Ha, ha, ha-ova nagrada

11.01.2004.

 

Prijeðena »crta ispod koje se nikako ne smije«

U Hrvatskoj se, nažalost, u prosincu prošle godine dogodilo proglašenje koje je u sjenu bacilo sve spomenute plemenite i pozitivne ciljeve i nakane. Naime, Hrvatski je helsinški odbor (HHO) za promicanje ljudskih prava dodijelio nagrade katolièkom sveæeniku don Martinu Sentiæu, grupi »Hladno pivo« i novinaru »Novog lista« Radi Dragojeviæu. Što bi tu bilo sporno ili tko bi od nagraðenih bio problematièan? Pa sporni su, èini se, kriteriji po kojima udruga s vrlo zvuènim imenom dodjeljuje nagrade, a konkretno problematièan je novinar Dragojeviæ. Naime, zbog specifiènosti podruèja (koje je, razumije se, kvantitativno nemjerljivo), bilo bi normalno da HaHaO ocjenjuje cjelokupni, tj. višegodišnji rad nagraðenika, buduæi da je ne samo teško nego je i neobjektivno prosuðivanje neèijeg zauzimanja za ljudskih prava samo na temelju godine dana. Ako se u suprotnom udruga za ljudska prava ipak vodila tim naèelom cjelokupne djelatnosti, onda joj se u sluèaju Dragojeviæa mirno može predbaciti selektivnost i pristranost, o èijim motivima sada nije vrijedno raspravljati. Može se navesti više primjera u kojima je nagraðeni novinar »Novoga lista« postupao upravo suprotno od onoga što bi trebala predstavljati dodijeljena mu prosinaèka nagrada, ali spomenut æemo tek jedan koja se izravno tièe »Glasa Koncila«.

Kao što je poznato, u novinarskim se suèeljavanjima èesto koriste isticanje pojedinih èinjenica koje odgovaraju autorovoj osnovnoj namjeri, njihovo tumaèenje u cilju potvrde unaprijed stvorenih autorovih zakljuèaka, metodologija »usmjeravanja vode na vlastiti mlin«, svjesno prešuæivanje i zaobilaženje »neugodnih« podataka i slièno što je, dakako, nespojivo s novinarskom etikom, ali se donekle može razumjeti bez obzira na to što se ne može opravdati. Meðutim, ako novinar jednostavno izmisli neke èinjenice, koje nemaju apsolutno nikakve veze sa stvarnošæu, u cilju neèijeg optuživanja, onda je rijeè o davno prijeðenoj »crti ispod koje se nikako ne smije« i podruèju u kojemu: ljudska prava, humanizam, dostojanstvo ljudske osobe i slièno nemaju nikakvog znaèenja. Upravo je tako postupio novinar Dragojeviæ reagirajuæi na ne tako davni napis Glasa Koncila: »Protukatolièki pamflet u Muzeju holokausta«.

Vrijedi se ukratko podsjetiti da je GK u njemu upozorio na neprihvatljive teze u glasovitom muzeju u Washingtonu, u kojima se potpuno krivo rabi pojam »prekrštavanja« Srba u NDH, neodgovorno generalizira uloga Katolièke Crkve u tom razdoblju, neprihvatljivo piše za pripadnike ustaškog pokreta veliko slovo »U« u kontekstu nabrajanja etnièkih skupina, netoèno tvrdi o sustavnom i organiziranom proganjanju i prekrštavanju muslimana u NDH i dr. Na sve to novinar je Dragojeviæ izmislio tezu da Glasu Koncila smetaju podaci o žrtvama u NDH i u logoru Jasenovac, iako o tome u èlanku nije bilo ni jedne jedine rijeèi, neizravno ga optužujuæi da umanjuje žrtve. Na taj klasièni primjer neetièkog, neprofesionalnog i nemoralnog podmetanja u cilju konstruiranja najtežih optužaba nije, dakako, ni jedna udruga (strukovna ili za zaštitu ljudskih prava) reagirala, kao što to, zanimljivo je i znakovito je, nije nikada dotada ni otada u sliènim sluèajevima uèinila. Iz ovoga primjera èini se da se HHO-ova skrb za zaštitu ljudskih prava proteže samo na neke probrane skupine i pojedince. Bolje poznavatelje prilika u toj udruzi to vjerojatno i ne iznenaðuje ako se ima u vidu da je njezin predsjednik dr. Žarko Puhovski svoj intelektualni potencijal svojedobno »trošio« u teorijsko obrazlaganje i opravdavanje bivšega komunistièkog sustava. (Koji je prema svim demokratskim mjerilima kršio temeljna ljudska prava, oko èega se, nadam se, mogu svi složiti, i - nije li hrvatski paradoks - da je upravo on današnji predvodnik u njihovoj zaštiti?) Nije li takoðer najblaže reèeno smiješno da je glasnogovornik Vijeæa za medije HHO-a Geza Stantiæ, koje je sigurno odigralo kljuènu ulogu u dodjeli sporne nagrade novinaru »Novog lista«, nedavno potpisao zbilja tešku optužbu na raèun tjednika »Fokus«, u kojemu je dugi niz brojeva i sam objavljivao svoje èlanke? Nije li porazno za sadašnje stanje ljudskih prava u Hrvatskoj što u ocjeni njihova promicanja vodeæu rijeè ima i u svim sustavima uvijek na vrhu glasoviti književni kritièar Igor Mandiæ, èlan spomenutog Vijeæa za medije HHO-a? On je, vrijedi to spomenuti, svojedobno žestoko napao mladog pjesnika Petra Šimuniæa, koji je zbog svojih umjetnièkih ostvarenja dobio i nagradu »A. B. Šimiæ«. Šimuniæev »grijeh« nije bila nedovoljna umjetnièka razina ili nešto slièno, nego pristanak da se pojavi na stranicama Glasa Koncila i da odgovori na nekoliko pitanja. Mandiæ se zbog toga u èlanku »Zašto SRH financira katolièke pjesnike?« - objavljenom u »OKU« - zalagao za stvaranje svojevrsnoga katolièkog geta u kojemu bi bili strpani svi katolièki intelektualci, umjetnici i ostali javni djelatnici! Doista - »svijetli« primjer u zalaganju za ljudska prava! Sliènih bi se primjera nekih sadašnjih HaHaO-ovskih prvoboraca moglo još navesti, ali to nema prevelikog smisla. Dovoljno je imati na umu njihovo povijesno poimanje ljudskih prava (koja oèito za njih nisu nikakva univerzalna kategorija). Svejedno, na sve to kao i na »Ha, ha - ovu nagradu« Dragojeviæu najbolje se nasmiješiti i zahvaliti im što u ovim tmurnim vremenima barem malo razveselili javnost.

Povratak