|
|
Arhiva "Iz medija"
novinari i ortaci 06.03.2004.
|
 To što ministar Hebrang vikom o novinarskome mutežu prikriva kaznena djela »njegovih ljudi« – tako im zavjerenièki tepa – nimalo ne umanjuje sramotu novinarske struke. Tu sramotu ne umanjuje ni oèiglednost da su ugovori jedanaestorice novinara s Ministarstvom zdravstva i Svjetskom bankom legalni, a postupak Mladena Kovaèiæa, èlana Upravnog vijeæa HZZO-a, koji je novinare pokušao bezoèno potkupiti – nije. Svoju æe sramotu novinarska struka najteže oprati pokuša li sad odgovornost prebaciti na lukavoga Hebranga i naprasitog Kovaèiæa, pa time zamagliti ono što je jasno: da su »novinari s ugovorima« bili u sukobu interesa.
nema besplatnog ruèka
Najteže æe je oprati i ne smogne li snage priznati da je cijela ta sluzava prièa o Kovaèiæevu nuðenju mita i profesionalno neèasnim novinarskim ugovorima prirodan dio hrvatskoga stanja: te atmosfere ortaštva, opæega i uzajamno unaprijed oproštenoga nepoštenja, u kojemu baš svatko ušiæari koliko može, javno obasjan aureolom jasnih standarda, moralnosti i poštenja, a tajno poružnjen sitnim žmuglerskim prevarantstvom i unaprijed umiren izvjesnošæu da nema nikoga tko bi njegovoj raboti prilijepio njezino pravo ime: licemjerno koristoljublje.
Poèelo je karakteristièno: Mladen Kovaèiæ pozvao je novinare na ruèak, a svi su istog èasa zaboravili da »nema besplatnog ruèka«. U restoranu se ponio dosljedno: ponudio im novac u zamjenu za »pozitivno praæenje« djelatnosti HZZO-a. Nekoliko dana kasnije proradio je još ne posve zatrti osjeæaj odgovornosti, pa su se novinari ministru Hebrangu požalili na Kovaèiæa. Teatralno zgranut, Hebrang se pred kamerama odmah isprièao – »zaboravivši« pritom spomenuti ikakve sankcije za podmititelja – ali i odmah uzvratio bubotkom koji je izvjestiteljsku svitu oborio u nokdaun: »Ni oni vam nisu bolji«, poruèio je naciji, otkrivajuæi kako je deset novinara od Ministarstva zdravstva, kuæe o kojoj izvještavaju, dobivalo novac za rad u kojekakvim povjerenstvima.
ortaèki mentalitet
Predsjednik HND-a Dragutin Luèiæ odmah je optužio Hebranga da takvim tvrdnjama pokušava prikriti bešèašæe Mladena Kovaèiæa. Posve toèno – ali i prekratko. Uostalom, Hebrang – kojemu cinizma nikada nije manjkalo – to je u èetvrtak priznao i sam: znao je, kaže, za te ugovore i ranije, ali ne bi ih objavljivao da novinari nisu prosvjedovali zbog Kovaèiæeva postupka.
»Moram braniti svoje ljude koji su željeli uspostaviti suradnju s novinarima«, kazao je doslovno Hebrang. Prevedeno: da se niste bunili, zaštitio bih vas, i bili bismo kvit, poruèio je novinarima. »Svojim ljudima«, pak, poruèio je ovo: sve dok pokušavate obmanuti javnost, branit æu vas – ali dajte, zaboga, opreznije, efikasnije! Dugo nismo èuli jasnijega priznanja o ciniènoj naravi ovdašnjega ortaèkog mentaliteta.
Ali na stranu Hebrang: ne smogne li ovdašnje novinarstvo snage osuditi novinare koje je plaæao onaj koji naèelno nije smio, lijepo æe pridonijeti održanju opæega ortaštva. Samo sebi izbit æe iz ruku možda i jedini argument kojim se brani od optužbi za nevjerodostojnost: argument svijesti o odgovornosti. Izgubit æe pravo da prosvjeduje zbog petoga ortaka. Neæe više imati pravo govoriti o Èaèiæu i Tomèiæu, muvanjima u Zagrebu, divljoj gradnji, Bortek-Knešaurek-Križiæ-Èaèija-i-drugovi sindromu. Hrvatsko novinarstvo mora se samo zauzeti za jasno razgranièenje onoga što jest, a što nije novinarski sukob interesa. Mora to uèiniti, ili ga – i nije to patetièna poza – neæe biti. |
Povratak
|
 |
|
