Igrom sluèaja, u subotu naveèer zatekao sam se u jednom splitskom kafiæu (nije bitno kojem) punom torcidaša koji su slavili pobjedu nad Dinamom. Igrom sluèaja, meðu njima je bila i nekolicina "komandosa" koji su se nedugo prije toga vratili iz "akcije Dugopolje". Moram priznati, ispoèetka nisam vjerovao što mi prièaju. - Zapalili smo ih u autu, èovièe! - rekao je jedan. - Sjebali smo ih totalno, jedan je gorija! - vikao je trijumfalno drugi, veæ obnevidio od alkohola i adrenalina. Kažem, u poèetku nisam vjerovao što mi govore ti golobradi momci, od kojih nijedan, po mojoj procjeni, nije bio stariji od 18-19 godina. Meðutim, po kolièini detalja koje su iznosili shvatio sam da prièa ne može biti izmišljena. A momci su prièali sve dok ih jedan od njih, moguæe njihov lider, nije poklopio: - Dosta prièe! Nema više prièe! Neæu da mi panduri ujutro doðu na vrata!
Od auta do auta
Momci su ga poslušali i utihnuli. Ono što sam dotad èuo nevjerojatno mi je slièilo na neku od akcija pripadnika Legije stranaca ili kakve sliène visokouvježbane i visokoorganizirane grupe komandosa. Dakle: - Išli smo sa sedam auta iz Splita. Ponili smo sve šta nam triba: bejzbol palice, letve, šipke, baklje, benzin. Imali smo i jedan vatrogasni aparat. Napravili smo "èeku", opkolili ih i... udri! - Kako ste znali da æe se neki navijaèi Dinama izdvojiti iz kolone? - pitao sam. - Imali smo dojavu. - Kakvu dojavu? - Imali smo svog èovika na jednom punktu i on nam je mobitelom javija da su se èetri auta zagrebaèkih tablica izdvojila i da voze iza jednog kamiona. Saèekali smo kamion, pustili ga da proðe i blokirali cestu. I tu ti poèinje najluði dio. Otvaramo prvi auto, a ono unutra žena i dite: ništa, pustili ih, štaš sa njima. Otvorili drugo auto, a ono unutra tri tipa. I taman da æemo ih izvuæ iz auta, a likovi vade karte od utakmice, svi bili na "istoku". Naši, razumiš! Pustili i njih, a ono vidiš treæi i èetvrti auto se okriæu na cesti, tili su pobiæ prema Splitu. E, ali mi smo imali aute i iza njih i tako smo ih blokirali sa dvi strane. I ništa, onda smo ih izvukli iz auta, iscipelarili i zapalili auto. I taman to obavili, a ono vidiš stiže kolona purgera, rotacijska svjetla isprid i iza, pandurija razumiš, i onda smo sili u auta i nazad u Split. Još su momci htjeli prièati, ali onda je intervenirao prije spomenuti navijaè, i prièa je prestala. Momci su otišli put šanka, a ja sam samo nijemo pogledao konobara koji mi je upravo donosio piæe. Buduæi da se poznajemo s gostovanja, upitao sam ga za komentar, a on se uhvatio za glavu: - Pizdariju su napravili, veliku! Živog èovika su zapalili! Razumin sve, al nije tribalo otiæ dotle. - Ma ko im jebe mater! - dobacio je jedan od mladaca. - To im je za oni kombi od zadnjeg puta. Radi razumijevanja prièe, moramo objasniti i "sluèaj kombi". Dogodilo se to prilikom posljednjeg derbija Dinama i Hajduka u Zagrebu, odigranog krajem kolovoza, dakle prije tri mjeseca, kad je oveæa skupina BBB-a na naplatnim kuæicama na poèetku autoceste Zagreb-Karlovac èekala torcidaše koji su se vraæali s utakmice. Navijaèi Dinama tada su napali jedan navijaèki kombi Torcide, izvukli splitske navijaèe iz vozila, premlatili ih i opljaèkali. Sve se to odigralo samo nekoliko minuta prije nego sam i sam stigao na naplatne kuæice autoceste, tako da sam jasno mogao vidjeti premlaæene i opljaèkane splitske navijaèe i njihovo ošteæeno vozilo, oko kojega je zagrebaèka policija upravo radila oèevid. Dva-tri sata poslije stali smo u Korenici, kod "Macole", i restoran je bio pun navijaèa Hajduka: glavna tema svih razgovora te noæi u Korenici bila je osveta za kombi na prvom sljedeæem derbiju u Splitu. Bijes torcidaša bio je pojaèan èinjenicom da su iduæih dana zagrebaèki mediji uglavnom prešutjeli taj incident. Veæ tada se, dakle, znalo da æe se 6. prosinca u Splitu nešto dogoditi, ali malo je tko mogao vjerovati da æe torcidaši otiæi toliko daleko i zamalo usmrtiti pun automobil navijaèa Dinama. Naravno da prièa o kombiju ne opravdava brutalno nasilje kojem su u subotu uveèer kod Dugopolja bili izloženi navijaèi Dinama: taj detalj navodim samo kao ilustraciju mehanizma koji je doveo do surove osvete splitskih navijaèa. Takoðer, te subotnje veèeri, neposredno nakon utakmice, na poljudskom stadionu dogodilo se nešto što je dodatno razjarilo veæ ionako "nabrijane" mlade torcidaše. Naime, po završetku utakmice navijaèi Dinama s južne tribine iskoristili su èinjenicu što su ostali sami na stadionu: preskoèili su ogradu i prodrli na teren, iskidavši ili ukravši nekoliko Torcidinih transparenata izloženih na "jugu" Poljuda: TORCIDA TROGIR, TORCIDA POSUŠJE, TORCIDA BUDAPEST i TORCIDA ÐAKOVO. Torcidaši su posebno pobjesnjeli na kidanje transparenta TORCIDA ÐAKOVO, jer se radi o jednom od najstarijih, najveæih i najljepših Torcidinih transparenata, a "komandosi" koji su se zaputili u Dugopolje imali su informaciju o kraði transparenata, te je moguæe i to utjecalo na brutalnost njihova èina. Još jednom ponavljamo: ovim ne opravdavamo taj èin, veæ samo pokušavamo objasniti njegovu genezu. Svakako moramo naglasiti da velika veæina pripadnika Torcide, osobito onih starijih od 20 godina, žestoko osuðuju "akciju Dugopolje". Kad sam u utorak ujutro (juèer) došao u Klub navijaèa, vrata su bila zakljuèana, ali je desetak navijaèa sjedilo po štekatima okolnih kafiæa. Atmosfera je bila teška i muèna, a njihova lica bila su smrknuta kao da je Hajduk u subotu izgubio. Naravno, nitko se nije htio predstaviti, ali svi su bili jednodušni u osudi divljaèkog èina: - Napravili su totalno sranje - rekao je jedan. - Mogu razumit da su ih izvukli iz auta i malo istukli, to bi, ka, bilo regularno, ali živog èovika zapalit, pa jebote bog, nisu normalni.
Sad æe najebati naši u Zagrebu
- Meni doðe da plaèem od muke - procijedio je drugi. - Idem na utakmice od 1968., proša sam s Hajdukom sve stadione, invalid sam Domovinskog rata, i sad mi doðe da plaèem od muke. - Normalno da osuðujen ovo šta su naši napravili - rekao je treæi - ali ovo se moralo dogodit. Morison je prije godinu-dvi bija u komi kad su ga u Zagrebu prebili, pa nikom ništa. Malom Slavku su preklani u Zagrebu izbili oko, pa niko nije odgovara. Onda su dvojicu naših izboli nožem u tramvaju i opet niko nije odgovara. I sad jebiga, imaš to šta imaš. - Posli ovoga ne moš se više pomirit - turobno je dobacio èetvrti. - Ne moš sad otiæ na veèeru zajedno, napit se i zapivat, i reæ: "Ajmo se pomirit!" Ovo se može riješit jedino da neko dobije dvi godine zatvora. - Najgore je šta æe sad najebat naši po Zagrebu, studenti i stariji ljudi šta nemaju veze s tim - zakljuèio je peti. PS: Molim pripadnike MUP-a da me ne pozivaju na obavijesne razgovore, jer nisam u moguænosti reæi ništa više od ovoga što sam napisao, pri èemu se pozivam na Zakon o informiranju.
Želeæi dobiti službeni komentar Torcide o dogaðajima u Dugopolju, potražili smo tajnika Kluba navijaèa Dragu Vržinu. Zatekli smo ga ispred navijaèkih prostorija i bio je prilièno ljut: - Triba vam izjava? Evo izjave! Ionako sam baš mislija otiæ do Slobodne. Rekavši to, izvadio je iz džepa papir iskidan iz bilježnice i pružio nam ga. Rukom pisanu izjavu prenosimo u cijelosti, bez lektorskih i drugih intervencija: "Unutrašnjin radon Torcidine kontrole otkriven je piroman iz Dugopolja! To je neimenovani bosanski državljanin F.C.S. (36 godina) koji je mokrio kod zidiæa u Dugopolju. Vozaè iz ZG-auta opsovao mu je mater bosansku nato je on izvadio Zipov upaljaè sa grbon ljiljana opsovao mu sve po spisku te zapalio vozilo i otrèio sa sinom priko polja. Sumnja se na "Bosanca" iz tramvaja br. 11 iz Ilice koji je izbo navijaèa Hajduka jer mu nije dao vatre u tramvaju. Foto robot koji su dali BBB se potpuno poklapa sa osobom koja je mokrila uz zidiæ u Dugopolju: kratko ošišan starije dobi sa manjkom zubi u glavi i dugih noktiju i te je nokte strigao sa nožem kojim je izboja hajdukovca. Sin mu nije ništa porasta. Braæo pitajte Markoviæa možda ga on zna prièa se da mu je iz sela." Poštovani èitatelji, nemojte misliti da je tajnik Torcide Drago Vržina poludio! Njegova izjava zapravo je ironijski osvrt na vrlo sliènu izjavu koju su dali predstavnici MUP-a nakon lanjskog incidenta u Zagrebu, kad su dvojica navijaèa Hajduka uoèi utakmice Dinamo-Hajduk izbodena nožem u tramvaju, odnosno nedaleko od tramvaja, kad su pokušali pobjeæi napadaèima. Premda su izbodeni navijaèi Hajduka vrlo precizno opisali napadaèe, koji su za njima trèali i stigli ih 200 metara od tramvaja, policija je sluèaj zakljuèila prièom o fantomskom "Bosancu" koji je navodno izbo Hajdukove navijaèe. - Oni su nas pokušali uvjerit da je taj Bosanac ostavija sina u tramvaju, istrèa za našim momkom, vata ga 200 metara, stiga ga, bacija na pod, izboja nožem i vratija se sinu u tramvaj. Eto im sad Bosanca, vratija se sa sinom u Dugopolje! Nijemo smo slušali Torcidina tajnika, shvaæajuæi njegov bijes kao bijes èovjeka koji zna da æe sad on, po službenoj funkciji, biti na udaru, premda Dugopolja ni vidio nije. - Naš navijaè Morison je posli gostovanja u Zagrebu bija deset dana u komi, a lièija se u bolnici još par miseci. Napadaè na njega je uhvaæen i kažnjen s 300 kuna globe! Ej, 300 kuna! Mali Slavko je izgubija oko, a niko nije kažnjen. Naše izbodu nožem, a ovi prièaju bajke o nekom "Bosancu". A da su kaznili bar ove šta su naše izboli nožem, Dugopolja ne bi bilo! - završio je Vržina.
- Kako ste znali da æe se neki navijaèi Dinama izdvojiti iz kolone? - pitao sam.
- Meni doðe da plaèem od muke - procijedio je drugi. - Idem na utakmice od 1968., proša sam s Hajdukom sve stadione, invalid sam Domovinskog rata, i sad mi doðe da plaèem od muke.
