Filmovi za malu djecu

22.01.2004.

Zvjezdani ratovi” u nastavcima, James Bond u nastavcima. “Smrtonosno oružje” u nastavcima. Ukus prosjeènog posjetitelja videoteke zavladao je filmskim programom Hrvatske televizije. Samopostavljena urednica Filmskog programa Jasna Buriæ otkrila je “bojler” s ciklusima filmskih zvijezda, pa imamo i Sharon Stone u nastavcima. Redakcija Filmskog programa HTV-a — uz onu koja je radila legendarne kvizove — tijekom 80-ih i 90-ih bila je stožer kulture na Prisavlju, ne bez tržišnog nerva, naprotiv. No, tehnièki gaf s prikazivanjem “Kuma” kojemu je istekla licenca, gospoða Privremena iskoristila je za munjevitu okupaciju toga redakcijskog bedema ispaljujuæi svoje “filmofilske” plotune kratkog dometa, ali velike ubojite moæi. Zato filmski repertoar Hrvatske televizije danas izgleda kao estetska razvalina jedne bivše zgrade kvalitetne konstrukcije i dopadljivih interijera u kojoj se znalo što ide u dnevni boravak, a što u spavaæu sobu; u kojoj se reprezentativni komad namještaja nije skrivalo u ostavu meðu krumpire.
Totalna zbrka u terminiranju filmskih naslova nije od juèer - glavna urednica još je ranije provalila unutra i porazmještala “pokuæstvo” bez ikakvog smisla za estetiku i funkcionalnost. Filmove primjerene udarnom terminu (ni)smo gledali po noæi, filmofile se poèelo tretirati kao kasne æukove il’ netopire, a sad ih se degutira odavno odgledanom konfekcijom u “prime timeu”. Da se Buriæi - jer, navodno se u filmski program presudno miješa i muž žene ranije poznate kao Ulaga, odnosno Valiæ - do kraja razumiju bar u “komercijalu”, ne bi za Novu godinu puštali mraèan film o halucinacijama amerièkog PTSP-ovca, “Jakobova ljestvica užasa”. Jamaèno ih je zavelo ime režisera: Adrian Lyne, naime, režirao je “Devet i pol tjedana” i “Flashdance”. E, ali treba znati da “Jacob’s Ladder” nije iz istog “filma”. To znanje èini razliku izmeðu prosjeènog filmofila i struènjaka.
I ja sam se kao klinac palio na detektiva 007, baš kao i moj devetogodišnjak sada, koji nema ništa protiv, ali u meðuvremenu sam doznao za Almodovara ili Kaurismakija, recimo. U Kinoteci sam vidio klasike koji su kultivirali moj filmski ukus. U destruktivnim devedesetima, jedino je HTV bio mjesto na kojemu ste mogli odgledati kinoteèni repertoar, a velikim dijelom “javna televizija” to mora biti i danas. Jer, ako vam u jednoj od opremljenih i uglednijih videoteka u Splitu, na pitanje jesu li dobili Chaplinov “paket”, odgovore kako ga nisu ni uzeli jer ih distributer “ucjenjuje” visokom cijenom i kupovanjem svih naslova iz te dragocjene kutije, a “vi ste ionako prvi koji tražite taj DVD”, onda je horror ovog sirovog merkantilizma što je zavladao filmskim programom Hrvatske televizije još oèitiji. A što da vam kažem - držite oèi “širom zatvorene”! Jer, što je alternativa ovom mediokritetskom programu - filmovi na Novoj TV? Neæe biti. Na žalost, HTV je od njih poèeo kopirati èak i one seljaèke foršpane tipa “samo na ...”, zaboravljajuæi da je tamo svaki film sponzoriran, èak i onaj koji kao “nije”. Zaboravljajuæi, uostalom, i to da su oni televizija za sve uzraste, a ne samo za tinejdžere i one koji se takvima osjeæaju u nedostatku mentalnih dokaza odraslosti.
Na tu meðugeneracijsku temu duhovito je zborio Robbie Williams, kao gost u showu Joolsa Hollanda, što je zgodno poslužio kao oaza odraslosti izmeðu “Glazbene televizije” na Drugom programu i reprize “Bljeskalice” na “privremenom” Treæem. Dakle, Robbie, koji je karijeru zapoèeo u boy-bandu, a danas bi radije slièio na Sinatru i Toma Jonesa, veli kako se kod Hollanda osjeæa kao u “Top of the Pops”, ali “s dlakama”. Veli da na ulazu u studio publici traže osobnu. E, onoliko koliko se “Veèer s Joolsom Hollandom” - u kojoj su prošle nedjelje nastupili i Bonnie Raitt, Trisha Yearwood, Ladysmith Black Mambazo ... - razlikuje od “Top of the Pops”, toliko se filmski program Hrvatske televizije mora razlikovati od filmova na Novoj TV, pod parolom: “Odraslost ne iskljuèuje zabavu, ali ne moramo se stalno ludo zabavljati - to je djetinjasto.”
Da, naravno da sam gledao “Latinicu” s gostujuæim Ljubomirom Èuèiæem, ali ja vam tu ne bih mogao reæi ništa novo. Naime, “istraživaè” Latin još je jednom izreciklirao u novinama odavno naèetu i velikim dijelom izraubovanu temu. Još jednom je pozvao Vedranu Rudan koja je na tu istu temu ranije zapaženo solirala kod Stankoviæa. Ovdje je pak za svoje polemièke standarde bila vrlo suzdržana, zakopana u inozemne statistike, pa joj nije preostalo drugo nego da pri samom kraju pokuša zapapriti demonstrativnim odlaskom, nedostojnim njezine borilaèke reputacije. Žestina njezina sraza s najpoznatijim optuženikom za zlostavljanje supruge, dakle potencijalni adut emisije, uglavnom je izostala. “Ekskluzivu” - dugo i neometano Èuèiæevo izlaganje - nije Latin izvojevao nego mu se ovaj sam “prijavio”, za što je nagraðen dobrohotnim urednikovim uvodom na kojemu mu je Èuèiæ i èestitao, a imao je priliku i da slobodno poentira. U iduæoj emisiji govorit æe se o šeæernoj bolesti. Politiku Latin izbjegava još od potpisivanja novog ugovora. Politièke stavove iskazivao je otvoreno - èak agresivno - jedino onda kad je trebalo voditi rat s omrznutim mu Ninom Paviæem. Takoðer mrski mu Raèan sišao je s vlasti. Sad je Latin opet pažljivo nedefiniran, s posloviènim prividom angažiranosti.
Ovog tjedna ništa o Svilanu, pustit æu ga da se malo odmori. Bio je pristao na intervju za “Reflektor”, ali je nakon moje prošle kritike opet digao nos. Savjet: neka pazi kuda hoda, malen ispod zvijezda.

Povratak