Thompson iz susjedstva

19.02.2004.

Utorak je ujutro. Dan kad ostajem doma pisati kolumnu. U mom susjedstvu trešti Thompsonova snimka s Poljuda. Nije valjda da reagiraju na moju sinoænju izjavu u “Latinici” kako mi se ono adorantsko revanje o “Maksovim mesarima” gadi!? Ukljuèujem televizor - aha, baš je poèela repriza te emisije o Thompsonu s dojmljivom vizualizacijom koljaèkih atrakcija iz opjevanog Jasenovca i Gradiške Stare. Odmah mi je lakše - susjed mi se svaða s televizijom, a ne sa mnom, bar želim vjerovati u to, ma koliko uvrnuto bilo. Nisam ga precizno locirao, ali ako ipak želi nešto poruèiti meni osobno, neka se predstavi i pozove me na kavicu, nemam ništa protiv demokratske rasprave u nekom kafiæu gdje ne puštaju Thompsona tako glasno, jer u tom sluèaju nema razgovora.
Dakle, rado bih mu objasnio da je “Vjetar s Dinare” jedna pjesma, a leševi u Neretvi sasvim druga i da se neke stvari naprosto ne smiju ni raditi ni velièati. Rekao bih mu da poštujem svaèiji ognjištarski sentiment, ako se on gaji prema vlastitu ognjištu, a ne prema ognju koji je progutao kuæu nevinog civila druge narodnosti. Dometnuo bih i to da se ne može izjednaèavati budnica “Po šumama i gorama” s “Jasenovcem i Gradiškom Starom”, kako je to uradio jedan “intelektualac” u “Latinici”. Naime, prva pjesma slavi obranu domovine po cijenu vlastita života (“...prije æemo umrijeti nego svoje zemlje dat”!), a druga masovno ubojstvo nevinih ljudi iz zloèinaèkih i nimalo obrambenih pobuda. I ne može se u isti koš trpati Balaševiæa i Thompsona, što smo takoðer èuli u emisiji: “Ako oni slušaju..., onda mi možemo...” Iako je svojedobno bio malo zbunjen oko naravi sukoba na Kosovu, pa je na koncertima znao zbijati neslane šale na albanski raèun, Balaševiæ nikad nije pred deset tisuæa ljudi pjevao “bit æe mesa klat æemo Hrvate” (ili bilo koga drugog).
Naravno, nisam pao s kruške, znam da je “problem” zapravo u tome što je ono partizanska pjesma i Balaševiæ Srbin, a ti “argumenti” protiv nemaju dostojne konkurencije u sustavu ustašoidnih “vrijednosti”. Da se razumijemo, “Po šumama i gorama” posljednji sam put pjevao u osnovnoj školi, a Balaševiæa kad sam mu s tek objavljene vinilne singlice skidao “Život je more” - toliko je to davno bilo - i tu nemam nikakvih fanovskih osjeæaja. Ali, ovdje se ne radi o navijanju, o našoj i njihovoj strani, o glazbenom ukusu ili ocjeni poetskih dosega. Ovdje se, susjede dragi, radi o obrani elementarnih civilizacijskih naèela ili, ako to bolje razumijete, zapovijedi Božjih. Nemam ništa protiv da se pjeva o ljepoti naše domovine, ali pod uvjetom da se u njezine “prirodne ljepote” ne raèunaju koncentracijski logori, plutajuæi leševi, a bogami ni grob Mate Bobana u susjednoj državi, kao u jednom kadru spota “Lijepa li si”. Zbog tog je kadra, naime, spot bio zabranjen na državnoj televiziji, a ne zbog domoljublja Marka Perkoviæa Thompsona.
Zato, iako opet u zaostatku za novinama i Stankoviæevom emisijom, iako ponovno bez odluènijeg usmjeravanja rasprave od strane njezina voditelja, ova je “Latinica” bila nužna, što uostalom dokazuju i rezultati ankete: 58 posto onih koji su glasovali još uvijek tvrdi da “bojovnik iz Èavoglava” na svojim nastupima ne velièa ustaštvo. S obzirom na iznimnu motiviranost njegovih obožavatelja, koja je, evo, iskazana jasno i glasno decibelima u mom susjedstvu, oèekivao sam i veæi postotak onih koji drže stranu ovakvom tipu domoljublja. Ako jednom od sudionika “Latinice” èak ni izravno Thompsonovo priznanje da je izvodio “Jasenovac...” nije dovoljno da ne posumnja u “montažu”, onda se ne možemo èuditi ni ovakvom rezultatu na kraju emisije, usprkos pouènoj slici užasa na njezinu poèetku. Sljedba je Thompsonova zastrašujuæe nepokolebljiva.
E, jakoga ste predvodnika našli! Pa, taj se vaš junak radi karijere - svoje ili ženine, svejedno - dao èak nagovoriti i da zataji svoj prvi brak. Oni koji zaraðuju na “našem Marku” odbijaju priznati štetu što je ovaj danas èini u glavama klinaca i na slici države. Ja sam se veæ potrudio da moj sin ne bude ošteæen, a država se mora sama pobrinuti za popravak slike koju o njoj Thompson stvara na središnjem trgu metropole ili na osjeèkom koncertu pred okupljenim grlima koja pjevaju - kako ono: “Ko je reka, jebaligaæaæa, jebaligaæaæa, da se Crna legija ne vraæa...?” I kad pošteno promislim, susjede, zapravo i ne bih na tu vašu crnu kavu, pa da me i pozovete. Sigurno bi mi prisjela.

Povratak