Iznoseæi vlastito mišljenje, autorica Grünfelder mora poštivati èinjenice, a ne ih tako prozirno konstruirati

27.12.2003.

List nije nikada pisao protiv uvjerenja ikoje vjerske zajednice koja djeluje u hrvatskom društvu niti je ikad iskazao netolerantnost prema ikojoj osobi radi njena uvjerenja. Èinjenica je da »Glas Koncila« nikada nije polemizirao s poslanicima javne rijeèi zato što su oni anacionalni, Srbi ili Židovi – kako grubo konstruira autorica – nego iskljuèivo zato što su iznosili neistine, poluistine ili mišljenja koja su ekstremna ili protiv opæega dobra hrvatske nacije / Autorica Grünfelder u intervjuu »Novom listu« (11. prosinca 2003.) imputirala je »Glasu Koncila« na temelju citiranoga dijela komentara sintagmu »dostojanstvo Domovinskoga rata«, a u komentaru je bila iskljuèivo i samo na tom mjestu rijeè o »velièini Domovinskoga rata«, a u tekstu u »Vjesniku« izmišlja trijumfalizam – je li to na djelu veoma bujna mašta ili svjesno iskrivljivanje èinjenica? / Èini li to autorica Grünfelder svjesno ili nesvjesno, najbolje znade sama, no njezin tekst u »Vjesniku« ostat æe u hrvatskoj publicistici zabilježen kao uzoran primjer netoènih navoðenja izvora i konstruiranja stavova da bi ih se moglo optužiti i kritizirati. Autorici nitko ne smije osporiti pravo na vlastito mišljenje te na iznošenje toga mišljenja, ali ako želi nešto javnosti reæi onda ipak mora poštivati èinjenice.

U rubrici Stajališta u tekstu Anne Marie Grünfelder (»Glas Koncila ima lovca na neortodoksne pisce i misli, koji nemilice udara anacionalne mislioce«, Vjesnik, 23. prosinca 2003.) objavljeno je više neistina o stavovima Glasa Koncila, pa taj tekst, radi objektivnoga informiranja javnosti, zahtijeva odgovor.
Autorica teksta osporila je navod iz komentara u Glasu Koncila da su hijerarhija Katolièke crkve i Glas Koncila »hrvatsko društvo uvijek zamišljali kao stvarno demokratsko i pluralno, u kojem bi ravnopravno živjeli i nudili se i promicali razlièiti sustavi vrijednosti...« te da je »bitna oznaka suvremenoga katolištva u Hrvatskoj dijaloška otvorenost, kako prema drugim vjerskim zajednicama tako i prema osobama drukèijih uvjerenja...« Autorica istièe da je to »prelijepo da bi bilo istinito!«
Pozitivno ocjenjujuæi djelovanje kardinala Josipa Bozaniæa, dodala je: »No dok se Katolièkoj crkvi zaista ne može zamjeriti manjak brige za najpotrebitije èlanove društva, ne može se ne primijetiti da sve one lijepe rijeèi koje nabraja Glas Koncila – pluralnost, dijaloška otvorenost, uvažavanje disidentskih mišljenja – doista stanuju pod krovom tog uredništva.«
Da bi tu svoju tvrdnju potkrijepila, autorica se poziva na pojedine komentare u Glasu Koncila, ali ih, nažalost, ne prikazuje i ne tumaèi objektivno, nego ih interpretira u svjetlu u kojem nisu napisani niti odgovaraju stvarnim stajalištima Glasa Koncila.
Teško je procijeniti je li autorica uopæe èitala te komentare ili se »informirala« o njima iz interpretacija drugih medija, još je teže procijeniti ne vidi li autorica ili ne želi vidjeti stvarna stajališta Glasa Koncila pa im pridaje integristièki i ekstremistièki predznak, a èega u tekstovima Glasa Koncila objektivno nema.
Zanimljivo je i veoma tužno što se i autorica Grünfelder tim tekstom pridružuje još nekim poslanicima javne rijeèi koji najèešæe polemiziraju sa stavovima koje podmeæu Glasu Koncila, a ne sa stvarnim stavovima lista.
Glas Koncila nikada nije pisao ili pokazao netoleranciju protiv posebnih ili manjinskih društvenih skupina kao takvih, niti je ikad dovodio u pitanje njihov opstanak i njihova legitimna prava u hrvatskom društvu. List nije nikada pisao protiv uvjerenja ikoje vjerske zajednice koja djeluje u hrvatskom društvu niti je ikad iskazao netolerantnost prema ikojoj osobi radi njezinoga uvjerenja.
Èinjenica je da Glas Koncila nikada nije polemizirao s poslanicima javne rijeèi zato što su oni anacionalni, Srbi ili Židovi – kako grubo konstruira autorica – nego iskljuèivo zato što su iznosili neistine, poluistine ili mišljenja koja su ekstremna ili protiv opæega dobra hrvatske nacije.
Autorica zamjera Glasu Koncila što se suprotstavio legalizaciji homoseksualnih zajednica, te navodi da je takav stav zauzet u Glasu Koncila br. 10 i broj 13. 2003. te u napisima 2002. godine. Èinjenica je pak da u Glasu Koncila br. 10/2003. nema ni slova o toj problematici, u br. 13/2003. o tome kratko govori u intervjuu dr. Ante Vukasoviæ, a u komentaru nema ni slova o tome – pa je zaista na mjestu pitanje što je to autorica teksta èitala ili pak ima tako bujnu maštu?
Èinjenica je da je Glas Koncila, kao i hijerarhija Katolièke crkve zauzeo stav da se homoseksualne zajednice ne mogu izjednaèiti s heteroseksualnim brakom, jer se to protivi naravi braka, te se usprotivio da se to pitanje riješi u Obiteljskom zakonu, a uopæe nije zauzeo stav glede drugih naèina eventualnoga rješavanja toga pitanja.
Autorica teksta navodi da je Glas Koncila »digao veliku viku protiv uvoðenja joge u obrazovni sustav«, i to u broju 27/2003., a u tom broju o toj problematici nema baš niti jedne jedine rijeèi. Kakvu vjerodostojnost zaslužuje cijeli taj tekst, kad onoga na što se tobože poziva autorica u tom broju koji ona navodi uopæe nema?
Èinjenica je da je Glas Koncila o tome pisao u komentaru tri broja poslije, odnosno u broju 30/2003., te nijednom rijeèju nije doveo u pitanje postojanje joge pa i udruge »Joga u svakodnevnom životu« u hrvatskom društvu.
List se s punim pravom usprotivio tek zloporabi državne institucije, odnosno državnoga obrazovnog sustava u korist prikrivene vjerske organizacije, jer je takva zloporaba protuustavna.
Autorica teksta u Vjesniku takoðer tvrdi: »Nitko nije s više trijumfalizma pozdravljao poraz "komunistièke aveti prošlosti"«, a èinjenica je da list nakon nedavnih parlamentarnih izbora nije objavio ni slova što bi se objektivno moglo protumaèiti kao trijumfalizam.
U poizbornom komentaru pod naslovom »Traganje za stvarnom promjenom« list je s tim u vezi doslovno napisao: »Biraèko tijelo – kao što se izborima i prilièi – ocijenilo je rad dosadašnje koalicijske vlasti i iskazalo joj nepovjerenje, a koji su sve razlozi tome, zacijelo je tema koja zaslužuje dublju i svestraniju analizu.
No i bez dublje analize oèito je da kod veæine nije prošla retorika da je svima u Hrvatskoj bolje i da to pokazuju statistike, ali ljudi toga nisu svjesni. Takoðer je oèito da se veæina ne slaže s nepoštivanjem i omalovažavanjem hrvatskoga dostojanstva, branitelja i velièine Domovinskoga rata kao i s dizanjem glave komunistièke aveti za koju se vjerovalo da pripada prošlosti.«
Što je tu trijumfalistièko, koja rijeè ili reèenica?
Autorica Grünfelder u intervjuu Novom listu (11. prosinca 2003.) imputirala je Glasu Koncila na temelju citiranoga dijela komentara sintagmu »dostojanstvo Domovinskoga rata«, a u komentaru je bila iskljuèivo i samo na tom mjestu rijeè o »velièini Domovinskoga rata«, a u tekstu u Vjesniku izmišlja trijumfalizam – je li to na djelu veoma bujna mašta ili svjesno iskrivljivanje èinjenica?
Navodeæi Glas Koncila br. 11/2003. u komu se komentar odnosi na viziju kardinala Franje Kuhariæa o hrvatskom društvu, autorica Grünfelder èita apsolutno nepostojeæu tvrdnju da na temelju rezultata popisa stanovništva »Katolièkoj crkvi pripada pravo i utjecaj na definiranje "nacionalnih interesa" i nacionalnog identiteta«.
Komentar o rezultatima popisa stanovništva list je objavio u broju 26. godine 2002., ali u tom komentaru nema ni slova od navedene tvrdnje autorice teksta u Vjesniku. Nije li takvo autorièino netoèno pozivanje na izvor prevršilo svaku mjeru èak i za novinara poèetnika, a kamoli za doktoricu znanosti?
I ostale tvrdnje autorice Grünfelder takoðer su konstrukcije tobožnjih stavova Glasa Koncila. Posebno je gruba i bez ikakva pokriæa u tekstovima Glasa Koncila konstrukcija da list širi »ideologiju odbojnosti prema strancima«, »prema meðunarodnoj suradnji, a za izolacionizam i nacionalnu iskljuèivost«. Autorica je doista tim svojim nakaznim i zapravo izmišljenim tvrdnjama o stavovima Glasa Koncila pogazila svaku mjeru istine i objektivnosti.
Èini li to svjesno ili nesvjesno, najbolje znade sama, no njezin tekst u Vjesniku ostat æe u hrvatskoj publicisti zabilježen kao uzoran primjer netoènih navoðenja izvora i konstruiranja stavova da bi ih se moglo optužiti i kritizirati. Autorici nitko ne smije osporiti pravo na vlastito mišljenje te na iznošenje toga mišljenja, ali ako želi nešto javnosti reæi onda ipak mora poštivati èinjenice, a ne ih konstruirati i to na tako proziran i neprofesionalan naèin.
Kakvu vjerodostojnost uostalom zaslužuje autor i tekst koji ne donosi gotovo nijedan toèan izvor, a želi svoju tvrdnju prikazati kao dokumentiranu?
Autor je glavni urednik »Glasa Koncila«.

Povratak