|
|
Arhiva "Iz medija"
Zadovoljan sam statusom na HTV-u, ali ne i plaæom 10.10.2003.
Nova sezona vaše emisije »Nedjeljom u 2« donijela je i novu koncepciju. Što su donijele promjene?
– Namjera mi je bila da u treæoj sezoni emitiranja radim razgovore jedan na jedan, s tim da nisam htio uzeti sve samo na sebe, nego sam kao supstitut za glas javnosti i goste novinare ubacio studente novinarstva. Osim toga, dodali smo i glasovanje gledatelja gdje se u svakom trenutku može vidjeti njihovo mišljenje o odreðenoj temi. Veæ u prvoj emisiji imali smo 15 tisuæa poziva. O tome je li emisija s promjenama izgubila ili dobila, prosudit æe gledatelji. S druge strane, došao sam u fazu kada mislim da profesionalno više ne mogu puno oscilirati. Niti mogu puno bolje, ali niti puno lošije raditi. Moram priznati da sam relativno zadovoljan.
Zašto su iz emisije ispali gosti novinari?
– Iz dva razloga. Prvo, više se jednostavno nisam htio baviti akviziterstvom i povlaèenjem ljudi za rukave. Preèesto sam se znao nalaziti u glupim situacijama da moram nekog moljakati. Dakle, prvo je nekakva osobna frustracija, a drugo je što je kroz moju emisiju prošlo 200 novinara od èega ih se 20-ak odlièno snalazilo, 75-80 je držalo vodu, a ostalih 100 su bili – loši. Nisu oni loši novinari, nego se loše snalaze na televiziji pa mi je emisija znala otiæi u sasvim suprotnom smjeru od planiranoga. Meni se èesto znalo zamjerati da sebe istièem u prvi plan, ali se to najèešæe dogaðalo, barem ja mislim, kada sam htio emisiju zadržati da ide prema planu.
U prvih pet emisija unaprijed ste najavljivali sljedeæe goste. Koliko inaèe unaprijed dogovarate goste i kojim se principima rukovodite prilikom njihova odabira?
– To da unaprijed znam goste inaèe se ne dogaða, ali obièno do srijede znam tko æe gostovati u nedjelju. A kriterij je, prije svega, da je gost meni zanimljiv. To je tako kada si ujedno i urednik emisije. Dakle, ja sam taj koji odluèuje. Jedini razlog intervencije nadreðenih jest ako isti gost sudjeluje u još nekim emisijama toga tjedna na HTV-u. I to je sve.
Dogaða li se èesto da vam odbijaju doæi u emisiju?
– Kako tko. Recimo, Ivica Panèiæ me konstantno odbija, do sada veæ tri puta. Pretpostavljam da razlog leži u tome što on svoja stajališta možda medijski slabije prezentira. Ingrid Antièeviæ nije dvije i pol godine htjela doæi, pa je naposljetku ipak došla. Thompson je pristao, pa odustao uz obrazloženje da su mu ljudi oko njega sugerirali da mu ne bi bilo pametno doæi u emisiju. Imao sam neke probleme s Èaèiæem, ali to je veæ svima poznato da mi je veæ ofucano. I Kerum je pristao, pa je odbio jer ima poslovnih obveza. Stipe Gabriæ Jambo takoðer odbija doæi.
Koliko su èesti suprotni sluèajevi, da se politièari sami nude za gostovanja?
– Imam nekoliko ponuda za gostovanja jer je sada predizborno vrijeme. Kada sam im rekao da æu ih možda zvati poslije izbora, rekli su mi da im tada gostovanje nije bitno.
Što mislite, koliko je još uvijek u emisijama poput vaše zanimljivo razgovarati o vremenu HDZ-a?
– Sve manje. Eventualno može biti zanimljivo kada razgovaraš s HDZ-ovcima i kada oni tvrde da bi nešto puno bolje napravili. Onda ih možeš podsjetiti na to kako su oni radili neke stvari. Osim toga, eventualno bih to potegao u situacijama kad sam iritiran dogaðajima poput takozvane afere prisluškivanja gdje ljudi koji su bili ukljuèeni u puno prljavije stvari govore s nekakvog tobožnjeg demokratskog stajališta.
Nakon nekoliko godina ovoga posla, postoje li, prema vašem iskustvu i mišljenju, kod naših politièara neke karakteristiène posebnosti?
– Po kolièini demagogije slièni su stranim politièarima i opæenito se niti meðusobno bitno ne razlikuju, osim kolièine šarma s kojim koriste demagogiju. A naša specifiènost bi moglo biti ponašanje u vezi sa sukobom interesa. To je kod nas dosta nejasno i neriješeno, i tu oni sebi uzimaju pravo da sve oko sebe prave idiotima ignorirajuæi to pitanje i prenoseæi vlasništvo na
Da nisam novinar?
– Režirao bih porno filmove.
Fetiš?
– Kao i mnogima – medicinska sestra.
Pornografija na TV-u?
– Ako možda i nije za javnu televiziju, nema razloga zašto ne na komercijalnoj.
Najtelevizièniji od gostiju novinara?
– Mladenka Šariæ iz Veèernjeg lista
Osim svoje emisije na HTV-u, volim?
– Glamour caffe, Latinicu, Dnevnik... | djecu, supruge...
Proizlazi li rad na ovakvoj emisiji iz ljubavi prema politici ili interesu za njene posljedice na sve nas?
– Nemam ja neku ljubav prema politici, pratim ju jer moram. Mene zanima psihološki profil politièara. Trudim se otkriti kakav je tko od njih kao èovjek, a ne koja su mu stajališta. Osim toga, volim svoj posao, volim razgovore. Doduše, ponekad lupim glavom o zid jer se ispostavi da je sugovornik pametniji, elokvetniji ili, jednostavno, bolji od mene...
Što mislite, ako gosti znaju da æete ih pokušati razapeti u emisiji, zašto svejedno dolaze?
– Prvo je ljubav prema ekranu. Zatim, tu je i izvjesni mazohizam jer se ljudi, osim što se vole vidjeti na ekranu, vole fajtati, a i uvjereni su da æe izaæi nadmoæni, superiorniji iz razgovora.
Jeste li zadovoljni gledanošæu emisije?
– Ne mogu na temelju dvije emisije suditi o tomu. Otprilike, zimi emisija ima najvišu gledanost i tada doðe do 25 posto, dok pred ljeto bude svega 15-ak posto. Uostalom, njen termin emitiranja je daleko od udarnog, prime-time termina.
Svejedno, vaša emisija spada u one koje HTV-u, pogotovo s obzirom na to da su za nju potrebna minimalna ulaganja, donose solidnu zaradu?
– Prijašnja koncepcija je po emisija koštala sedam tisuæa, a sada je to naraslo na oko 12 tisuæa kuna. Što se tièe prihoda, prije posljednje emisija bilo je nekih devet minuta reklama. A sekunda je, èini mi se, oko 500-600 kuna, tako da je lako izraèunati koliki su to prihodi. A uz to, neki se novci zarade i preko telefonskih automata za glasanje.
Osjeæate li, u svjetlu tih podataka, da ste adekvatno honorirani za svoj posao?
– Ne. Najvredniji ljudi na HTV-u nisu dovoljno plaæeni. Lako je utvrditi tko je deset zaštitnih, najprepoznatljivijih lica HTV-a. Hoæe li se to promijeniti s novom sistematizacijom i najavljenim posebnim ugovorima, vidjet æemo. To bi se trebalo znati za 15-ak dana.
Kao da se kod vas dade osjetiti blago nezadovoljstvo?
– Da razjasnim, zadovoljan sam statusom na HTV-u što se profesionalne slobode tièe, ali nisam zadovoljan plaæom. Mogu otvoreno reæi da imam plaæu od oko 8.300 kuna i da smatram da sam debelo potplaæen za posao koji radim i za moguænost da me netko napadne ili da mi kaže da sam stoka, a da nitko iz vlastite kuæe ne ustane u moju obranu. Svugdje je pravilo da oni koji rade, koji firmi donose novac, budu i adekvatno nagraðeni za to.
Još uvijek živite kao podstanar?
– Namjeravam kupiti stan. Želio bih kupiti trosoban stan jer s djevojkom u nekakvom planu imam i dijete i želimo se pripremiti za buduænost. U vezi sam šest i pol godina, i to sve ide prema nekakvoj obiteljskoj buduænosti. Buduæi da nemam veliku ušteðevinu, niti imam ikavih nekretnina, za kupnju stana moram dignuti kredit. Nisam sklon kreditima, auto sam kupio na petogodišnji kredit i sada se, nakon tri godine, pitam kada æu to više otplatiti.
Privatno pomalo trenirate i boks. Koji je vaš boksaèki adut, direkt ili aperkat?
– Moje je najjaèe oružje srèanost. Nisam neki struènjak pa od sparing partnera popijem i batina. Zadnja sam dva tjedna, što se boksa tièe, u koroti jer sam ozlijedio rebro ili što veæ.
Zvonimir MAMIÆ
Povratak
|
 |
|
