Otvoreni premijer - zatvorena Vlada

06.02.2004.

Zbog uèestalih poteškoæa u komuniciranju s Vladom i ministarstvima, oglasilo se u srijedu Hrvatsko novinarsko društvo. Isti dan oglasio se i glasnogovornik Vlade i predstojnik Vladina ureda za odnose s javnošæu Ratko Maèek.
Vlada želi funkcionirati po naèelima otvorenosti, a pojedina ministarstva zatvorena su za novinare. Maèek istièe da je u svim ministarstvima u tijeku osnivanje glasnogovornièkih ureda, iako oni u pravilu postoje otprije. Dakle, osim što se mijenja glasnogovornik, što to treba osnovati kad to veæ postoji? Vlada se u komunikaciji s javnošæu (a javnost nisu samo novinari) ponaša, barem zasad, po dvostrukim mjerilima. Pojedini ministri i ministrice otvorili su vrata svojih ministarstava, primaju graðane, slušaju njihove probleme i piju s njima kavu. Tako smo dobili, uz »na kavu s Predsjednikom« i »na kavu s ministrom ili ministricom«. Zainteresiranih je toliko da su u Ministarstvu pravosuða termini popunjeni tjednima unaprijed, a u Ministarstvu obitelji, branitelja i meðugeneracijske solidarnosti razmišljaju o uvoðenju još jednog termina.
Istodobno, veæina èlanova Vlade ima poteškoæa u komunikaciji s novinarima. Naravno, problema obièno nema kada novinar zatraži intervju, ali poteškoæe nastaju onog trenutka kad novinar zatraži neke javno dostupne podatke za koje zapravo uopæe nije potreban ministar ili njegovo odobrenje.
Potpredsjednik HND-a Zdenko Duka u priopæenju navodi kako je »nedopustivo da, pojednostavljeno, predsjednik Vlade Ivo Sanader bude i njezin jedini glasnogovornik«. No, nastavi li se tako, na kraju æe Vlada u komunikaciji s javnošæu funkcionirati po naèelu »otvoreni premijer - zatvorena Vlada«.
Zatvorena vlada koja loše komunicira s javnošæu i od koje je teško »išèupati« podatke koji moraju biti javno dostupni potencijalno je za graðane - opasna vlada. Naime, takva vlada èija je komunikacija zasnovana na tajnovitosti lakše može manipulirati, lakše može skrivati eventualno prljavo rublje, a pogodnija je i za korupciju. Naravno, i o takvoj æe se vladi javno govoriti i pisati, ali umjesto na temelju podataka, na temelju glasina i nagaðanja. Glasine je teško (poèesto i nemoguæe) demantirati, pa na kraju vlada može biti žrtvom svoje nes(p)retno odabrane strategije komunikacije s javnošæu. U sluèaju takvog raspleta nije teško zamisliti èlanove Vlade kako se žale na nekorektnost medija. U sluèaju takvog raspleta nije teško zamisliti novinare kako poruèuju èlanovima Vlade da žanju kako su sijali.
U cijeloj toj prièi dva dogaðaja èuvaju razloge za optimizam. Hrvatsko novinarsko društvo relativno je brzo (èetrdesetak dana otkako je Vlada stupila na dužnost) reagiralo. To, valjda, znaèi da je novinarski ceh nespreman tolerirati aljkavost druge strane (u ovom sluèaju Vlade) koja otežava rad novinarima, a èitatelje, slušatelje i gledatelje (veæina kojih su biraèi) ostavlja bez informacija. Drugi je razlog za optimizam poziv Ratka Maèeka na sastanak s predstavnicima HND-a. Doduše, Maèeku se u tome potkrala pogreška. On, naime, piše da se predstavnici HND-a pozivaju na sastanak »da bi se u zajednièkom razgovoru otklonile sve nesuglasice te u potpunosti olakšao rad predstavnika medija«. Nije rijeè ni o kakvim »nesuglasicama«, nego o poteškoæama. Naèelno, suglasje izmeðu èlanova Vlade i novinara o tome da novinari trebaju imati dobre uvjete za svoj rad i izvještavanje o aktivnostima Vlade i ministarstava, postoji. A te se poteškoæe, iako zbog njih mnogi novinari mogu imati problema u svom poslu, na kraju mogu pokazati nesavladivim za Vladu. Naime, uzmu li novinari na zub Vladu, ne zbog onoga što ona èini ili ne èini, nego zbog toga što otežava novinarski rad, (o) Vladi se, doslovce, neæe pisati dobro.

Povratak