hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva "Iz medija"

ministru radosnice narodu žalosnice

17.01.2004.

Dirljivo! Nema sumnje, krasno je imati premijera poliglota, mada, ruku na srce, talent za strane jezike ne èini nekoga, valjda je to svima jasno, dobrim ili lošim predsjednikom Vlade. Katkad se i uz prevoditelje mogu èuda uèiniti. Mirakula, meðutim, u Bruxellesu nije bilo, pa je narodu trebalo ponuditi utješnu nagradu – obrazovanog premijera, koji eto, zbog svojih specifiènih, poliglotskih znanja suze radosnice može izvuæi i iz oèiju ministra vanjskih poslova, naviknutog pretpostavljamo radom u diplomaciji i sveuèilištu na ljude koji govore više stranih jezika...
   

nediplomatske packe

Novinari se nisu raznježili poput senzibilnog Žužula. Naprotiv, unisono su izvijestili kako je Romano Prodi, ne dajuæi se fascinirati Sanaderovim znanjem talijanskoga, poruèio kako nema šanse da ocjena hrvatskih odgovora, neophodna za ulazak u EU, uslijedi prije no što sve èlanice ratificiraju ugovor o stabilizaciji i suradnji. Dio èlanica to ne želi sve dok general Ante Gotovina noæi izvan Haaga, pa je valjalo novinarima suze izazvati na drugi naèin – nimalo diplomatskim dijeljenjem packi.
    Žužul se, naime, u maniri HDZ-a iz devedesetih drznuo ustvrditi kako je u hrvatskom novinarstvu uoèio »tendenciju da se stvari prikazuju negativnijima nego što jesu« (zanimljivo bi bilo èuti je li taj trend uoèavao i posljednje èetiri godine vladavine koalicije ili je to novina s kraja 2003.). U usta stranih državnika, smatra ministar, novinari stavljaju rijeèi koje nikada nisu izrekli, a u novinarskim izvještajima bivaju istinita samo imena osoba, dok je sve ostalo netoèno. Posljednju turneju premijera Ive Sanadera, za razliku od bešæutnih novinara, Miomir Žužul vidi, naravno, kao golem uspjeh...
   
jedna funkcija nedovoljna

Pa ipak, on ne demantira »neistinite« tekstove bešæutnika na koje po Zakonu ima pravo. Draže mu je, primjerice, zvati dežurnog urednika vanjskopolitièke redakcije Hine i zahtijevati telefonski broj, na uspjehe Sanadera neosjetljivog izvještaèa. Siroti novinar je potom navodno zvao ministra koji se telefonom nimalo bezazleno igrao urednika iz olovnih vremena, i proèitao mu izvješæe... Izvještaj se pokazao korektnim za razliku od postupka ministra vanjskih poslova, kojemu oèito jedna visokorangirana funkcija nije dovoljna, pa je poželio i onu glavnourednièku u državnoj agenciji. E, to stvarno jest razlog za novinarske suze – ovaj puta žalosnice.
    Za žalosnice je i hladna izjava emocionalnoga ministra kako »moramo bitno popraviti odnose sa SAD-om« (kakvi su bili dosad – loši?), kao i ona: »Naravno da æe Hrvatska vojska sudjelovati u misijama NATO-a, pa i u Iraku ako bude trebalo!«
    Naravno, za to suza i zabrinutosti nema. Njegova djeca zasigurno neæe ginuti u Iraku i Afganistanu. Ona su veæ sada navodno zbrinuta kod onih s kojima odnose valja bitno popraviti, kako bi jednoga dana zbog svog obrazovanja i znanja jezika, mogla nekim buduæim ministrima vanjskih poslova izvuæi suzu radosnicu i izazvati ponos zbog svojih istupa širom svijeta... Za neku drugu – našu djecu, koja nemaju sreæe školovati se vani, rezervirao je senzitivni ministar samo suze nad otvorenim grobom.

Povratak

AKTUALNO