|
|
Arhiva "Iz medija"
Vlada koja ne zna što radi nema što ni reæi 05.02.2004.
ZAGREB – Izvršni odbor Hrvatskog novinarskog društva prosvjedovao je juèer protiv neuèinkovitog sustava komuniciranja nove Vlade s javnošæu. Naime, kako se kaže u priopæenju IO HND-a što ga je potpisao potpredsjendik Zdenko Duka, sve je više prigovora novinara da iz Vlade ne mogu dobiti pravodobne i jasne informacije, iako je od konstituiranja nove vlasti prošlo više od mjesec i pol. »Može se stoga èiniti da vlastima i odgovara takvo stanje«, kaže se u priopæenju, te podsjeæa da novinari imaju i zakonska prava da od nadležnih na vrijeme dobiju sve javnosti potrebne informacije. »Nedopustivo je da predsjednik Vlade Ivo Sanader bude njen jedini glasnogovornik«, zakljuèuje se u priopæenju HND-a.
Vladin glasnogovornik Ratko Maèek opovrgnuo je juèer tvrdnje Hrvatskog novinarskog društva da vlastima odgovara situacija u kojoj nitko ne daje i ne odgovara za istinite a brze informacije, no priznaje da problema ima.
Kalmetino ministarstvo svijetli izuzetak
– Do ove je situacije došlo zbog spajanja resora u Vladi, a u nekima ni ranije nije bilo ustrojenih ureda za odnose s javnošæu koji bi bili povezani s takvim uredom u Vladi – kaže Maèek, no dodaje kako je taj postupak u tijeku te da æe vrlo brzi taj problem u komunikaciji biti u potpunosti biti otklonjen.
Istina je, meðutim, da se preko Maèeka veæ neko vrijeme dogovara sve što æe èlanovi HDZ-a reæi novinarima, pa èak i neki stari i iskusni politièari poput predsjednika Sabora Vladimira Šeksa, dok su novinari, primjerice, s njegovim prethodnikom Zlatkom Tomèiæem mogli razgovarati u svako doba jednostavno ga nazvavši na mobitel.
Kada novinar treba doæi do službene informacije, veæina ministara izgovori uigranu reèenicu koja otprilike glasi: »Moram se najprije èuti s Maèekom«. Postoji i druga varijanta, a ta je da se novinara uputi na Maèeka.
I dok rijetki glasnogovornici imaju odriješene ruke – dobar primjer je Marina Halužan u Ministarstvu mora, prometa, turizma i razvitka Božidara Kalmete – veæina je svedena na puke administrativce.
Tako je, recimo, s Ministarstvom obitelji, branitelja i meðugeneracijske solidarnosti Jadranke Kosor, u kojem novinari i za najbanalniju informaciju moraju pisati faks koji potom promijeni nekoliko instanci dok doðe do ministrice. I tako dok s jedne strane tvrdi da je neviðeno otvorena prema javnosti, što manifestira primanjima branitelja, otvaranjem specijalnih telefonskih linija, pa èak i objavljivanjem broja mobitela, novinari ne mogu pravodobno dobiti informaciju.
Još je gora situacija u MUP-u u kojem nije bilo nikakvih spajanja i razdvajanja, no ipak informacije nikako da poteku. A o izjavama ministra može se samo sanjati. Tako svaki upit postavljen tom ministarstvu takoðer proðe još nekoliko fakseva dok ne stigne u neèije ruke u Vladi, što uzrokuje veliko kašnjenje odgovora. Ako uopæe i stignu.
Kad novinar »poljubi vrata«
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Andrije Hebranga takoðer se može svrstati u grupu najgorih po komunikaciji s novinarima. Sam ministar Hebrang posebno se istièe u onemoguæavanju novinara da rade svoj posao. Tako se nedavno moglo proèitati da su novinari, umjesto da izvještavaju sa sastanka Hebranga s predstavnicima veledrogerija, ostavljeni pred vratima Ministarstva. Umjesto da prizna grešku i isprièa se promrzlim novinarima, Hebrang takvu praksu nastavlja i dalje. Loša je situacija i u Ministarstvu obrane do èijeg ministra novinari više i ne pokušavaju doæi.
Neki pak misle da je razlog lošeg informiranja nove Vlade puno prozaièniji i krije se u èinjenici da Vlada i nema ništa drugo ponuditi javnosti, osim deklarativnih politièkih poruka i bezbrojnih smjena, o kojima su novinari ionako dobro informirani. Ništa drugo Vlada i ne radi, misle neki promatraèi rada nove vlasti, pa joj zato i odgovara da se cijeli problem mistificira i skloni od oèiju javnosti.
D. ROMAC, S.VEJNOVIÆ, J. KLARIÆ | |
