Zakon o medijima

10.09.2003.

Protiv Vladina Prijedloga zakona o medijima Vesna Alaburiæ u "Jutarnjem" je iznijela "12 teza". Njezina argumentacija nije oslabljena èinjenicom odvjetnièkog angažmana za EPH jer ima ekspertnu vrijednost. Pet teza govori o zakidanju prava javnosti na informaciju: ogranièava se pravo na uvid u privatnost javnih osoba; medijima se uskraæuju informacije o istražnom i sudskom postupku; otežava se put do informacije sudskom tužbom; novinaru se oduzima apsolutno pravo zaštite izvora; glavnom uredniku se ne dopušta da na sudu dokazuje istinitost informacije koja "povrjeðuje pravo na privatnost"…
Šest teza odnosi se na naknadu nematerijalne štete: pravo na tu naknadu uvjetuje se konzumiranjem prava na ispravak; rok za naknadu štete se produljuje; takoðer i rok podnošenja ispravka; glavnog se urednika obvezuje da pismeno obrazloži neobjavljivanje ispravaka i odgovora; svim osobama èije je ime u medijima spomenuto daje se pravo na objavu odgovora. Jedna se teza, posljednja, odnosi na pokušaj zakonodavca da se protiv monopolizacije medijskog tržišta bori ogranièenjem naklade pojedinih izdanja… Sve ovo, kaže Alaburiæ, govori o pokušaju da se državne kontrola nad medijima poveæa.
Sklon sam prihvatiti ovaj zakljuèak o namjeri predlagaèa. No za razliku od onih koji Prijedlog zakona zbog toga ocjenjuju retrogradnim, meni se on po osnovnoj svojoj intenciji èini dobrodošlim. Društveno opasnom smatram zaštitu privatnosti javnih osoba i oduzimanje apsolutnog prava na zaštitu izvora, a sputavanje "previsokih" naklada apsurdnim naèinom borbe protiv monopola. No ostale mjere pozdravljam jer omoguæuju viši stupanj društvene kontrole (zlo)upotrebe slobode i moæi medija. Rijeèju: medijska bi vlast zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj morala postati ravna, ali ne i nadreðena.

Povratak