Umro Tomislav Bakariæ

04.11.2003.

    Roðen je 1940. pokraj Sanskog Mosta, studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu komparativnu književnost i germanistiku. Spiker Radio-Zagreba bio je od 1967. do 1990., a nakon prvih demokratskih izbora postao je ravnateljem Hrvatskoga radija i tu dužnost obavljao je do 2000., kad postaje savjetnikom ravnatelja HRT.
    Prve tekstove Bakariæ je tiskao u »Poletu« (1959.), a prva mu je knjiga – roman »Kako je umro grad« objavljena 1966. Napisao je niz pripovjednih tekstova, objavljenih u knjizi »Mrtva priroda s pticom« (1997.), i znatan broj prikaza knjiga. Autor je velikog broja dramskih tekstova za radio i televiziju, meðu kojima su najpoznatiji »Njezino velièanstvo ljubav« (1969.), »Rasap« (1971.) i »Vrijeme buðenja« (1973.). U tim djelima, kao istièu književni kritièari, oblikuje središnji tematski strukturni sloj svojega književnoga djela – egzistencijalnu tjeskobu hrvatskoga intelektualca izbaèenoga iz svijeta djelovanja.
    Bakariæ je za kazalište poèeo pisati 1969., a do kraja sedamdesetih središnja je tema tih njegovih djela bila Hrvatsko proljeæe. Najveæi uspjeh doživljava dramom u tri èina »Smrt Stjepana Radiæa«, praizvedenom 1971. i objavljenoj u knjizi »Hrvatski triptih« (1988.). Nakon dugogodišnje šutnje poèetkom devedesetih ponovno poèinje pisati za kazalište, a iz toga razdoblja najpoznatija mu je tragièna ratna prièa u sedam prizora »Hasanaga«. (Hina)