe nego na istoènom Balkanu. Pitanje je možda vole li Hrvati Europu. Vole li?!
Naše ankete pokazuju da je oko osamdeset posto Hrvata za Europu, a tek šezdesetak posto za NATO.
— Drago mi je to èuti, to da nema straha od Europe. Zato æete jednoga dana sigurno biti u Europi. I u starim državama, poput Francuske, Velike Britanije i Njemaèke, takoðer je postojao strah od Europe. Danas ga nema. Eliminiranjem toga iracionalnog straha na pravi æete naèin kapitalizirati èinjenicu svoje samostalnosti i državnosti. Nova je Europa prije svega ekonomska èinjenica, ekonomska unija, to ne treba smetnuti s uma. Potrebna je dobra privreda, potreban je novac da bi ljudi bolje živjeli. C’est claire, d’accord?!
Jasno mi je i slažem se, stopostotno, no ovdje postoji bojazan od gubitka kulturnoga identiteta. D’accord?!
— O tome nema ni govora, to su tlapnje. Ekonomske promjene i napredak neæe ugroziti kulturne posebnosti, barem ne u Europi, nisu ih ugrozile nigdje u Europi. Suprotno, u mnogim zemljama koje su se prikljuèile Europi svijest o identitetu i kulturnim razlikama vidljivo je narasla i brižno se njeguje. U Francuskoj, evo, otkrivamo i posebne regionalne jezike! Tako stoje stvari s europeizacijom Europe.

Globalizacija - nipošto

A globalizacija, pardon — u Francuskoj radije kažete mondijalizacija?
- To nikako, nikada, nipošto! Mondijalizacija je izmišljena nakon rasula Sovjetskog Saveza i pada Berlinskoga zida. U osnovi još leži namjera da se ovlada svjetskom ekonomijom, kontroliraju svjetski resursi i razmjene. To je amerièki projekt. To mi Europljani ne možemo i ne smijemo prihvatiti. Nikada, nikako i nipošto! Španjolska i Italija bile su vrlo siromašne zemlje, Europa je priskoèila u pomoæ, Europa kao cjelina. Europa je danas sve zemlje Europe, premda su sve te zemlje dva milenija meðusobno ratovale. U buduænosti zemlje Europe nikada više neæe ratovati. Globalna Europa da, globalizacija po amerièkom konceptu ne.
Ovdje se katkada govori, pa i vjeruje, u to da službena Francuska, èak i ona intelektualna, nije razumjela dogaðanja na ovim prostorima, da je navijala za održavanje Jugoslavije. Kako sada stoje stvari?!
— Ne bih se složio da nismo razumjeli. Sjetite se da su u vrijeme bombardiranja Dubrovnika u njemu bili ministar Couchner i jedan francuski kardinal. Oni su mnogo pridonijeli tome da svijet dozna istinu. U vrijeme bombardiranja i razaranja Sarajeva francuski predsjednik Mitterand išao je u Sarajevo. Šetati se tada sarajevskim ulicama na nišanu snajpera bio je i èin osobne hrabrosti, d’accord?
Svakako, no èinjenica je da se gospodin Mitterand tada izgrlio s ratnim zloèincem Karadžiæem?!
— Èinjenica je da se pješice šetao opasnim sarajevskim ulicama, u mirnodopskoj misiji. Uostalom, Francuska je veæ bila jasno i glasno podržala neovisnost Slovenije i Hrvatske, d’accord?!
Ali je bilo i sumnjièavosti, previše se igralo na kartu Jugoslavije...
— Ne bih se miješao u povijesne sukobe Hrvata, Srba i Bošnjaka. Francuska je jasno podržala neovisnost i zauzimala se za mir. Mir æe biti, mir æe doæi, jedni æete drugima pružiti ruku. Makar sutra, u europskoj zajednièkoj buduænosti. Poslije milijuna žrtava u ratovima izmeðu Francuske i Njemaèke, De Gaulle i Adenauer imali su hrabrosti jedan drugome pružiti ruku. Time su zapoèeli novu povijest, povijest nove Europe. Neko vrijeme mora proteæi, naravno. Kada je netko, poput vas, dvije tisuæe godina bio bez države i državne neovisnosti, mora svoju neovisnost osjetiti kao sreæu, pa tu sreæu podijeliti s drugima pružajuæi im ruku. Kad imate svoju kuæu, možete je otvoriti, ponuditi drugima, dijeliti s drugima, èak i prodavati. Èini mi se da i prodajete, i to naveliko! Zaljubio sam se u vašu zemlju, i ja bih volio ovdje imati kuæu, kupiti kuæu, neku od vaših prelijepih starih kuæa. Tražio sam, nisam imao sreæe. Ljudi su ovdje izuzetno ljubazni i dragi. Za razliku od gostiju, koji su drugorazredni. Trebaju vam dobri turisti. Trebaju vam dobri hoteli. Neki su vam hoteli prava katastrofa. Crkve su velièanstvene, kulturni spomenici vrijedni svakog divljenja. Što se kulturne baštine tièe, osjeæam se u srcu kulturne Europe. Obišao sam vaše otoke, obišao sam Dubrovnik. Imate sjajnu priliku. Pogledajte Francusku, posebno mediteransku, vidjet æete beton, beton, i samo beton! Zagaðeno, devastirano. Èisto more i obala, plus bogata kulturna baština, vaša su prava šansa.
Ovo Vam je prvi boravak u Hrvatskoj, pala je i ljubav na prvi pogled. A što Vas je razljutilo?
— Strastveni sam ronilac. Donio sam ovdje svu opremu. Zaèudilo me je kad sam na mnogim mjestima naišao na oznaku da je ronjenje s bocama zabranjeno. Nije mi jasno zašto ne smijem roniti. Zašto?
Mnogi kradu i devastiraju podmorje...
— O la la! Tako mi kažu. Tako vam je kad imate takve turiste. Kako bilo, umjesto ronjenja, kupao sam se sa suprugom i unuèadi, plovili smo, uživali u Zavali i otocima. O da, još ovo: ne valja vam što je toliko golaæa i golotinje po plažama, golo do gologa. Morali smo zbog djece bježati brodom negdje gdje možemo biti sami i pristojni. Na sreæu je takvih djevièanskih mjesta u vas u izobilju.

Povratak