Vlasništvo nad medijima u Hrvatskoj

04.03.2004.

Znamo li tko u nas kontrolira informacije? O tom je prevažnom pitanju s tribine ing. Melèiæa "Gornji grad", govorio Stjepan Maloviæ, profesor novinarstva na FPZ-u. Znamo malo više od ništa, kaže: da je država, ovako ili onako, još uvijek najveæi vlasnik, da ju slijede nadnacionalne medijske korporacije, treæa je Katolièka crkva, a èetvrto "mješovito vlasništvo". Nezavisni su vlasnici posljednji. "Detalji" se ne znaju, premda je zakonski rok za objavljivanje svih podataka istekao 31. sijeènja ove godine.
Povod Maloviæevu istupu je istraživanja o strukturi medija u 30 tranzicijskih zemalja èije æemo rezultate saznati poèetkom ljeta. U nas je prije sve izgledalo jasno: za socijalizma je medije kontrolirala Partija, u Tuðmanovu deceniju njegova politièka elita. Sada se vidi tek fasada koja prikriva odnose stvarnog vlasništva. Zakoni nedvosmisleno traže transparentnu informaciju, ukljuèujuæi navoðenje odnosa srodstva (krvnog, braènog, tazbinskog), svih osoba koje imaju vlasnièke udjele, glasaèka prava u upravljanju medijima, podatke o povezanosti društava, itd... Ništa od toga sada ne znamo.
A nadležni su zakoni iz proceduralnih razloga povuèeni, pa je trenutaèno najaktualnije pitanje što bi se sve u tom zakonskom vakuumu moglo dogoditi? Nasilje nad vlasnicima i istaknutim medijskim liènostima - Paviæ, Æaleta, Jurak, Kuljiš - upuæuje da odnosi moæi ni izdaleka nisu stabilizirani. Privatizacija Slobodne, status Vjesnika, zakonska regulativa elektronièkih medija... postali su, nakon vrlo uspješne Sanaderove simbolièke ofenzive, kljuènim ispitom za ocjenu stvarnoga politièkog kursa ove vlade. Jer u igri nije puka "radoznalost javnosti", nego sve kljuène odluke: o granici dopustivih monopola, ulozi države, o razmjerima utjecaja stranaca na naše medije.

Povratak