Umjesto pluralizacije, nova medijska koncentracija

18.09.2003.

ZAGREB, 17. rujna - Utorak, dan kad je treæa nacionalna televizijska frekvencija dobila novog koncesionara, iz više bi se razloga mogao nazvati povijesnim. U medijskom smislu, naravno. Kako zbog boljitka koji bi eventualna zdrava konkurencija hrvatskom elektronièkom medijskom prostoru donijela, tako i zbog nelogiènosti i netransparentnosti uvjeta u kojima je cijela prièa o treæem kanalu napokon dobila toèku na i.
Naèin na koji je odluka o dodjeli koncesije za treæu nacionalnu frekvenciju, koju je dosad koristila Hrvatska radiotelevizija, donesena, višestruko je, èini se sporan. Najprije, postupak je proveden prema odredbama starog Zakona o medijima i starog Zakona o elektronièkim medijima. Prijedlog prvog je dovršen i veæ se nalazi u Saboru, dok je drugi veæ prihvaæen. Prvi od njih cijelog se postupka puno i ne dotièe, no drugi bitno mijenja uvjete u kojima je odluka donesena. Naime, prema njemu, tijelo koje je odluku donijelo, bez obzira na to što je natjeèaj raspisan za važenja starog zakona, stupanjem na snagu novoga, zapravo je nepostojeæe.
Vijeæe za radio i televiziju prema novom Zakonu o elekronièkim medijima trebalo je zamijeniti novo Vijeæe za elektronièke medije. S tog, recimo, formalnog aspekta, upitno je i tko æe s novim koncesionarom potpisati ugovor. Jer, osim što nije osnovano novo Vijeæe za elektronièke medije, koje je supotpisnik ugovora, nije osnovana ni Agencija za telekomunikacije, koja bi trebala preuzeti nadležnosti sadašnjeg Zavoda za telekomunikacije. Povrh svega, ni monitoring tržišne utakmice nije ispoštovan, jer Vlada još nije izabrala prvog èovjeka Agencije za tržišno natjecanje, koja bi morala reæi svoje mišljenje o eventualnoj prekomjernoj koncentraciji stranog vlasništva kod pojedinih natjecatelja.
Naposlijetku, èini se da bi unatoè novim zakonskim odredbama, zbog kašnjenja u formiranju tih važnih tijela, postupak do kraja mogao biti odraðen po starim pravilima. Naime, dr. Ivo Josipoviæ s Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji je za Vijeæe izradio analizu zakona, tumaèi da su natjeèaj i odluka Vijeæa potpuno valjani te æe odabrani koncesionar, bez obzira na promjene zakona, bez pravnih problema moæi ostvariti svoje pravo. Prepreka tomu nije ni èinjenica što nadležna tijela koja propisuje novi zakon nisu izabrana, jer æe do njihova izbora stara vijeæa imati sve ovlasti. Kad se osnuju nova, preuzimaju sve zapoèete postupke.
U meðuvremenu, mnogi veæ dvoje o udjelu stranog vlasništva u novom koncesionaru i o tome kako æe se to odraziti na hrvatski elektronièki medijski prostor. Pod skraæenim nazivom HRTL, »kriju« se domaæe tvrtke Agrokor, Podravka, Atlantic grupa, HVB/Splitska banka i produkcijska kuæa Pinta TV3, ali »nosilac« konzorcija je zapravo njemaèka televizijska kuæa RTL. U njezinoj vlasnièkoj strukturi od 2000. godine veæinski udio ima WAZ, suvlasnik grupe Bertelsmann, o kojem je kod nas veæ bilo govora prigodom privatizacije tiskanih medija, napose Europapress holdinga. WAZ danas kontrolira dnevnik WAZ te još sedam važnih tiskovina i nekoliko desetaka radio i televizijskih postaja u Njemaèkoj i drugim zemljama Europske unije. WAZ je financijskim udjelom preplavio i veæinu medija u Bugarskoj, vlasnik je polovice austrijskog MediaPrinta, skopske Nove Makedonije te beogradske Politike. Nakon Europapress holdinga, na mala je vrata, posredstvom formalno nepostojeæeg tijela, ušao i u elektronièki medijski prostor u Hrvatskoj.Tu èinjenicu mnogi drže prvorazrednim skandalom. Umjesto da je dovela do pluralizacije tog prostora, kako su desetgodišnje iznajmljivanje treæe nacionalne televizijske frekvencije novom koncesionaru pokušavali predoèiti oni koji su iza njega stajali, došlo je do posve suprotnoga rezultata. Elektronièki medijski prostor u Hrvatskoj zauzele su veæ postojeæe medijske strukture i to iz, nije nevažno reæi, podruèja tiskanih medija.
Prema novom zakonu, udio novog koncesionara u novinama ne bi smio biti veæi od 10 posto, uz uvjet da naklada nije veæa od 3000 primjeraka. S obzirom na partnerske odnose Vlade sa zemljom iz koje nosilac konzorcija dolazi, ali i uvozno-izvoznih interesa domaæih èlanova novog koncesionara, èini se da se zapravo, prije zaživljavanja novih zakonskih odredbi koje bi hrvatski medijski prostor u mnogome puno uèinkovitije štitile, odreðena politièka volja progurala se kroz svojevrstan pravnoformalni vakuum. To nikog ne iznenaðuje uzme li se u obzir èinjenica da je televizijski medij i dalje najsigurniji put do oblikovanja javnog mišljenja, koje u konaènici daje pravo obnašanja vlasti onom za koga se opredijelilo. Predizborno je vrijeme, dva su zakona, a u takvoj zbrci jasno je da æe se iskoristiti onaj povoljniji.
Smiješna èinjenica da je buduæoj nacionalnoj komercijalnoj televiziji koncesija dodijeljena za samo 400.000 kuna godišnje naknade, ponovno je pokrenula i pitanje pretplate Hrvatskoj radioteleviziji. Buduæi da ona i dalje ima predznak javne, jasno je da æe mjeseèna pristojba ostati u njezinu okrilju. Koliko æe od nje iz novoosnovanog Fonda za pluralizaciju medija (apsurdnog li naziva), pripasti komercijalnim elektronskim kuæama, drugo je pitanje. No, ostaje èinjenica da æe sve to iæi na teret poreznih obveznika. Bilo neposredno, dakle, putem televizijske pretplate, bilo posredno - iz državnog proraèuna. Buduæi da je bilo negodovanja gledatelja zbog pristojbe HRT-u i dok su emitirana tri programa, zanimljive æe biti njihove reakcije nakon »stiskanja« programa na samo dva kanala. Buduæi da javna televizija i u drugim zemljama ima monopol na pretplatu, u nekim je od njih problem sukoba prihoda od televizijske pristojbe i marketinga riješen zabranom emitiranja reklamnih poruka, osim promidžbe vlastitog programa, u najgledanijem veèernjem terminu, dakle poslije 20 sati. Hrvatska televizija još ima pravo i na te (najunosnije) marketinške termine i nitko zasad ne govori o moguænosti da se nešto slièno primijeni i u nas.
Hoæe li ovaj ili bilo koji buduæi saziv Sabora, kao tijela koje o pristojbi odluèuje, za to imati sluha, tek æe se vidjeti. Ili æe udarac po džepu, segment koji Hrvate još najviše boli i dalje ostati na margini nekih viših politièkih interesa.
Došli smo tako i do kvalitete programa. Jasno je da onaj koji nudi komercijalna televizija i program javne televizije ne mogu biti isti, jer im ni uloga na medijskom tržištu nije jednaka. No, smanjenje programskog prostora za Hrvatsku televiziju, unatoè tome, neæe proæi bez posljedica. Uza sve obveze da kao javna ustanova i dalje zadrži, pa èak i poveæa svoj utjecaj kao edukativan, informativan, nepristran i objektivan medij, morat æe radi opstanka i razvojnih projekata nastojati održati i razinu sadržaja, koji nose marketinške prihode. Nasuprot tome, komercijalna televizija, kakva æe biti HRTL, sve svoje sadržaje može staviti u službu gomilanja novca. O ukusima ne valja raspravljati, pa tako ni o kvaliteti koju još nismo vidjeli, ali èinjenica je da æe Hrvatska televizija morati uložiti znatne napore da održi korak u novonastalim konkurencijskim uvjetima. I ne samo ona nego i dosad jedina »druga« televizija s nacionalnom koncesijom - Nova tv.
Odande se èuju rijeèi kako strahu od konkurencije nema mjesta. Uostalom, oni od samih poèetaka funkcioniraju na tržišnom principu. Postavlja se, meðutim, pitanje, može li se mastodont koji zapošljava 3500 ljudi, poput HTV-a, u samo nekoliko mjeseci ukljuèiti u tu tržišnu utakmicu. U programskom i u svakom drugom smislu, èelnici te kuæe, osim evidentnog odmaka od politièkih upliva u program, ponašali su se kao »na èekanju«, pa kvalitativnih pomaka nema.
Tako bi se, ako nemaju neki skriveni adut koji javnost još ni ne nasluæuje, moglo dogoditi da HTV doista bude najveæi gubitnik. Tendencija smanjivanja interesa suvremenoga gledatelja za teške i ozbiljne teme, što je uostalom danas i svjetski trend, uz rješavanje problema viška zaposlenih što æe gubitkom treæe frekvencije još više doæi do izražaja, samo su joj dodatne otegotne okolnosti. Ako se zbog smanjenja programskog prostora najatraktivniji sportovi presele u konkurentski eter, što se veæ dogodilo sa Svjetskim skijaškim kupom, donedavni monopolist s Prisavlja trebat æe, èini se, pojas za spašavanje.

Povratak