Dajte i novinarstvu “kuokosa”!

15.01.2004.

Moj dragi kolega Gula, poznatiji kao vrstan gastronomski pisac nego kao TV kritièar, jer je vijence i kaktuse svojedobno dijelio pod pseudonimom, ima teoriju po kojoj normalan èovjek televizijsku kritiku može pisati najviše dvije godine u kontinuitetu. Nakon toga teško je iscijediti još energije i duha da bi se o neèemu tako inertnom i nekreativnom, žanrovski, tematski i autorski oskudnom poput domaæeg programa, pisalo zanimljivo i bez ponavljanja. Ja se upravo bližim ispunjenju te udarnièke duploljetke i sve bolje razumijem Gulinu teoriju. “Okorjele fanove” moram odmah smiriti: još nisam odustao - ufam se u prodaju Nove TV i poèetak rada HRTL-a na proljeæe, kad bi na malim ekranima navodno trebalo procvjetati tisuæu cvjetova. Novi urednici Zabavnog programa HTV-a vele da bi se takoðer “nekako s proljeæa” mogli poèeti zbrajati i njihovi punti. Zasad je samo “g’lamour: kafe” dobio dugo žuðeni bolji termin (Prvi program, nedjelja, nakon “Milijunaša”) koji je za tu “k’rèmu” - takva kakva je - totalno neprimjeren. Emisija u kojoj se na sugovornika uporno navaljuje da prizna kako je muškoljub (Dinko Bogdaniæ izjavio je na posljetku da mu se sviða “i jedno i drugo”), po kojoj se šeta polugolo djevojèe, a dežurni humorist sladostrasno bulji u njezino poprsje i niže, emisija èiji voditelj izgleda kao idealna alternacija Lilu Wandersu iz lascivnog “Wahre liebe” showa na Voxu - samo da ga našminkate i stavite mu periku - po svom karakteru nije “prime time show” nego “late night show”, a u udarnom terminu našla se samo zato što to njezin urednik sada može srediti. To je bio prvi potez nove zabavne “vlade” na Prisavlju. I to vam je ono o èemu govori Gula - naime, opet ja o Svilanu, ali što æu kad je èovjek postao faktor. Kojeg, po meni, valja rastaviti na proste faktore. Ništa osobno, stvarno. Vidite da mu ionako ne mogu ništa. Ja samo gledam...
I vidim da je u Zabavnom napravljeno još par kozmetièkih zahvata: uvedena je “Bljeskalica”, standardni Batinoviæev uradak zamaskiran mladim voditeljima i publikom. Inaèe, ništa nova. Osim što smo doznali da se preglasna Iva Šulentiæ kao voditeljica snalazi lošije nego kad glumi po scenarijima “copywritera” HT-ovih reklama. (OK, znam da sam ovdje rogoborio protiv nepotrebnih anglizama na televiziji, ali ovi izrazi koje ja koristim neprevedivi su bez stilski nezgrapnih opisa.) I ona emisijica s “glazbom po željama” dobila je novu, “dublju”, virtualnu scenografiju, a uvedena je još jedna, “Videokiosk”, koju vodi vrlo dobra Barbara Raduloviæ. I to je uglavnom to - lice se zateže, karakter ostaje isti. Nije mi jasno zašto su onda ukinuli “Hit depo”!? Ali, konkurencije se trenutaèno ne moraju bojati: Nova TV izgleda kao voæka poslije tuèe, sad kad više nema SSNM showa. Krpaju se sa stranim programom, uostalom kao i HTV.
To ne mora biti loše kad je, primjerice, rijeè o “Reporterima”, novoj emisiji Mirjane Rakiæ kojoj je nakana prikazivati bisere stranog istraživaèkog novinarstva poput superiornog dokumentarca o amerièkom logoru u Guantanamu. Kad se kod nas razgovara o novcu za proizvodnju programa, uvijek se istièe kako mi ne možemo produkcijski pratiti velike talijanske spektakle. Rijetko se govori kako bi vrijedilo uložiti u investigativni žanr, u èisto novinarstvo. Pa ako treba otputovati na Kubu, a potom i u Afganistan, za jednosatni dokumentarac - zašto ne? Možda zato što se uz taj žanr ne vezuju sponzori koji æe maloljetnoj publici prodavati kekse i gazirana piæa? I vani je tako, ali postoji tržišna niša i za pravu reportersku stvar. A najlakše je raditi po formuli “kuokos, kuokos i još jedan kuokos”. Ajmo, za promjenu, napraviti skupi natjeèaj i za najboljeg novinara. Dajmo malo glamura i tom poslu. Bez toga, ostat æe nam, kao što se veæ i dogaða, sve goli talk-show do talk-showa.
Prošlog tjedna Ogresta je ugostila Inoslava Beškera i Radu Šerbedžiju - dovoljno za najbolje njezino izdanje u posljednjih o-ho-ho mjeseci, ali nedovoljno za oduzimanje tjednog primata Stankoviæu, koji je u emisiji s Igorom Zidiæem suoèio Hrvatsku sa sirovom audioverzijom onoga što nije mogla u cijelosti doživjeti u novinama: s tekstom i notama “Jasenovca i Gradiške stare”, koljaèke “zdravice” koju je na poèetku Raèanova mandata urlao frustrirani umjetnik Thompson, koji se tada još nije bio uspio naplatiti (a Svilan bi radio “spektakl” od biseksualnosti jednog baletana, jaka stvar!). Dobiti potom od jednog neprijepornog Hrvata, štoviše predsjednika Matice hrvatske, nedvosmislenu osudu toga primitivnog posredovanja mraènjaèkih poruka, bilo je civilizacijski, premda ne i novinarski nužno - i sam voditelj priznaje da je to bila svojevrsna “šaka u oko” unutar ove emisije. Svejedno, bilo je važno to napraviti upravo na državnoj televiziji, jer koliko je Hrvatima stalo do novina, najbolje govori izjašnjavanje o pitanju prošle “Nedjelje u 2”: trebaju li Hrvatskoj još jedne dnevne novine? Istina, debela veæina, osamdeset i nešto posto glasaèa, misli da joj trebaju, ali jeste li vidjeli koliko se njih javilo - samo pet tisuæa. Ne’š ti interesa!? Bilo je emisija (poput one s Dijanom Pleštinom) kad ih se javljalo i deset puta više. A možda je to samo zato jer Zidiæ, koji se sprema pokrenuti dnevnik, ima manje glasaèko tijelo i slabiju infrastrukturu od Raèana?

Povratak