Srbija na rubu medijskog linèa

28.01.2004.

ZAGREB, 27. sijeènja - Medijski prostor Srbije trenutaèno se najkraæe može nazvati jednostavno - džunglom. Brojne dnevne novine, tv i radijski kanali samo u rijetkim sluèajevima služe kao demokratski mehanizam informiranja i educiranja graðana odnosno kao sustav analize i kontrole vlasti. Èešæe su u službi dobro prikrivenog pojedinaènog privatnog interesa pojedinca ili grupe, pri èemu je teško otkriti (èak i policiji) tko i zašto plasira laži i dezinformacije. Meðutim, to ne iznenaðuje.
U državi koja veæ duže vrijeme nema predsjednika, koja sa strahom oèekuje konstituitranje parlamenta i oèajnièki pokušava sastaviti vladu, koja nema ustav, grb ni himnu, a nije baš sigurna ni gdje su joj granice, bilo bi pravo èudo imati profesionalne, poštene, moralne i transparentne medije kojima bi bilo stalo do èinjenica i istine. Ironièno je, a to misli dobar broj beogradskih novinara koji su uspjeli saèuvati nešto digniteta, što se èini kao da je u vrijeme režima Slobodana Miloševiæa bilo lakše: veæina medija tada je poslušnièki udovoljavala zahtjevima ratnohuškaèke politike, a šaèica je, mahom uz stranu financijsku pomoæ, pokušavala javnost suoèavati s neugodnom istinom u zatrovanom medijskom prostoru. Znalo se tko je na kojoj strani i tko raspolaže s koliko moæi kojom može nauditi drugoj strani. Novinar, urednik i vlasnik novina Slavko Æuruvija taj je odnos snaga 1999. platio glavom.
5. listopada 2000. i rušenje Miloševiæa Srbija doživljava kao revolucionarni poèetak nove ere s kojom je trebalo doæi sve drukèije i bolje. To se odnosilo i na medije koji su preko noæi, odlaskom Miloševiæa i Šešelja u Haag, postali »slobodni i nezavisni«, kako su to obièavali govoriti politièari a i sami medijski radnici. Problem se pojavio kad je shvaæeno da tranzicija, i politièka i gospodarska, potpomognuta socijalnom nesigurnošæu ali i »nježnim zovom« krupnog kapitala, stvara gotovo idealne uvjete za lov u mutnom.
Novine danas u Srbiji zapravo maltretiraju èitatelje jer bez straha od posljedica donose mnoštvo neistinitih vijesti, nameæu periferne i privatne teme kao kljuène za razumijevanje politike, dopisuju vijesti, ne potpisuju tekstove, postavljaju se u ulogu politièkog arbitra i prijekog suda koji sudi bez dokaza, nagrizaju stvarne a favoriziraju nepostojeæe autoritete, na rubu su medijskog linèa. Postala je veæ društvena igra nagaðati tko financira koje novine i tko æe se u kojima pojaviti kao »heroj« odnosno istodobno u protivnièkima biti žrtvom.
Izostanak demokratskih pravila igre u svim oblastima života, u medijima je ostavio znaèajni trag i dopustio da raspomamljena »bulevarska štampa« (žuti tisak) obavlja svakodnevnu vivisekciju politièara, njihovih žena, ljubavnica i lisnica. Osnovna svrha takve rabote jest na brzinu zaraditi novac i difamirati politièkog konkurenta, a popratna je šteta moralno srozavanje medija, niska profesionalna razina priuèenog novinarskog kadra, nacionalizam, ksenofobija.
Stoga nije èudo što su aktualnoj politièkoj krizi u zemlji mediji uveliko kumovali zatrovavši društvenu klimu za duže vrijeme.

Vesna Fabris Perunièiæ

Povratak