Bili smo na èetiri kulturna “eventa”, veli Monika u “Red Carpetu” (“Crvenom tepihu”). Izašli smo na “stage”, kažu SSN Music Talentsi, koji inaèe imaju izvrstan “styling”... Mogu prihvatiti da je mnogima “prirodnije” reæi hardver (hardware) nego strojevnina, ali ne razumijem zašto pozornica mora biti stejdž, a dogaðaj ivent - koje su to stjupid fore!? Osim toga, postao je obièaj - osobito meðu mlaðahnim voditeljima Nove TV - meðusobno se oslovljavati u nominativu, tipièno engleski, gdje drugih padeža i nema, pa kad se netko obraæa Nenadu veli “Nenad” umjesto “Nenade”, a Dorijana se doziva “Dorijan”, a ne “Dorijane”, kako je ispravno. Mislim, super je kad mladi Šveðani, Nijemci, Nizozemci... nazovu MTV Europe, pa divane s voditeljem na engleskom ko na svome jeziku; to je znak ukljuèenosti u svijet kojim - htjeli, ne htjeli - engleski vlada kao meðunarodni jezik. I kad svi Hrvati budu ful bilingvalni, pa prihvate internacionalni engleski kao majèinski, to æe biti grejt, ali ovakva nakaradna deformiranja vlastitog jezika ne bi smjela biti ustanovljena kao standard u najutjecajnijemu mediju, pa makar postaja i ne bila javna nego èisto komercijalna.
A kad nepotrebne anglizme poène prosipati Ivona Pandža, vod’telj’ca specifiènog naglaska - ta mješavina ispadne baš jako smiješna. No, toj bih djevojci i naglasak oprostio, i gutanje samoglasnika, samo da prestane proizvoditi prosjeèno dva lapsusa po reèenici, i da joj omiljeni sport nije brkanje padeža. Što je tajna njezina opstanka u programu? Simpatiènost - to bih mogao progutati. Ali, èini se da tu ipak ne možemo zanemariti moguæi utjecaj njezina momka, koji ovih dana u Zagrebu izlaže svoje fotografije “bogatih i slavnih”, te se pred kamerama “Red Carpeta” pohvalio kako se veæ dugo kreæe u tom svijetu, zna ljude, pa mu ovi pristaju pozirati kako nekome drugome možda i ne bi. Pretpostavljam da i uslugica poput angažmana njegove dragane može biti ukljuèena u to meðusobno razumijevanje. Ili su ovi na Novi totalno gluhi.
Dobro uho pokazao je pak glumac Richard Belzer (detektiv Munch iz serije “Zakon i red”) u “g’lamur:kaféu”, kad je pohvalio dobar akcent jedne od sestara Nanut. No, pravu imperijalnu aroganciju (pa makar kroz “šalu”) pokazao je èudeæi se èinjenici da ova dolazi sa - Croatian Television: “Pa, što radite ovdje, tko vas je pustio unutra?” Jako duhovito! Ova mu je - po meni - na licu mjesta morala replicirati kako je veæ razgovarala s mnogo jaèim imenima od njega, pa se ovi nisu èudili. Možda bi ga to prizemljilo. Ali što joj to vrijedi kad je i ovdje nabasala na jednog Formana i Altmana, a “najpametnije” što ih je naumila pitati bilo je: “Koliko vam je vremena trebalo da se odjenete za ovu prigodu?” Mooolim!?! I to je hvala Miloshu Formanu, koji je, kao ipak jedan èeški emigrant, pokazao veliko razumijevanje za “izaslanicu” Hrvatske televizije. Altman je se pak jedva èekao otarasiti, èim je èuo što je zapravo zanima. Onako s nogu ne može se, istina, napraviti dubinski intervju, ali Nanutice se ne trude niti zagrebati tabloidnu površinu. One po njoj majstorski kližu, ona je sve što ih zanima, baš kao i njihova fasciniranog urednika. To je njihova roba. 90 posto poliester.
E, gdje su ona vremena kad su Orson Welles i Claude Chabrol osobno dolazili u Zagreb te onako natenane u emisiji “3,2,1 - kreni” razgovarali s ljudima koji o filmu znaju više nego što doznamo iz moderne blagajnièke statistike i modne “esejistike”. Ali, to je bilo u socijalizmu, a mi smo se borili za tržište. Borili se, borili te izborili: što gluplje - to skuplje.