EPH na Prisavlju

14.02.2004.

Ministar kulture Božo Biškupiæ, naime, u radnu skupinu za izradu novoga ili promjenu sadašnjega Zakona o HRT-u imenovao je državnoga tajnika ministarstva kulture Jadrana Antoloviæa, medijsku struènjakinju i odvjetnicu EPH Vesnu Alaburiæ te kolumnista Jutarnjeg lista Ivana Zvonimira Èièka.
    Vesna Alaburiæ jest možda i najbolja hrvatska struènjakinja za medijsko pravo. Ona je, meðutim, i odvjetnica EPH. Istina, i drugih medija, ali je èinjenica da samo EPH Vesnu Alaburiæ zna predstavljati kao »svoju«. Ivan Zvonimir Èièak, pak, kolumnist Jutarnjega lista, najutjecajnijeg izdanja EPH, u tekstovima se ne libi promicati medijske interese svojega poslodavca. Zašto onda vjerovati da neæe èiniti isto i kada bude sastavljao novi zakon o HRT-u? I drugi problem: koje su Èièkove struène kvalifikacije da piše nomotehnièki zahtjevan pravnièki tekst kao što je zakon o radioteleviziji?
    I sad, kad država veæ nastavlja trend povlaðivanja EPH, treba upozoriti: vlasnik EPH, moæni njemaèki WAZ, suvlasnik je RTL-a, izravne konkurencije HRT-u. Tko može jamèiti da EPH-ovci, pišuæi novi zakon, neæe pogodovati konkurenciji nacionalne javne televizije? Ili slièno: EPH-ove medijske ambicije nisu nepoznate. Tko može jamèiti da radna skupina neæe provuæi i kakvu skrivenu moguænost za svojega poslodavca, opet nauštrb javne televizije? I zašto je radna skupina uopæe imenovana? Znaèi li to možda da se kani zaobiæi javna rasprava?
    Mnogo pitanja, nijedan odgovor: jer se ministar kulture poigrava naèelima.