Najveæu žrtvu intervjua s Ivom Sanaderom, predsjednikom HDZ-a i mandatarom za sastav vlade, podnio je Vladimir Šeks. Naime, u danu koji je bio vrhunac dosadašnje politièke karijere Ive Sanadera, ali i dan trijumfa stranke kojoj je na èelu, intervju koji smo još tjedan prije dogovorili pretvorio se u neugodnu obvezu koju je valjalo ugurati u pretprani protokol. Žrtva intervjua koji je uzeo tri puta više vremena od predviðenog bio je - rekoh - Vladimir Šeks koji je strpljivo èekao Sanadera za konzultacije prije odlaska na Pantovèak.
Ivi Sanaderu, koji je postao i najviše pozicioniran “dalmatinski kadar”, oèito je bilo stalo da svoj nastupni intervju kao mandatar hrvatske vlade dade Slobodnoj Dalmaciji. Uostalom, posve svjestan razlike izmeðu Splita i “ostatka svijeta” te njegova nesmiljenog i èesto okrutnog “hvatanja mjere” baš svakome od svojih sugraðana - pa èak i onima najpoznatijima poput Kukoèa i Ivaniševiæa - Sanader je uvijek nastojao zadržati ne samo emocionalnu veæ i gotovo fizièki opipljivu pupkovinu sa Splitom. Držeæi da u odmjeravanju s Gradom uvijek valja biti svjestan njegove trajnosti i vlastite potrošnosti. Sluèajno? Ne, jer dotièna je formula jedini naèin preživljavanja u suoèenju sa sredinom koja nikada nije podnosila arogantne “zvijezde” i bahate velièine. Sanader - koji je svojedobno odbio i stražarsku kuæicu osiguranja pred svojim zagrebaèkim vratima, uvjeren da bi ga to moglo koštati splitskog “uliènog kredibiliteta” i kakvog pogrdnog nadimka - toga je oèito bio svjestan. Neke stvari nauèene u velovaroškom uliènom odgoju i obrazovanju zacijelo su trajno zapamæene.

Rezanje ministarstava

- Drago mi je da, eto, dajem intervju Slobodnoj Dalmaciji sat-dva prije negoli æe Predsjednik Hrvatske dati mandat za sastav vlade jednome Spliæaninu. Ima možda u tome i neke simbolike ... premda, kada smo dogovarali intervju, nismo to znali. Što HDZ smjera nakon dobivenih izbora? Pa mi zapravo nastavljamo pod motom pod kojim smo i dobili izbore jer doista želimo pokrenuti Hrvatsku. Mislim da je Hrvatska zemlja koja ima dovoljno ljudskog potencijala te kreativnih i poduzetnih ljudi, a mi želimo biti vlast koja æe im omoguæiti da to i pokažu. To je zapravo kljuè našeg pristupa politici, a vodit æemo se i idejom “što manje države (u smislu intervencionizma), a što više slobodnog poduzetništva”. Ona, naime, zagovara ideju o državi koja nije glomazni administrativni aparat, dinosaur, veæ je servis graðana. Jedan od naših prvih poteza bit æe stoga da na konstituirajuæoj sjednici Sabora koja bi trebala biti 22. prosinca predložimo novi Zakon o vladi, odnosno smanjenje broja ministarstava. Želimo poèeti rješavanje problema od glave, odnosno najprije smanjiti broj ministarstava kao poèetak racionalizacije državnog aparata. Stalno ponavljam: jedna golema Njemaèka s osamdeset milijuna ljudi ima 13 ministarstava, Austrija s 10 milijuna stanovnika 12... i doista ne vidim razloga zašto bi Hrvatska s 4,5 milijuna ljudi imala dvadeset ministara.
Imate li veæ konkretne prijedloge? Spominjalo se, primjerice, spajanje ministarstava kulture i okoliša, na što su uslijedile i negativne reakcije?
Razmišljamo prije svega o spajanju ministarstava gospodarstva i rada. Rijeè je, naime, o proizvodu u kojemu sudjeluju i poslodavac i radnik, a o njemu vode brigu dva rastavljena roditelja. Jedan je Ministarstvo gospodarstva, a drugi Ministarstvo rada; dakle dva “punkta” koja su, i samim ustrojstvom vlade, na suprotstavljenim pozicijama. Mi pak držimo da su i radnik koji proizvodi i poslodavac poduzetnik koji ga zapošljava na zajednièkom poslu te da bi morali biti u istome ministarstvu. Socijalnu skrb bismo pak prikljuèili Ministarstvu zdravstva. Jedna od ideja je i povezivanje Ministarstava turizma i poljoprivrede kako bi turizam doista postao naš izvozni proizvod jer “fuzija” bi pospješila plasman domaæih poljoprivrednih proizvoda a, što takoðer nije nebitno, bolje bi se povezali Slavonija i Jadran.
Ideja povezivanja turizma i poljoprivrede nije baš dobila podršku u medijima...
Stvari još nisu defnirane do kraja jer, primjerice, razmatramo i drugu moguænost: spajanje ministarstava kulture i turizma.
A zaštita okoliša?
Što se tièe zaštite okoliša, ne kanimo cijeli kompleks zaštite povezati s kulturom. Ideja je, naime, da zaštitu prirodne baštine vratimo u ministarstvo kulture jer bi se tako objedinile aktivne zaštite kulturne i prirodne baštine uz logiènu interakciju.
Kalmeta, ministar mora?
Razmišljate li možda o uvoðenju ministarstva mora u kojemu bi se našao resor pomorstva, ali i sve drugo vezano uz more?
Da, to je vrlo izgledno, jer je posve sigurno da Hrvatska mora ostati trajno pomorski orijentirana zemlja, što je zapravo i uloga današnjeg Ministarstva pomorstva, a buduæeg ministarstva mora u koje æemo ukljuèiti još neke resore, jer idemo na smanjenje, a ne poveæanje broja ministarstava.
Jeste li veæ dogovorili ministra?
Pa, recimo da bi najizglednija osoba za taj posao bio Božidar Kalmeta.
Bi li se novo ministarstvo iz Zagreba preselilo u Split?
Ipak ne.
Kada veæ spominjemo ime Božidara Kalmete kao potencijalnoga ministra mora, možete li odati tajnu još kojega od izglednih imenovanja. Naime, ovih dana medijima dominiraju spekulacije o sastavu vlade te - èesto kontroverzne - informacije iz “povjerljivih izvora”?
Mogu, recimo, kazati da æe šef diplomacije biti Miomir Žužul, ministar kulture Božo Biškupiæ, Jadranka Kosor pak potpredsjednica vlade, a Vladimir Šeks predsjednik Sabora. Sva ostala imena o kojima bruje mediji proizvod su spekulacija.
Tijekom predizborne kampanje dali ste brojna obeæanja...
Ne obeæanja kao garnitura koja je pobijedila na izborima 3. sijeènja 2000., veæ jamstva.
Dobro, no u svakom sluèaju, brojna jamstva koja ste dali zacijelo æe - kako je to precizno izraèunao i kolega Frenki Laušiæ - opteretiti hrvatski proraèun. Vjerujete li da æete moæi ostvariti dana jamstva?
Posve sam siguran...
Dakle, smanjujete stopu PDV-a s 22 na 20 posto?
Toèno, a o modalitetima æemo odluèiti nakon konzultacija koje traju sa struènjacima.
Vraæanje duga umirovljenicima?
Umirovljenici koji na to imaju pravo primaju sto kuna naknade plus šest posto na mirovinu. Sada dakle to primaju odvojeno, a Hrvatska stranka umirovljenika je tražila da se to unose u osnovicu, što smo i prihvatili. Takoðer smo prihvatili prijedlog da mirovine prate rast plaæa, ali i da æemo u iduæih šest mjeseci zajedno izraditi zakon koji bi primijenio ustavnu odluku o vraæanju duga. Sve to, a prije svega taj buduæi zakon ovisi o rastu gospodarstva, usko je vezan s njim. Nema, dakle, doista ni govora da sve to državu baca u golemi trošak. I još nešto... Možda je baš sada prava prigoda kazati da su se umirovljenici pokazali kao iznimno odgovorna stranka, svjesni materijalnog položaja u kojemu se nalazimo.
I dalje ipak ostaje otvoreno pitanje - tko æe te povišice platiti?
Ne smije se tomu pristupati linearno. HDZ i ja osobno smo odgovorni i nikada ne bismo dali jamstvo koje se ne može ispuniti. Dakle, prièa o 20 milijardi kuna koje æe državu baciti u steèaj su besmislice, jer o tome nije rijeè.
U paketu predizbornih jamstava su i vraæanje djeèjeg doplatka studentima kojih ima oko 25 tisuæa te vraæanje porodiljnih naknada na stanje iz 1999... Ostajete pri tome?
Da.
Što je pak sa èesto spominjanim vraæanjima prava hrvatskim braniteljima?
Rijeè je o novom zakonu o pravima branitelja i èlanova njihovih obitelji. Taj smo zakon dogovorili prije nekoliko mjeseci s braniteljskim udrugama, a u njemu nema nikakvih revolucionarnih novosti. Tu su poboljšanja statusa branitelja, ali u granicama onoga što država može podnijeti.

Podruèja od posebnog državnog interesa

Vi doista mislite da je sva ova jamstva moguæe ostvariti? Kolega Laušiæ je izraèunao da æe za njihovo ispunjenje veæ u 2005. proraèun biti optereæen sa 6,5 milijardi kuna.
Naša simulacija proraèuna za iduæe èetiri godine ne predviða poveæanja. Naime, potreban novac æe se steæi - ponavljam - racionalizacijom administracije, i to od ministarstava do lokalne razine, ali i drugim mjerama. Recimo, zamahom poduzetništva, borbom protiv sive ekonomije - jer mnogi poduzetnici zbog velikih optereæenja sklapaju fiktivne ugovore s radnicima na minimalnu plaæu, a razliku isplaæuju na crno, uvoðenjem reda i u državne financije, kontrolom vanjskog duga... A on, recimo, iznosi više od 22 milijarde o kojima se javno govori jer tu nisu uraèunate kamate. Takoðer mislimo da valja poveæati kontrolu eksploatacije prirodnih bogatstava: vode, mineralnih sirovina i šume. Tu je danas pak potpuni kaos premda je baš tu izvor velikih prihoda za državu. Samo ostvarenjem ovih mjera možemo u državni proraèun uprihoditi 3-4 milijarde kuna godišnje, èime se mogu pokriti naša jamstva.
Nismo išli “grlom u jagode”, nego smo o svemu dobro promislili, vodeæi se pritom onim što je svima nama najvažnije. A to je kako poveæati standard naših ljudi, kako poboljšati materijalni položaj umirovljenika i kako poèeti aktivno raditi na pronatalitetnoj politici jer je demografska slika Hrvatske crna.
U pregovorima s predstavnicima Samostalne demokratske srpske stranke dotakli ste se niza neuralgiènih toèaka, meðu kojima se kljuènim èini pitanje povratka i obnove?
Postoje doista problemi u povratku i obnovi, a Hrvatska ih svakako mora riješiti. Oni su prije svega financijske prirode jer i obnova i povratak koštaju. No, rijeè je i o civilizacijskom èinu o kojemu ne treba voditi velike rasprave. Sve što sam rekao predstavnicima srpske - ali i maðarske manjine jer se i na njih to dijelom odnosi - jest da nije rijeè samo o povratku veæ i o perspektivi: u prvom redu o zapošljavanju i dostojanstvenom životu. Podjednako kada je rijeè o Kninu gdje su uglavnom Hrvati ili negdje drugdje gdje žive u veæini Srbi. Iæi æemo s novim zakonom za ta podruèja povratka i obnove koja se sada zovu podruèja od posebne državne skrbi, a u novom zakonu æe se zvati podruèjima od posebnog državnog interesa. Jer, rijeè skrb sugerira da se radi o milostinji koja se nekome daje. Ta podruèja su stradala ne stoga što su branila sebe, nego stoga što su branila Hrvatsku i zato moraju biti u fokusu zanimanja i rada svake hrvatske državne vlasti.
Imamo, na žalost, još 1300 nestalih i zatoèenih, što želimo riješiti u bilateralnim odnosima sa Srbijom i Crnom Gorom. Svjesni smo da postoje otvorene traume i rane iz rata, ali moramo se okrenuti buduænosti. Hrvatska je pobijedila u ratu koji nam je bio nametnut i nemamo nikakva razloga da se ne ponašamo kao pobjednici. A to znaèi da sve one koji žele živjeti u Hrvatskoj kao njezini graðani prihvatimo dobrodošlicom. Još jednom napominjem, kljuèni problem povratka nije politièke, veæ financijske naravi i baš zato držimo da æe novi zakon za podruèja od posebnog državnog interesa - kojim se kani potaknuti poduzetništvo i zapošljavanje te dovesti domaæe i strane investitore - biti tako važan.

Pitanje Haaga

Hrvatska je, rekoste, pobijedila u ratu èija je jedna od posljedica i novi paket haaških optužnica s kojim æe se zacijelo uskoro suoèiti vaša vlada?
Hrvatska, kao žrtva agresije, jedna je od inicijatora osnivanja Haaškog tribunala koji je rezolucijom 827 ustanovilo Vijeæe sigurnosti. Hrvatska je 1995. donijela Ustavni zakon o suradnji s Haaškim tribunalom gdje smo se obvezali da æemo suraðivati s Tribunalom. Suradnja je ne samo neizbježna veæ i nužna jer rijeè je o tijelu Ujedinjenih naroda èija je Hrvatska èlanica. Haaški tribunal ima ogranièeno vrijeme djelovanja i on æe formalno posao završiti do 2008., a mi doista želimo da se do tada procesuiraju svi individualni ratni zloèini. Bilo je svojevremenih rasprava može li se u obrambenom ratu poèiniti zloèin. Može! Jer, u svakome ratu moguæe je individualno kršenje ratnih konvencija. No, ono što nikada neæemo prihvatiti je diskvalifikacija Domovinskog rata, ocjene da je to bilo etnièko èišæenje srpskog stanovništva iz Hrvatske... Duboko sam uvjeren da takvu bitku protiv pokušaja revizije istine o Domovinskom ratu možemo dobiti samo unutar institucija: pred Haaškim tribunalom i pred Vijeæem sigurnosti, odnosno pred panelom sudaca u Haagu.
Pozicija oporbenog politièara i èelnika vodeæe oporbene stranke je mnogo ugodnija i manje obvezuje od pozicije mandatara za sastav vlade. Biste li neke stvari danas uradili drugaèije? Evo konkretnog pitanja: biste li danas nastupili na znanom splitskom prosvjedu u korist Mirka Norca?
Mislim da je to pitanje danas pomalo deplasirano jer svaki dogaðaj ima svoj politièki kontekst.
No, ne èini li vam se da je pozicija lidera oporbe manje obvezivala negoli današnja uloga mandatara kada se baš svaki potez pažljivo mjeri i važe?
Naravno, slažem se s konstatacijom da je oporbena pozicija ugodnija jer podrazumijeva istupe u ime onoga dijela javnosti koji nije zadovoljan s vlašæu. Ipak, i jedna i druga pozicija zahtijeva odgovornost za izgovoreno...
Jeste li se toga i sami pridržavali?
Apsolutno. No, moram još nešto napomenuti... Èemu stalno govoriti o prošlosti? Osobno sam više okrenut sadašnjosti i buduænosti negoli prošlosti. Mislim da nas je fascinacija prošlošæu koja i aktualne rasprave vodi natrag - ne samo do Drugoga svjetskog rata veæ do srednjeg vijeka - odveæ koštala. Radije sam za to da se svi zajedno okrenemo buduænosti te da ne kopamo po dalekoj prošlosti.
Za hrvatsku politiku koja je alibi za sve krive poteze u sadašnjosti, ali i “nadahnuæe”, tražila u prošlosti, vaši su stavovi novost...
Dakako, nisam protiv povijesti i njezinih pouka i poduka. Ali želim da se njome bave analitièari društvenih fenomena i povjesnièari, a ne dnevna politika. Uostalom, danas me zanima samo što stranka i ja možemo napraviti za dobrobit Hrvatske, a to je, konaèno, pozicija koju su prepoznali i naši glasaèi. Držim da smo konsolidacijom, profiliranjem i èišæenjem HDZ-a pridonijeli vraæanju ugleda i vjerodostojnosti stranke - što je u konaènici i dovelo do izborne pobjede, ali i da smo pridonijeli politièkoj stabilizaciji Hrvatske.

Etièki kodeks HDZ-a

HDZ nakon èetverogodišnje stanke ponovno preuzima vlast, a sa sobom donosi stranaèku prtljagu. Jedan njezin dio je pozitivan, a drugi - unatoè èišæenju stranke koje spominjete - ipak negativan. Je li èišæenje HDZ-a završeno, odnosno - kako to glasno pitaju mnogi komentatori - može li se današnjem HDZ-u vjerovati da se posve riješio repova?
Siguran sam da u HDZ-u nema više ljudi koji bi personificirali te repove o kojima govorite, ali ako ih se ponegdje i naðe, oni neæe sigurno ometati rad stranke. Politika koju vodimo mora se slijediti, a onima koji to ne budu èinili - nije mjesto u HDZ-u. Javnost je možda nedovoljno upoznata s etièkim kodeksom HDZ-a, odnosno kodeksom ponašanja svih dužnosnika HDZ-a od najmanje opæine do državne razine u kojemu je precizno reèeno sljedeæe: ako bi bilo sukoba interesa, korištenja položaja za osobni probitak ili pak skandala koji bi kompromitirali stranku, takav æe morati napustiti sve državne i stranaèke funkcije. Svjestan sam da HDZ nije stranka svetaca - nijedna stranka to nije, tako da ne mogu jamèiti da u buduænosti neæe biti pogrešaka, ali mogu jamèiti da æemo te pogreške sankcionirati u skladu sa Zakonom o sukobu interesa koji je donio Sabor, ali i s etièkim kodeksom ponašanja kao unutarstranaèkim dokumentom. Ne želimo zbog promašaja ili pogrešaka nekog pojedinca izgubiti vjerodostojnost koju smo mukotrpnim i upornim djelovanjem vratili. Ponovno gubljenje vjerodostojnosti i ugleda bila bi katastrofa za stranku, a loše za Hrvatsku.
U zapadnim demokracijama javnost je pravi korektiv ponašanja visokih stranaèkih ili državnih dužnosnika. Nakon što mediji provale neki skandal u koji su umiješani, prije negoli on rezultira veæom štetom za stranku ili vladu, dužnosnik daje ostavku. Kod nas toga do sada nije bilo i iz svih skandala njihovi su protagonisti izlazili bez posljedica...
I kod nas se to mora dogaðati. Duboko sam uvjeren da su mediji temelj demokracije, a da je pravo na informaciju jedno od osnovnih prava svakoga graðanina. Siguran sam da æe i u ovome sluèaju doæi do iskoraka i da æe - ustraju li mediji na neovisnom izvještavanju - stvarati raspoloženje da državni dužnosnici i politièari daju ostavke suoèeni s reakcijom javnosti.
Kada veæ spominjemo medije, èini mi se da su vam - u nizu biografskih temata nakon izborne pobjede - uglavnom skloni. Jeste li zadovoljni svojom medijskom slikom suvremenog politièara, graðanskog “backgrounda” i europske orijentacije?
Da, zadovoljan sam i zahvaljujem svima onima koji su u ovom postizbornom vremenu izvješæivali objektivno i nepristrano o meni i o HDZ-u, u što ukljuèujem naravno i komentare u kojima je bilo i kritièkih objekcija.

Ekstremisti neæe proæi

U reakcijama na izbornu pobjedu HDZ-a i neki minorni desnièarski politièari èije stranèice nisu prešle izborni prag, ali ni komentatori koji su vam još do juèer zamjerali gotovo pa izdaju nacionalnih interesa, upinju se istaknuti svoju spremnost na “suradnju” s HDZ-om. Štoviše, jedan je komentator èak lansirao tezu po kojoj biste trebali u ime “nacionalnih interesa” stvoriti neku novu vladu nacionalnog jedinstva u kojoj bi se našli “domoljubi”, odnosno stranke desnice. Oni isti koje ste - poput HIP-a, BH-a, HÈSP-a i niza stranaka u kojima su se našli bivši èlanovi HDZ-a - pobijedili na izborima?
Drago mi je da ste postavili ovo pitanje. Sve te male ekstremne desnièarske stranke koje ste spomenuli najveæi su gubitnici ovih izbora i zacijelo nemaju nikakve politièke perspektive. Držim da je to dobro i zbog smanjenja broja stranaka u Hrvatskoj jer imamo, što je smiješno, 91 registriranu stranku. Pobjednik ovih izbora je HDZ i politika koju sam s vodstvom stranke definirao kao europsku uz promicanje hrvatskih nacionalnih interesa. HDZ je ponosan na velike ciljeve koje smo ostvarili s Franjom Tuðmanom: stvaranje države, meðunarodno priznanje, stvaranje oružane sile koja je oslobodila Hrvatsku, ulazak u Ujedinjene narode i u Vijeæe Europe, obnovu osloboðenih podruèja... Ali da se vratim vašem pitanju, naravno da su smiješne teze o spašavanju izbornih gubitnika. Njima bi bilo najbolje da se ostave politike.
Zanimljivo je da su i s ljevice stigle grožnje HDZ-om kao predvodnikom nove desnice što se - pomalo je apsurdno - poklapa sa željama poraženih malih desnièarskih stranaka?
HDZ se ni u kom sluèaju neæe ponašati revanšistièki nakon preuzimanja vlasti i jamèim da neæe biti nikakvih èistki. Konaèno, da budem posve jasan, mi u Hrvatskoj imamo ogranièeni broj ljudi i jednostavno je nemoguæe da neka nova vlast ima svaki put petsto vodeæih ljudi koji bi trebali preuzeti vodstvo države. Svatko tko je sposoban, potreban nam je i tko bi ga se razuman odrekao?
Postoji li sluèaj HSP-a i kakav je vaš stav o pritisku iz Europe na adresu HSP-a. Je li to drsko miješanje u unutarnje poslove Hrvatske?
Javnosti je poznato, a ponovit æu i u ovom razgovoru. Prvi predsjednik stranke kojeg sam pozvao na razgovor dan ili dva nakon izbora bio je Ante Ðapiæ. Tada sam mu predložio suradnju u Saboru, a ne u vladi i ponudio mjesto potpredsjednika Sabora i dogovor o drugim oblicima suradnje. Program HDZ-a je umnogome razlièit od programa HSP-a, o èemu su potvrdu izdali i hrvatski biraèi. I ja kad bih smatrao da je program HSP-a dobar, bio bih u HSP-u, a ne u HDZ-u. Stoga sam pozdravio reformiranje HSP-a i predložio suradnju u Saboru, a ne koaliciju u vladi. Komentari i mišljenja veleposlanika drugih zemalja u Hrvatskoj došli su nekoliko dana poslije i uopæe me ne zanimaju. Što se mene i HDZ-a tièe, ne dolazi u obzir nikakvo miješanje bilo kojeg stranog predstavnika u unutarnje poslove u Hrvatskoj. Ali, imamo pravo na svoje mišljenje o HSP-u kao i o drugim strankama. I da zakljuèim, ostajemo otvoreni za razgovore s HSP-om na naèelima koje sam iznio.

Zaboravljena Dalmacija

Èini mi se da su velika oèekivanja iz Dalmacije jer Vi ste prvi visokopozicionirani državni dužnosnik iz Splita. Štoviše, i u devedesetima ste - mnogi vele - držali odškrinuta vrata kada su bili zategnuti odnosi izmeðu Zagreba i Splita, i još ste - što je presedan - u vrijeme dok je HDZ bio u oporbi, a u Splitu na vlasti koalicijsko Poglavarstvo SDP-a i HSLS-a - dobili i visoku gradsku nagradu?
Da, dobio sam Zlatni grb grada Splita, a èinjenica da mi je to vrijedno priznanje dalo Poglavarstvo SDP-a i HSLS-a samo je svjedoèila o njihovoj politièkoj ozbiljnosti. Ne mislim da æe mojim izborom za mandatara hrvatske vlade biti osnažen dalmatinski lobi, jer to nije potrebno. Osjeæam visok stupanj odgovornosti za razvoj cijele Hrvatske. Ali, dakako da me zanima uloga Dalmacije - kao zamašnjaka razvoja, kao strateški i te kako bitne regije koja je, valja priznati, dugo bila zaboravljena. Teza “što južnije, to tužnije”, koju ste i vi èesto spominjali u vašim tekstovima, bila je nažalost istinita. Kao mandatar hrvatske vlade naravno da razmišljam o cijeloj Hrvatskoj, ali kao Spliæaninu i Dalmatincu problemi Splita i Dalmacije su mi mnogo jasniji negoli drugima.
Pretvorba Slobodne Dalmacije je gotovo obvezatno pitanje na stranicama ovih novina. Imate - kao èelnik HDZ-a i mandatar hrvatske vlade - nekih planova?
Držim da se pretvorba mora odvijati transparentno i ne pada mi na pamet ikakvo miješanje u nju. Kao Spliæanin i stalni èitatelj Slobodne Dalmacije volio bih da ona ostane kakva je bila i u vlasništvu domaæih ljudi, a takoðer - zalagao sam se i zalažem se da 25 posto vlasnièkog paketa, kao obešteæenje za nepravde u prošloj pretvorbi, ode u ruke zaposlenicima.
Kanite li u Split i Dalmaciju kao hrvatski premijer dolaziti èešæe od vašeg prethodnika?
Apsolutno.
Ne zaboravite, Hrvatska nije jaka koliko je jak Zagreb, Hrvatska je jaka koliko su jaki Dubrovnik, Vukovar, Knin, podruèja od posebnog državnog interesa, ili istarski gradovi, koliko su jaki svi njezini krajevi. Stoga æe i hrvatska vlada èešæe imati sjednice izvan Zagreba nego što je bila praksa ove dosadašnje.