 
|
Arhiva "Iz medija"Nijemi krik etike novinarstva29.02.2004.
Novinari opet pomažu ozdravljenju društva. Ali s èuðenjem promatram zgražanje nekih koji su uletjeli u novinarstvo kao da ništa u branši nije postojalo prije njih, a sada bi, zbog nekih zaista spornih tumaèenja stanovitih pojava i oblika seksualnosti, katolièki vjeronauk »abortirali«. Podsjeæam da sam film »Nijemi krik« prikazao i o njemu na televiziji (OTV-u) na široko sa struènjacima raspravljao prije jedanaest godina! Nikakvih šokova tada nije bilo. Bio je to urednièki potez jer se film puno prije toga veæ koristio u nekim jugoslavenskim srednjim školama a pokazao sam ga u kontekstu tada zaista pionirske televizijske rasprave treba li vjeronauk uopæe u školama i kakav. Smatrao sam i smatram da vjeronauku (i diskriminirajuæem katolièkom dogmatskom pogledu na seksualnost) u laièkim školama nije mjesto. Pravo pitanje nije – je li ovaj film potresan i može li biti traumatièan za uèenike? Iako je pouèan ali nesuvremen, film je težak, neke tjera i na plaè, može izazvati traumu. S pravom ga mnogi mladi smatraju odvratnim. Pozdravljam zato najavu da æe se film maknuti iz škola i da se na reviziju pošalje vjeronauk ali i svi nastavni programi. Nego, pravo je ovdje pitanje što je istina o abortusu i imaju li polaznici satove vjeronauka (ali i etike!) pravo na istinitu informaciju o pobaèaju i na kompletnu seksualnu edukaciju? Nije li nekorektno uèenicima uskraæivati suvremeni seksualni odgoj a onda na nekoj lutkici ili putem ultrazvuène snimke prikazivati kako se kirurškim instrumentom drobi glava fetusu? Nema sumnje da je film »Nijemi krik« korišten i kao sredstvo zastrašivanja djece i vjerujem da se radi o sasvim pogrešnom naèinu odvraæanja uèenika od pobaèaja. Ali mislim da uèenici imaju pravo na istinitu i cjelovitu informaciju o tome što se svakodnevno dogaða u abortivnim salama. Ipak, prije toga, uèenicima treba objasniti kako dolazi do zaèeæa, kako se zaštititi od neželjenog zaèeæa (a uz to i od teških bolesti), kako se dolazi (krvavo) na svijet, itd. O naèinu takvoga priopæavanja neka se dogovore struènjaci. Sigurno da se na satovima vjeronauka ne smije dogoditi prisila ili umanjivanje dostojanstva uèenika ili bilo koga drugoga. Decidirano se zalažem za pravo na informaciju i adekvatnu seksualnu edukaciju jer sam imao sreæe da sam je dobio pohaðajuæi katolièku srednju školu otaca salezijanaca u Buenos Airesu u drugoj polovici sedamdesetih godina kada sam se, uzgred budi reèeno, upravo gledajuæi filmove sliène spornomu »Nijemom kriku«, koje smo žustro analizirali (i kritizirali), opredijelio, izmeðu ostalog, za život novinara i za studij teologije kao moj put k služenju istini u slobodi. Treba imati puno više povjerenja prema mladima i poštivati ih. I to, da se naglasi da pravi novinari u slobodi služe istini, smatram kljuènim u ovome tekstu. Jer, èime se mi to, zapravo, u ovome listu i opæenito u medijima imamo baviti? Uèvršæivanjem tabua ili oslobaðanjem od grešnih struktura i od svakog sustava tlaèenja i robovanja? Rasprava koja je pokrenuta oko filma o pobaèaju, nažalost, pokazuje da imamo previše medijskih abortera a premalo roditelja kritièkog ali istinoljubivog propitkivanja stvarnosti. Novinar ne smije pitanje istine ostaviti otvorenim, a novinarstvo nije tek puko skupljanje i prenošenje podataka. Test svake istine, a onda i novinarske, leži jedino u vjernosti pojedinca samome sebi. Svejedno vjerovali je li abortus ubojstvo ili nekakvo »èišæenje«, ne smije se dogoditi nijemi krik etike novinarstva.
|
AKTUALNO
 |
|||||
