Ela sama na svijetu

14.09.2003.

Sluèaj male Ele zatalasa Hrvatsku tek onda kada poèinje školska godina i kada ostala djeca trebaju s njom sjesti u školske klupe a njihovi im roditelji masovno, radilo se o Kaštelima, Kutini ili sutra nekoj treæoj tipiènoj hrvatskoj sredini, to zabrane. I kada ova vlast neèiste savjesti pošalje stanovitog ministra prosvjete Strugara da »pregovara« s roditeljima, kao da se radi o ratu i prekidu vatre, kako bi pokazala koliko joj je stalo do male Ele. Jer, èovjek koji je tri godine trošio proraèunski novac na reformu školstva koja je od svih jednoglasno ocijenjena katastrofalnom, i koji djeci za ovu školsku godinu nije bio u stanju osigurati udžbenike, sasvim sigurno ne može bilo kome vratiti izgubljeno djetinjstvo.
    No, nije ta spodoba glavni krivac prièe o maloj Eli. Za tu se djevojèicu zaraženu virusom HIV-a javnost zainteresirala kada ju je u naruèje uhvatio, podigao i poljubio glavom i bradom premijer Ivica Raèan, uvjeravajuæi je tako da æe unatoè bolesti, koja joj je odnijela roditelje, u Hrvatskoj i ona naæi svoj komadiæ sunca. Sliène je politièko-promidžbene geste s primjesama pedofilije radio i Franjo Tuðman, dobar uèenik Josipa Broza zbog kojega su djecu tjerali trèati tisuæama kilometara e da bi ga smjela ljubakati. Ali, Raèan se prevario: Tuðman je ljubio zdravu hrvatsku djecu, a on bolesnu, a ona u Hrvatskoj nisu ravnopravna, baš kao ni njezini graðani drugih nacionalnosti, arapski studenti, Romi, Židovi ili oni drugaèijemisleæi Hrvati. Štoviše, prema svima obilježenima ovdje postoji snažna potreba za proganjanjem i izopæavanjem do istrebljenja. Današnje sotoniziranje male Ele samo je pokazatelj opæeg stanja duha koje ne trpi razlièitosti i koje èak ni za bolesne ne nalazi ni minimuma kršæanske samilosti. Jer, HIV u nas nije virus, on je Sodoma i Gomora, pa makar bio u tijelu devetogodišnje djevojèice koja ga je dobila roðenjem.
    Jedina zaštita koju je Ela imala, osim svojih skrbnika i nekolicine moralnih ljudi, bila je anonimnost koja joj je oduzeta da bi netko poboljšao svoj politièki rejting, da bi u oèima nacije i glasaèa izgledao bolji i veæi. Danas kalvariju male Ele svakodnevno slikaju televizijske kamere, njezine neretuširane fotografije nalaze se poput potjernica u svim dnevnim novinama, ona je istjerana na èistinu poput lovine na koju sa svih strana vrebaju lovci. Ona je prepoznata i nema se više gdje skriti, ona više nema nigdje u Hrvatskoj utoèišta a raj koji je obeæavao Raèan postao je Miltonov – izgubljeni. U njemu ona u svojoj školskoj torbi nosi zavoje da bi se sama previla ukoliko se ozlijedi, jer, osim èetvero djece hrabrih i odvažnih roditelja koji u njoj vide dijete koje treba voljeti kao i vlastito, nema ni druga ni prijatelja.
    Svako društvo, pa tako i hrvatsko, jedna je velika obitelj, a uništeno djetinjstvo, možda i cijeli život, gore je od svih masnica, batina, i fizièkog nasilja i spada u najstraviènije primjere zlostavljanja u obitelji. U Hrvatskoj, navikloj na nekažnjavanje zloèina, mala Ela tretira se kao pedagoški problem, a ne kao ono što jest, najteži moguæi zloèin koji se može poèiniti – zloèin prema djetetu.

Povratak