Zaštita izvora

12.09.2003.

Veæinu sam zakonskih mjera pozdravio kao dobrodošlu kontrolu medijske moæi. No izgleda da su mi - kao kolumnistu koji ne dijeli veæinu iskušenja novinarske profesije - otupili i obrambeni refleksi za zaštitu profesionalnih novinarskih prava... Otupili toliko da me zaèudilo kad je moj komentar Prijedloga zakona o medijima Inoslav Bešker popratio sljedeæim mailom:
"U pogledu prava na zaštitu izvora: prvi put kada odam izvor, ja sam odrezao granu na kojoj sjedim, jer više neæu imati izvora. Prema tome, dok sam novinar, branit æu tajnost svojih izvora i pod cijenu zatvora, pa i višegodišnjega. Naravno, objavit æu podatke izvora kojemu vjerujem. Dakle, neæu se žrtvovati za barabu - ali odluku o tome moram donijeti ranije, prije objavljivanja, jer poslije nema natrag. Nakon toga imam isto toliko prava odati profesionalnu tajnu (o kojoj može ovisiti i život osobe - kako je država zaštitila Levara? ), koliko i ispovjednik, odvjetnik ili lijeènik."
Na upozorenje da i sam tako mislim, Bešker zaoštrava: "Ali u zemlji koja nije bila kadra ni zaštititi Milana Levara, ni pronaæi njegove ubojice, novinar ima neprekoraèivu moralnu dužnost prema svom izvoru. U protivnom postali bismo, objektivno, sukrivci za neèiju moguæu smrt. A dok radim ovaj posao, kao legalist sam dužan prihvatiti kaznu zatvora, jer izvor informacije odati ne smijem. Zar bih vlastiti odlazak u zatvor smio usporeðivati s neèijom smræu?" Ima Bešker pravo u svim svojim zaoštravanjima: jer zakon koji bi dobre novinare tjerao u zatvor ne može biti dobar, pa ni ako je najbolji...

Povratak