Palac gore za zlatnu Ðurðicu

03.11.2003.

- Ni mi nismo kasnili - napisao je Deliæ o povijesti sportskih programa na našim radiopostajama. - Veæ 15. svibnja 1926. "progovorio" je Radio Zagreb (danas Hrvatski radio)...
    Deliæ je profesionalni novnar postao 1950., kada je utemeljio sportsku redakciju Radio Zagreba, a do konaènog dolaska na televiziju (1965.) reportirao je za oba medija.
    U kronici sportskih prijenosa posebno je istaknuto da je 12. svibnja 1957. sa stadiona u Maksimiru Mladen Deliæ prenosio utakmicu Jugoslavija - Italija (6:1) i za radio i za televiziju.
    Veselio ga posao
    Popularan poput kakva asa i omiljen poput dobroèinitelja, Mladen Deliæ desetljeæima je utjelovljivao lik suvremenog reportera.
    - Radio je ono što je volio - kaže njegova kæi Dunja i otkriva:
    - Za svaki se prijenos temeljito pripremao. Ako mu je nedostajao kakav podatak, znao bi nazvati doma i uputiti: "Dunjo, molim Te, uzmi iz ormara, s treæe police, sedmu knjigu i na stranici 56. proèitaj mi tko je pobijedio u tom i tom susretu".
    - Mladen je bio iznimno marljiv, onako temperamentan, uvijek pun novih zamisli, a stvorio je i iznimno bogatu arhivu, jer u ono doba nije bilo ni Interneta, ni sliènih pomagala - kaže Milka Baboviæ, koja se s Mladenom, podvlaèi, izvrsno nadopunjavala.
    I mijenjala na urednièkim položajima u sportskoj televizijskoj redakciji.
    Nezaboravni Split i alka
    Oboje su bili na neki naèin uèenici zaèinjavca profesionalnog sportskog novinarstva u nas Hrvoja Macanoviæa, oboje nadasve savjesni profesionalci, a taj profesionalizam i danas krasi njih ve nasljednike.
    Stariji gledatelji još se sjeæaju Deliæevih prijenosa Sinjske alke, pa teniskih wibledonskih finala i nogometnih utakmica s onim èuvenim prijekorom sucu: "Gospodine taj i taj, je li i to bio prekršaj?"
    - Ma, ljudi moji, je li to moguæe? - iznenaðeno je uzviknuo Mladen Deliæ sa splitske utakmice Jugoslavije i Bugarske (3:2), kad se, veæ na izmaku vremena, èinilo da æe susret završiti neodluèeno 2:2. Mlaði gledatelji još pamte taj uzvik, ponavljajuæi ga i parafrazirajuæi do današnjih dana na stotinu naèina.
    Deliæ æe pak u spomen-knjizi o Hrvatskom zboru sportskih novinara podcrtati meksièki finale Ðurðice Bjedov i njezino plivaèko zlato: "Drhtim. Poèinje finiš. Uzbuðen sam. Vièem u mikrofon: Ðuke vodi. Ludo! Nevjerojatno! Ðurðice! Zlatna naša Ðuke! Ona ne vjeruje sama sebi. Gleda prema meni. Dižem svoj veliki palac: Prva si Ðuke, olimpijska pobjednica, a ona u nevjerici odmahuje kažiprstom. Ali, bio sam u pravu. Nestaje mi daha, ludo sam sretan.
    Bravo, zlatna Ðuke!"
Branimir Vukina

Povratak