Ne bojim se HRTL-a, veæ naše uèmalosti

19.02.2004.

Je li informativni program HTV-a zaista moguæe odvojiti od politike? Po najnovijoj ocjeni misije OESS-a - jest. Naime, Informativni program i njegov privremeni glavni urednik Nikola Kristiæ pohvaljeni su zbog politièke nepristranosti, dok su se kritike OESS-a mogle èuti uglavnom zbog manjkavosti aktualnog Zakona o HRT-u. Iako priznaje da je pritisaka bilo, Kristiæ istièe da su uspjeli napraviti jedan odmak u odnosu na prijašnja razdoblja, pa promjene na bolje naziva svojevrsnom - malom revolucijom.
- Kad sam poèeo raditi ovaj posao prije dvije godine, rekao sam da æu biti prezadovoljan s pomakom od 10 posto, i mislim da smo ga napravili. Teško je to vidjeti u Informativnom programu koji nikada neæe zadovoljiti sve i svi ga žele vidjeti drugaèije, ali to je normalno - ovo je program koji je najzanimljiviji politici i interesnim skupinama pa æe uvijek biti i negativistièkih ocjena. No, ono pozitivno se nikada posebno ne naglašava, osim od onih koji se time iskljuèivo bave, neovisni su i mogu biti objektivni. U tom smislu ocjene HHO-a i OESS-a smatram realnima i argumentiranima. Naravno, uvijek ima prostora za bolje i više. To mi je životna filozofija: uvijek ima netko bolji i pametniji.
Mnogima se èini da je na tako odgovornoj poziciji zapravo nemoguæe iæi samo po svom?
Nemoguæim to smatraju oni koji se nikada nisu pogledali u ogledalo, koji nemaju svoje ja i svoje suradnike ne mogu pogledati u oèi. Radim to cijeli život i za mene to nije ništa novo. Donosim vlastite odluke bez usmjeravanja i nitko me ne može vuæi za sobom. Još sam 1991./92. bio u Informativnom programu, bio sam urednik Dnevnika, izvještavao sam iz Sabora i vlade i bio urednik politièkog magazina “Spektar”, a otišao sam svojom voljom u Sportski program. Prije dvije godine vratio sam se sam i na temelju tih iskustava za mene nema cijene ako nešto smatram dobrim. To je ta neovisnost, a najlakše je biti neovisan: nikome nisi dužan i nitko ti ništa ne može. U protivnom radili bismo loše novinarstvo, koje onda i ne bi bilo novinarstvo, veæ obavještajna služba. A ja nikada nisam bio nièija obavještajna služba, niti to ova kuæa smije biti.
Koliko je uopæe moguæe odvojiti politiku od Informativnog programa kad je politizacija u Hrvatskoj opæa pojava?
Naše je društvo ispolitizirano preko svake mjere; o televiziji svi sve znaju, baš kao i o nogometu. No, mislim da smo uspjeli napraviti jedan odmak u odnosu na prijašnja razdoblja: nema protokolarnih stvari, kao ni naruèenih, a to je zapravo jedna mala revolucija. Danas imamo novinarsku slobodu, samo je pitanje koliko je ljudi zna nositi. Nekada je slobodu lakše osvojiti nego nositi. U ovome trenutku na HTV-u ima onih koji slobodu znaju nositi, onih koji to ne znaju iz neznanja, baš kao i onih koji je zloupotrebljavju. Teško se otrgnuti od onoga što si radio godinama, a uvijek si bio naslonjen na neku interesnu struju.
Koje su slabe toèke Informativnog programa?
Nema slabih toèaka! Ma, naravno da ima puno prostora za poboljšanja. Više bi se trebali baviti istraživaèkim novinarstvom, promptnije djelovati u odreðenim situacijama, više se javljati uživo, povisiti kvalitetu priloga... Ima prostora za poboljšanja, ali mislim da smo u cjelini na dobrom putu. Cijela bi se programska organizacija mogla poboljšati, ali tu je u pitanju cijela kuæa koja zahtijeva novi ustroj. Primjerice, ja odgovaram za cijeli informativni program, pa tako i za Dnevnik. Ali zapravo ne odgovaram za Dnevnik, nego samo za izreèenu rijeè u Dnevniku! Po ustroju kuæe, ne odgovaram za sliku, ton, montažu i realizaciju. Ljudi koji to rade imaju druge šefove. Dakle, adekvatna piramida ne postoji i tu leže problemi, jer se greške ne mogu kažnjavati i uspjesi nagraðivati.
Svako malo može se èuti kako gledanost Dnevnika pada. Što je tome razlog?
To nije istina. O gledanosti Dnevnika možemo govoriti tek od prošle godine kad smo krenuli s peoplemetrom. Po njemu, gledanost je za 15-20 posto manja nego što je bila po barometru koji je radio sam HTV. Tada je Dnevnik imao gledanost od 50 do 60 posto, a sada ima gledanost 40-45 posto, no u pitanju je drukèiji sustav mjerenja. Barometar je mjerio telefonski i otprilike, dok je peoplemetar egzaktan. Ove je godine Dnevnik došao do 47 posto gledanosti po peoplemetru, što znaèi da je gledanost približno ista kao po barometru.
Kako se pripremate za dolazak konkurencije? Bojite li se da bi HRTL mogao ugroziti gledanost Informativnog programa?
Ne bojim se konkurencije, bojim se nas, tj. naše uèmalosti i neorganiziranosti. Takva su se pitanja postavljala i kad je krenula Nova TV, a tvrdio sam da nam neæe biti konkurencija jer smo preveliki sustav. HTV se gleda tradicionalno, i kadrovski i tehnološki puno je jaèi od konkurencije. Naš Informativni program Nova TV nije mogla ugroziti.
Isto tako, dolazak RTL-a Informativnom programu neæe prouzroèiti velike probleme. Oni su puno jaèa televizija koja više ide na komercijalne sadržaje, i imat æemo konkurenciju u tom smislu. No, HTV ima više od 20 dopisništava u Hrvatskoj, imamo dopisnike i u glavnim mjestima politièkih dogaðanja u svijetu, a plan je da ih imamo i više. Radi se na tome da dobijemo dopisnike u New Yorku, Berlinu, Ljubljani... Konkurencija to neæe tako brzo imati.
Ponovno se na sva zvona raspravlja o manjkavostima Zakona o HRT-u. Smatrate li da ga treba promijeniti i zašto?
Otpoèetka je bilo predvidljivo da je ovaj zakon teško provediv u praksi, od formiranja Vijeæa nadalje. Sada je Vijeæe formirano, ali ostaju mnoge druge nejasnoæe: funkcioniranje izmeðu ravnateljstva, uredništva i svega ostaloga. Tu je zakon nedefiniran. Ostalo je puno normi koje nemaju završetka i nisu predvidjele sve moguæe situacije. Onda vam jedan èlanak kaže da imate samostalnost i ovlasti, da bi vam u tri èlanka iza te ovlasti nestale. To se odnosi na cijelu piramidu odnosa u kuæi i zato bih rekao da je ovaj zakon gotovo neprimjenjiv u praksi. Pokušava se nametnuti mišljenje da je kljuè biranje Vijeæa, ali osobno ne mislim tako. Jedan sam od rijetkih koji to ne smatra.
S druge strane, nisam optimist da æe se promjena zakona dogoditi brzo, a ako se sada krene u donošenje zakona, znaèi da se po tom novom zakonu na jesen mogu oèekivati novi izbori... Bojim se da æe ova naša privremenost potrajati.
Ipak, smatrate li da je novo Vijeæe rezultat politièke trgovine ili javnog interesa? Naime, osim nekoliko iznimaka, u njemu je teško naæi nekoga tko je ime stekao zalažuæi se za ljudska prava i slobode, razvitak civilnog društva i medijskih sloboda, što nas udaljava od ideje javne televizije.
Ne bih želio pojedinaèno ocjenjivati èlanove Vijeæa; ima i poznatih i nepoznatih, ali to ne znaèi da ne znaju taj posao. Ne bih rekao da je problem u onome što rade, veæ u tome kakvi su karakterno i mogu li se othrvati interesu i politici i zaista se posvetiti programu i televiji. Prije ovoga imali smo Vijeæe od 25 èlanova, pa smo na neki naèin imali parapolitiku i vidjela se blokovska podjela. Ali, kad razgovaramo o politici ili parapolitici, opet se sve svede na pitanje ljudi. Prave æe se osobe ipak okrenuti prema kvaliteti, a ne prema stranaèkoj sprezi.
Ne leži li razlog stalnim promjenama zakona jednostavno u promjenama vlasti? Zašto se inaèe stalno izglasavaju zakoni koji u funkcioniraju samo u teoriji?
To pokazuje kako je televizija najvažnija stvar u ovoj državi.
Došlo je vrijeme da to prestane. Pa živimo u 21. stoljeæu, i tko može biti slobodniji od novinara javne televizije, kojeg plaæa pretplatnik?! On nema vlasnika. Najneovisnije novinarstvo trebalo bi biti upravo na javnoj televiziji, a sve se ovo vrijeme trudim da tako i bude.
Što se zakona tièe, loš je zato što ga uvijek donosi netko tko televiziju uopæe ne poznaje, tj. ljudi koji ne poznaju televizijski sustav i ne znaju tehnologiju ovog posla.
Ako nisi iznutra osjetio kako sve funkcionira, ne možeš kvalitetno sastaviti zakon ma kakav struènjak bio. No, i u okviru najlošijih zakona može se - ako se ima dobra ideja i znanje za njezinu realizaciju - napraviti izvanredan ustroj medijske kuæe i dobiti dobar proizvod.

Povratak