Doživotna robija za novinare

18.12.2003.

Razlog: raspirivanje mržnje koja je dovela do genocida Tutsija. U 100 dana pobijeno ih je 800 tisuæa. Ruèno, maèetama... O tom, najveæem pokolju u novijoj ljudskoj povijesti, u kojemu je stradalo èak 70 posto svih Tutsija, i najgoroj ljagi UN-a, u Hrvatskoj se malo zna, ne samo zato što se to zbivalo 1994. Radi se, naime, o Africi... O kojoj smo i mi Hrvati, premda posjeda tamo nismo imali baš nikada, navikli misliti europski kolonijalno...
Pa i nakon što smo se našli na udaru iste institucije - Meðunarodnoga kaznenog suda za Jugoslaviju i Ruandu... Sad je taj sud na doživotnu poslao novinare, premda za ratni zloèin oni nisu odgovorni ni po zapovjednoj, a kamoli po individualnoj odgovornosti. Takvoj se kazni u nas usudio unaprijed radovati samo Boris Dežuloviæ, lani u Globusu, a kad smo taj lucidni trenutak svjetske pravde napokon doèekali, samo je Globus presudi dao primjeren prostor. I drugdje æe ovaj pravorijek biti prešuæen, ako veæ ne naiðe na zgražanje pristaša "slobode govora". "Ovo se nikada ne bi moglo dogoditi na nekom amerièkom sudu. Tamo bi ovi ljudi imali zajamèeno pravo na slobodu govora. Ovo je najgora odluka u povijesti meðunarodnog prava", protestira jedan Floyd iz SAD-a, John, odvjetnik osuðenih. Èudesnija je samo izjava drugog Floyda iz SAD-a, Abramsa, pravnog eksperta, koji se s prvim ne slaže: "Iako SAD gorljivo štite slobodu govora, nikad ne bi štitile medije koji pozivaju na rat, ubijanje i mržnju." Sva sreæa da æe nas HDZ uskoro vratiti u zagrljaj zemlji koja nikad nije štitila medije što su pozivali na rat u Vijetnamu, Nikaragvi, Iraku...

Povratak