Po starom hrvatskom obièaju, jutro nakon izbora na glavnom trgu Hrvatske radiotelevizije moglo se oèitati raspoloženje novinara. Na jednoj strani osnivali su se prijeki sudovi, dijelile fotelje, pisali otkazi, na drugoj novinari su strepili od otkaza, smanjenja plaæe, pada u nemilost. Stipe Alfirev, urednik unutarnje politike i novi predsjednik HTV-ova ogranka Hrvatskog novinarskog društva, za Slobodnu Dalmaciju opisuje situaciju na Prisavlju i iznosi recept borbe protiv samozvanih revanšista.
Boje li se novinari HTV-a revanšizma?
Mogu govoriti u svoje ime i reæi da se ja osobno ne bojim. Siguran sam da tako razmišlja i veæina mojih kolega.
Ima li uopæe razloga za strah?
Nema razloga. Svoj posao radimo pošteno i profesionalno, vodeæi se jedino novinarskim postulatima. Baš nitko u sadašnjoj urednièkoj postavi, a obièno se govori o revanšizmu nad njima, nije postavljen po politièkom kljuèu. Sve su to ljudi s dugogodišnjim novinarskim stažom na televiziji. Baš zbog toga u programu veæ dugo ne postoje zabranjeni novinari, zabranjeni sugovornici ili teme. Metode poput huškaèkog i navijaèkog novinarstva, cenzure, nametanja teza i sugovornika, odavno veæ ne stanuju na Prisavlju. Ne rade samo oni koji ne žele i oni koji ne znaju raditi, a takvih, na žalost, ima i bit æe ih uvijek.
Obièno baš takvi slažu kadrovske križaljke?
To je istina, oni smatraju da u razdoblju politièkih promjena dolazi njihovo vrijeme, pa prijete i slažu nove kadrovske križaljke. Na sreæu, ima ih malo i nitko ih ozbiljno ne shvaæa. Oni pod krinkom tobožnje brige za javni interes i slobodu medija žele samo osobni probitak i fotelje uz pomoæ politike, ali ta je njihova namjera odavno proèitana.
Mislite li da je bilo èistke nakon Treæeg sijeènja zbog koje bi trebalo pribjeæi revanšizmu?
Zemlja se, zajedno s medijima - ukljuèujuæi i HRT - toliko demokratizirala i oslobodila politièkih pritisaka da æe teško više itko ikada medije, dakle i novinare, staviti pod svoju kontrolu. Ipak, nemam iluzija da politièkih pritisaka neæe biti. Bilo ih je uvijek. Ali to æe se bilo kojoj politièkoj opciji, ako se bude time bavila, vratiti kao bumerang.
Može li se ponoviti ono što se na HTV-u dogaðalo sredinom devedesetih?
Ne može. Tada su se na urednièka mjesta dovodili ljudi koji s novinarstvom i televizijom nemaju nikakve veze. Novinari i javnost toliko su demokratski sazreli, vjerujem i naši politièari, da je svima jasno da kontrolirati medije znaèi polako sebi kopati raku i pripremati se za politièku smrt. S druge strane, Hrvatska æe, zajedno s medijima, biti pod tolikim poveæalom Europe da se politièarima rizik jednostavno neæe isplatiti. Mogu samo sebi napraviti medvjeðu uslugu.
Dobro, ali nezadovoljnici svejedno tvrde da je smjena bilo?
Smjena je bilo, ne može se reæi da nije, ali èistka mi je malo pregruba rijeè.
Zašto?
Ono što se mijenjalo nakon 3. sijeènja 2000. dogaðat æe se ponovno negdje u sijeènju, a to je promjena u upravnim strukturama u kuæi. Sadašnji ravnatelj biran je u Saboru i dobio je gotovo jednoglasnu potporu. On je dalje birao, a opet uz pomoæ i blagoslov Vijeæa, urednièku ekipu u kuæi. Ali nitko nije dolazio po politièkom kljuèu i kome je to, molim vas, “odletjela glava”? Pravo na rad nije oduzeto nikome i to je ono što se nikada više ne bi smjelo dogoditi. Promjene u urednièkoj strukturi normalna su stvar i njih æe biti veæ poèetkom godine, kada se bira nova uprava. Normalno je da svaki glavni urednik bira svoj urednièki tim, ali neæe biti normalno tek ako se bude vodio politièkim referencijama, a ne profesionalnima.
Može li politika ipak direktno utjecati na novinare HTV-a?
Može, uvijek se sve može, ako ljudi na to pristaju. Ponavljam, politièkih pritisaka je bilo i bit æe ih uvijek, nemojmo imati iluzija. No treba im se znati oduprijeti. Ako se popusti jednom, onda je gotovo.
Je li bivša vladajuæa koalicija imala utjecaja na informativni program?
Ne, baš nikakav.
Je li pokušavala?
Ne znam, možda i jest. Ali ako je i pokušavala, vrlo brzo je odustala od toga jer je shvatila da urednici i novinari na to više ne pristaju. Možda treba zahvaliti èinjenici da šef informativnog programa nije postavljen od strane politike, veæ ga je biralo Vijeæe HRT-a. On je svoj urednièki tim sastavljao od ljudi iz programa, i to od kolega u koje je imao povjerenje i za koje je smatrao da imaju novinarske referencije za taj posao. To je kljuè uspjeha. Novinarima je dana apsolutna sloboda, koju su iskoristili, ali je nisu zlorabili. A tko zna što je sloboda, teško æe više pristati na nešto dugo. Znamo da riba uvijek smrdi od glave, stoga, ako se na èelnu poziciju u programu postavi èovjek po politièkom kljuèu, piramida æe biti jasna. Meðutim, oni na dnu piramide na kojima leži cijeli posao - a to su novinari - teško æe slušati neke nove politièke diktate. U suprotno ne želim vjerovati, jer se nadam da smo toliko sazreli.
Jesu li neki novinarski krugovi na Prisavlju dovoljno politièki obojeni da im ne treba direktni politièki pritisak?
Gledajte, ako je takvih politièki obojenih krugova o kojima govorite na Prisavlju i bilo - a znamo da jest - nestali su ili bar nisu više toliko veliki kao nekada. Ljudi odrastaju, pa i profesionalno, a nadam se da ljudi neæe više ponavljati svoje pogreške. Ti politièki obojeni novinari ni tada nisu imali neki profesionalni kredibilitet. Ako se danas ponovno žele baviti istim tim politièki obojenim novinarstvom, nitko im neæe vjerovati. Gledatelji sve pamte. I još jednu stvar ne treba zaboraviti.
Koju?
Danas, za razliku od prije tri, osam ili deset godina, možete birati hoæete li i gdje gledati TV vijesti, i to na tri kanala, ubrzo i na èetiri. Gledatelji æe, ako vam ne vjeruju, okrenuti drugi kanal, neæe vas više gledati.
Hoæe li vas gledati?
Mislim da našem informativnom programu ljudi danas vjeruju, baš zato jer smo nepristrani, jer za nikoga ne navijamo. Bavimo se èinjenicama, nismo jednostrani i ništa ne guramo pod tepih. Možemo razgovarati o kvaliteti vijesti, izvještaja, reportaža i emisija, o tome da moramo biti još bolji, temeljitiji, brži, ali mislim da su prièe o nekakvoj politièkoj pristranosti informativnih emisija ili novinara apsolutno bespredmetne.
Mogu li se novinari i urednici HTV-a boriti protiv politièkog pritiska?
Naravno da mogu, pod pretpostavkom da do toga doðe. Naèin borbe ili obrane od takvih loših principa i metoda samo je jedan: stavom! Ako samo jednom pristanete na ustupke, pogotovo one politièke, gotovo je. Toga iskustva nemam, a siguran sam da ga neæu ni imati. Ali ako se odmah u startu tome oduprete, siguran sam da vam tako nešto neæe biti ni ponuðeno. Ako svatko odbije nemoralnu ponudu, tko æe raditi program?
Ovo lijepo zvuèi, ali uvijek æe se naæi ljudi koji pristaju na sve.
Nemam iluzija, uvijek je bilo i bit æe takvih ljudi. Ali ponavljam, novinari i javnost na to više neæe pristajati. Šef programa od mene nikada nije tražio stvari takve vrste, a nisam ni ja od ljudi kojima sam nadreðen kao šef redakcije. Ljudi to znaju cijeniti. Netko tko æe sutra imati neke drukèije metode, morat æe ljudima objasniti zašto je to tako i zašto su se stvari promijenile.
Spremni ste na to i pod cijenu da više ne budete urednik?
Toèno, nemam ništa protiv toga da sutra ne budem više urednik, ja svoj novinarski posao znam i puno je ljepši, vjerujte mi. Normalno je da æe prije ili poslije u moju urednièku stolicu sjesti netko drugi, ali nadam se da æe to biti kolega iz redakcije ili programa, a ne netko tko æe doæi sa strane, s nekim drugim namjerama, koje neæe biti novinarstvo nego politika. U suprotnom, bit æe to jasan signal za uzbunu i vjerujte da æemo se tome i te kako znati oduprijeti.
O nekim imenima veæ se poèelo spekulirati, poput Milana Ivkošiæa, Mirjane Hrge i drugih? Je li realno oèekivati njihov dolazak na HTV?
Kalkulacija ima uvijek, one su samo èešæe i žešæe u vremenu nakon politièkih promjena, naroèito kada je igraèka zvana televizija u pitanju. A svi bi igraèku za sebe, ništa novo! Bez daljnjega, kandidata æe biti puno, meðu njima možda i kolega o kojima govorite. Meðutim, mislim da veæina ljudi koji namjeravaju pretendirati na neke od fotelja sami puštaju glasove preko medija kako bi veæ i prije starta svoje suparnike potrošili, diskreditirali i izbacili iz utrke. No siguran sam da je dobro da kandidata bude što više, bitno je samo da Vijeæe sutra bira po profesionalnim kriterijima, a više nikada po politièkima.