|
|
Arhiva "Iz medija"
Umirovljenici su doznali da loše žive, ali ne i tko je tome kriv 23.10.2003.
U emisiji Latinica, emitiranoj 13. listopada 2003. godine pod naslovom »Život na kapaljku«, umirovljenici su saznali da loše žive, no nisu saznali zašto i tko je tome kriv. Spreman da to pojasnim, statirao sam u prvom planu gostiju i na kraju se emisije pitao zašto sam u njoj uopæe sudjelovao, ako se moja prisutnost svela samo na to. Izostalo je kurtoazno predstavljanje sudionika, pa se osobno èitateljima predstavljam na kraju ovog napisa.
Buduæi da mi nije bilo upuæeno nikakvo pitanje, izostao je dijalog i suprotstavljanje argumenata, jednog sam trena nepristojno upao u rijeè voditelju s komentarom kako je za dokaz siromaštva umirovljenika dovoljno prošetati Trgom bana Jelaèiæa u Zagrebu, pa na njima vidjeti odijela stara 15 i više godina.
U pripremi, emisija je trebala odgovoriti na pitanje: zašto milijun umirovljenika nema svojeg predstavnika u Saboru Republike Hrvatske?
Voljom urednika Denisa Latina, radni naslov emisije bio je »Život na kapaljku«. Emisijom je mogao biti zadovoljan predsjednik ASH-a gospodin Klariæ, jer je iskoristio priliku za promidžbu svoje stranke. Nasuprot tome, predsjednik HSU mr. Vladimir Jordan nije prozborio gotovo ništa. Novinarka gða Vesna Širanoviæ ganutljivo je umirovljenike nazivala penziæima. Dakle, umirovljenici nisu saznali zašto loše žive i tko je tome kriv, a da loše žive znaju i sami. Naravno, sa mnom se neæe složiti niti oni koji umirovljenicima kroje sudbinu.
Stvarali materijalna dobra, pa opljaèkani
Glavni problem niskih mirovina leži u nepravednoj raspodjeli DBP-a (društvenog bruto produkta). Prema jednoj raspravi u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, 15 posto bogatih drži 50 posto dohotka i imovine. To znaèi da oko 700.000 graðana raspolaže sa 6 puta veæim udjelom u dohotku i imovini, prema 3,950.000 graðana koji sudjeluju u tome s indeksom 1.
Gdje je porezna politika kao regulativ èlanka 51. Ustava Republike Hrvatske koji kaže da je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim moguænostima?
Nadalje, masa plaæa s naslova tekuæeg rada iznosi 74,5, posto a masa plaæa s naslova minulog rada iznosi 24,5 posto. Da je postavljena pravedna korelacija plaæa izmeðu tekuæeg i minulog rada, taj bi odnos morao iznositi 66 : 34 posto.
Gdje i kako država regulira te odnose? Generacije umirovljenika stvorile su materijalna dobra koja su pretvorbom i na druge izravne naèine opljaèkana. Rezultat – umanjenje mirovina od 1993. godine s indeksa 75 posto na indeks 37 posto prosjeène plaæe 1998. godine. Umjesto dviju mirovina primljena je samo jedna. Zakon o prijenosu sredstava budžeta u iznosu od 7,5 milijardi kuna u fond MIO-a rodio je dodatak na mirovinu u iznosu 100 kuna + 6 posto, jer su iz fonda MIO-a od 1990. do 1998. isplaæivane mirovine po posebnim zakonima. Vraæanje duga Fondu država proglašava vraæanjem duga umirovljenicima. Zakon o izjednaèavanju mirovina u rasponu od 0,5 do 20 posto takoðer se proglašava vraæanjem duga, iako oba zakona prosjek mirovina s nivoa 37 posto dižu na nivo 44 posto, pa mirovine još uvijek zaostaju za 56 posto u odnosu na prosjek plaæa. Rezultat takvog odnosa za oko 500.000 umirovljenika daje prosjek mirovina od 1036 kuna na mjesec.
Traže samo zaraðeno što im je oteto
Nešto se èudno dogaða. Vlada tvrdi da godišnje vraæa 4 milijarde duga umirovljenicima, a prosjeène mirovine prema prosjeènoj plaæi sve su manje. Tvrdim da Vlada ne da ne može, nego da naprosto neæe riješiti problem mirovina. Ona bi to uèinila da joj preteèe novaca u budžetu, ali potruditi se i postupno podizati mirovine – to ne èini.
Èitava politika Vlade i Zavoda za MIO postavljena je restriktivno. Stravièno zvuèi konstatacija Zavoda za MIO, a koju su potvrdili zastupnici Sabora kako »visoki troškovi mirovinskog sustava znaèajno ugrožavaju moguænost stabilnog gospodarskog rata RH«. Može li jedan od premijera iz vremena HDZ-a pozitivno razmišljati o problemima mirovina, kad kaže neka umirovljenici ne misle da æe doæi na jasle države dok imaju svoju imovinu koju mogu rasprodati.
Umirovljenici samo traže zaraðeno, traže ono što im je država otela. Moglo bi se nanizati još mnogo takvih bisera poèevši od saborskih mirovina – koje su, kaže bivši zastupnik, sramotno male, samo 8.000 kuna, ili nagrade za promicanje demokracije ili razni dodaci itd.
Mislio sam da æe »Latinica« utvrditi uzroke, a ne samo posljedice stanja, pa sam je ovim napisom pokušao u tom smislu nadopuniti, reagira za Hrvatsku stranku umirovljenika gradsku organizaciju Zagreba, predsjednik Petar Kuzele, dipl. el. ing. | |
